„Kolektivno suditi se ne može. To bi značilo da se sudi i meni, a to ne dozvoljavam“, uzrujano je odgovorio na pitanje novinara hoće li Uskokov zahtjev za skidanjem imuniteta bivšem ministru, sadašnjem zastupniku HDZ-a, Lovri Kuščeviću, nanijeti štetu i HDZ-u, Željko Tušek, šef Mandatno-imunitetnog povjerenstva, HDZ-ov zastupnik u Saboru, inače lider HDZ-a u Krapinsko-zagorskoj županiji. Rekao je da je to „neugodno situacija“ prije svega za Kuščevića, ali priznao je – i za HDZ.
Kada su novinari uhvatili Andreja Plenkovića s pitanjem smatra li se on osobno odgovornim za Kuščevića, s obzirom da ga je on izabrao za političkog tajnika stranke, Plenković je, naravno, odgovorio negativno, ali je Milijan Brkić, koji je također pod istragom (zbog navodnog naručivanja špijuniranja mailova, ali o toj istrazi se trenutno ne govori jer dobro obaviješteni izvori više ništa ne puštaju) lijepo objasnio da „uvijek postoji izvjesna politička šteta na bilo koje radnje i procese u kojima se spominje bilo koji HDZ-ovac“. No, on je apelirao: „Nemojmo ganjati vještice, osuđivati prije suda, nismo suci.“
Lovro Kuščević je očigledno brzopotezno odbačen, prekrižen, a vrlo izvjesno i izoliran, kao svojevrsni stranački gubavac, kao netko tko je toliko pretjerao da ga se zbilja treba sramiti. Izgledno da se premijer i predsjednik stranke koji ga je izabrao za političkog tajnika sada ljuti na njega, da mu se, možda, i ne želi javiti na telefon. „Lovro, pretjerao si.“, prešutno se podrazumijeva.
Lovru Kuščevića više nitko od stranačkih kolega ne brani pred kamerama, dapače, ljute se na njega jer će, možda, prouzročiti „izvjesnu štetu“ i stranci. Lovri Kuščeviću ostaje izgleda još jedino podrška roditelja – da, u tv dnevnicima doista daju izjave mama i tata Kuščević, a mogu se i izvaditi iz arhive i izjave stanovnika Nerežišća, njegovih susjeda od kojih i dalje neki smatraju da je učinio mnogo dobrog za svoj kraj, jednako onako kako i mnogi Zagrepčani u anketi ponavljaju da im se čini da Bandić „dela“ mnogo za Zagreb, a ako je usput nešto i za sebe… Bože moj, tako je to u Hrvatskoj.
U moru skandala i afera hrvatskih visokorangiranih političara slučaj Lovre Kuščevića sigurno mora ući u anale, kao poseban i znakovit. Ali griješe oni koji smatraju da je taj slučaj samo guba na tijelu HDZ-a, da je to slučaj koji mora boljeti samo HDZ, ili kojeg bi se morao sramiti samo HDZ. Ovo je slučaj koji zastrašujuće mnogo govori o Hrvatskoj.
Bi li pao da se nije uspeo do visoke politike?
DORH je tražio skidanje imuniteta zbog „zlouporabe položaja“ iz vremena dok je bio načelnik općine Nerežišća. Pojednostavljeno rečeno, Kuščevića i njegovu lokalnu ekipu, sumnjiči se da su prepravljali općinski urbanistički plan kako je njemu i ekipi odgovaralo, sumnjiči ga se da je lagao vijećnicima, prepravljao dokumente na temelju tih laži, da je svom šogoru omogućio da kupi POS-ov stan, i tako dalje.
Radi se o razdoblju od prije nekoliko godina. Kraj 2015. i 2016. Kad se pogleda popis krimena, sve kao da je već negdje viđeno, manje ili više suptilno prikriveno. Evo, upravo u Zagrebu traje pokušaj prekrajanja GUP-a prema želji gradonačelnika i njegove ekipe, a bilo je takvih operacija mnogo i ranije. Ni pretvorba štale u vilu nije novitet. Još 2010. godine pisalo se, primjerice, o tome kako je poznati HDZ-ovac Đuro Njavro na Rabu golemu vilu s bazenom sagradio na poljoprivrednom zemljištu i registrirao je kao spremište za alat. Uostalom, u velikom državnom valu legalizacije nelegalne gradnje koješta je postalo prihvatljivo, a gubitnici su bili jedino oni koji se nisu usudili nelegalno graditi.
Bi li Kuščević ikad pao da se nije uspeo do ovako visoke politike, da nije postao ministar i politički tajnik HDZ-a? Bi li ostao neotkriven, bi li izostala istraga? Što ako upravo u Hrvatskoj traju deseci, stotine, drugih „kuščevića“ koji baš poput njega svoju vlastitu općinu ili gradić doživljavaju kao vlastito dvorište, u kojem su moguće improvizacije i dogovori s rodbinom i susjedima? Koji se neće popeti na neku višu razinu i nagaziti na minu pa će njihovo delanje u dvorištu ostati i dalje nevidljivo?
Lovro Kuščević se ponašao do svog (političkog) kraja kao onaj koji ne radi ništa drugo nego i svi ostali na njegovom mjestu. On se vjerojatno i ovih dana jedino pita što je to u njegovom slučaju bilo tako kobno da je on stradao a mnogi drugi koji to rade tako ili slično, ostaju neokrznuti. Možda se i pita kako je to moguće da je on nadrapao, a recimo Bandić, koji nesumnjivo i dokazano radi mnogo veće muljaže od svih koje je uspio Kuščević, i dalje ostaje u sedlu?
Nema obdukcije patologije koja je izrodila Kuščevićeve akcije
Najneugodnije u slučaju Lovre Kuščevića jest osjećaj da je mogao vrlo lako mogao ostati neotkriven. Da je mogao ostati i dalje lokalni uglednik, kao onaj koji je „spretan“ i dobro „umrežen“. Njegova propast tek na ovoj razini, kada je postao ministar i politički tajnik, postaje jasan dokaz da na razini općinskih načelnika, gradonačelnika i župana Hrvatska nema nikakve, ili vrlo slabe, mehanizme filtriranja, nadzora zakonitosti procesa ili sprečavanja kriminala.
Neugodno je i to što se gotovo podrazumijeva da ima onih koji misle da je samo morao biti – suptilniji, oprezniji. Pa i da je mogao preživjeti u stranci da ga nisu ponijele prevelike osobne ambicije. Da je ostao na razini Brača, ili Splitsko-dalmatinske županije, možda bi i dalje bio veseo i prpošan HDZ-ovac iz provincije koji tu i tamo smije govoriti i na stranačkim događajima nacionalnog ranga?
Slučaj Lovre Kuščevića dovodi nas u novu razinu beznađa. Je li on samo jedan od sto? Ovo odbacivanje i inzistiranje na tome da je to njegov „osobni slučaj“, ali bez jasne ograde i obdukcije patologije koja je izrodila njegov slučaj, skreće slučaj s problematiziranja širokog stranačkog hranilišta, svojevrsne mreže „lokalnih šerifa“. I činjenice da su lokalni šerifi u Hrvatskoj sve jači i slobodniji i sve manje nadzirani. I da nema naznaka o smanjenju broja njihovih „nerežišća“.
Da, odgovoran je i Plenković i HDZ, ali i svi oni prije, još od devedesetih, koji nisu u stanju razumjeti da su Hrvatsku premrežili stotinama malih feuda i da su ostavili građane na kocki: možda će izabrati načelnika koji će krasti i muljati, a možda će im se posrećiti netko pošten i dobrih namjera. Ili, pojednostavljeno, sada je pao Kuščević, ali nipošto nisu – kuščevići. Da smo normalna država ovaj bi slučaj pokrenuo ozbiljnu reformu javne samouprave i uprave. A kod nas je samo pokrenuo nadmetanje tko će bolje dokazati da je "izoliran slučaj".
