Dva različita zagrebačka kvarta, dvije zgrade, jedna tek
treba dobiti rješenje za obnovu, a druga je pri samom kraju
obnove godinu dana nakon potresa.
Goran Latković razgovarao je sa suvlasnicima i usporedio kako ide
obnova putem države, a kako to Izgleda kada suvlasnici sami krenu
u tu priču.
6,5 kilograma - toliko je teška dokumentacija potrebna za obnovu
ove zgrade u Palmotićevoj ulici u Zagrebu.
"U rukama držimo tih famoznih 6 kilograma papira za obnovu.
Koliko vam je uopće trebalo da to sve pripremite? Pripremali smo
dosta dugo, a samo printanje je trajalo jedno četiri pet sati",
rekao je Alan Čaplar, predstavnik
suvlasnika zgrade.
U ovim fasciklima su elaborati, projekti, troškovnici,
suglasnosti, potvrde - kad se to sve zbroji cijena dokumentacije
nije bila mala!
"Riječ je zapravo o trošku nešto većem od 100 tisuća kuna koji je
bilo potrebno uložiti u startu da bismo pribavili tu
dokumentaciju, a naravno tek slijede one prave financije koje tek
treba prikupiti za samu obnovu".
I tu se otvaraju brojne nepoznanice. Zgrada im ima crvenu
naljepnicu, dokumentacija je predana prije mjesec dana i još
uvijek čekaju rješenje o obnovi i kad ga dobiju neće znati koliko
će ih sama obnova koštati!
"Znamo tek da će se obračunavati tek 80 ili 50 posto potpore za
obnovu. Ne znamo sasvim jasno na koji točno iznos. Je li to iz
projektantskog troškovnika, konačni obračunati iznos radova ili
po nekim tablicama ministarstva. Naravno da je to izrazito važno
da bi se moglo uopće pristupiti dizanju kredita", rekao je
Čaplar.
Nekoliko blokova dalje, u Bogišićevoj ulici obnavlja se punom
parom. Tu su suvlasnici nisu čekali državnu obnovu već krenuli
sami.
"Prvo je sloga stanara, drugo je želja da sve financije i cijeli
proces imamo maksimalno pod kontrolom i da nam se nitko treći ne
uplete u cijelu priču. -Koliko sve zajedno košta? Sve zajedno je
projekcija da ćemo završiti na oko 100 tisuća eura", rekao je
Domagoj Mak, suvlasnik zgrade.
Mjesec dana nakon potresa krenuli su u dogovore, u siječnju su
počeli s radovima. Suvlasnici su ušli u zajednički kredit od 15
godina. S njim su financirali popravak temelja,čeličnu
konstrukciju stepeništa, stavljanje karbonskih vlakana za
ojačanje zidova. Očekuju retrogradno povrat novca za obnovu.
Zgrada im je sad sigurnija od potresa nego je bila u trenutku
same izgradnje.
"Nemoguće je izračunati točan potres koji ona može izdržati, ali
je puno sigurnija i za same stanare i sve oko sebe od situacije u
kojoj je bila zatečena prije", izjavio je Robert
Gradečki, arhitekt.
I dok stanar s početka priče tek čeka rješenje za držaavnu
obnovu, Domagoj i njegovi susjedi kroz dva do tri tjedna trebali
bi dočekati završetak radova na svojoj zgradi.