Ježića je proglasio nepouzdanim svjedokom kojem se ne može vjerovati, zbog čega je u konačnici odbijena tužba Hrvatske protiv MOL-a kojom se tražilo poništenje prodaje većinskog udjela u Ini mađarskoj kompaniji.
Zbog obećanja deset milijuna eura mita što ga je Zsolt Hernadi, predsjednik uprave MOL-a dao Sanaderu, bivši hrvatski premijer bio je osuđen na zatvorsku kaznu i to pravomoćno. No, presudu je srušio Ustavni sud RH, koji, međutim, niti u jednom trenutku nije problematizirao Ježićev iskaz, ni doveo u pitanje njegove tvrdnje. Da USKOK, koji je pokrenuo taj postupak također još uvijek vjeruje Ježiću potvrđuje i činjenica da nisu odustali od postupka protiv Sanadera, već su, dapače, u međuvremenu podigli i optužnicu protiv Henradija.
OGLASIO SE KRUNSKI SVJEDOK JEŽIĆ: Evo što je odgovorio na pitanje gdje se nalazi pet milijuna eura
Ježić je misteriozan čovjek
Međutim, ženevski arbitri, prema dijelovima presude što ih je objavio Večernji list, zaključili su da se Ježiću ne može vjerovati, jer je riječ o čovjeku obavijenom velom misterioznosti, dugo poznatom u Republici Hrvatskoj zbog svog osobnog bogatstva i političkih poznanstava.
'Ježić je izjavio da se očigledno ne sjeća najbolje onog što se događalo između 2008. i 2009. Na primjer, bio je u stanju prisjetiti se detalja o nepovezanim događajima, kao što je ručak u restoranu Marcellino, ali se nije mogao prisjetiti kad ili gdje mu je Sanader po prvi puta spomenuo navodni mito. Unatoč nedostatku pojedinosti kao što su iznos, valuta, porijeklo i odredište novca kojeg je trebalo prenijeti, Ježić nije ništa dalje pitao dr. Sanadera te mu je obećao da će vidjeti što se može učiniti oko toga. U stvari, prema njegovoj priči, on nije napravio ništa nakon tog prvog razgovora i potpuno je zanemario zahtjev Sanadera', analizira se u presudi Ježićev iskaz.
Mito preko posrednika
Uz to, sud napominje kako davatelji mita obično poduzimaju osnovne mjere opreza tako da organiziraju svoje mise en scene ili fiktivne transakcije radije nego da se izlože riziku da se davanje mita izvrši na nespretan ili opasan način kakav je opisan u priči gospodina Ježića, način na koji MOL nije mogao osigurati da novac ne ostane u rukama trećih osoba izvan njegovog dosega te da nikad ne stigne do ciljanog primatelja – što je točno ono što se ovdje dogodilo. Jer, ženevski arbitri su uvjereni da bi se Hernadi, u slučaju da je dao mito, pobrinuo da ono ne ide kanalima koji bi bili u bilo kakvoj vezi s hrvatskim kontekstom, niti, po njihovom zaključku, ima ikakvog smisla da Sanader to povjeri Ježiću, koji je u to vrijeme bio u sporu s Inom oko DIOKI-ja.
Da se Ježiću ne može vjerovati proizlazi, po mišljenju arbitražnog suda, i iz činjenice da je u nekoliko navrata mijenjao svoj iskaz. Tako je u drugom navratu izjavio kako je svrha sastanka održanog 26. svibnja 2009. bila da Sanaderu da nove informacije vezane uz plaćanje mita, da bi na glavnoj sudskoj raspravi izjavio kako je plaćanje spomenuo samo zato što je vidio Hernádija u zgradi Vlade.
Gospodine Ježiću, gdje su novci
Ježić je neuvjerljivo, barem za suce u Ženevi, objašnjavao i razloge uplate pet milijuna eura na svoj račun. Tako je najprije tvrdio da ga je Sanader pitao je li uplata stigla, da bi tijekom suđenja na Županijskom sudu u Zagrebu to negirao, te dodao: 'Radilo se o fiktivnim ugovorima koji su zaključeni kao forma za isplatu sredstava po zahtjevu tadašnjeg premijera Sanadera, a koja su trebala biti njemu isplaćena od MOL-a.' Pred arbitražnim Sudom, Ježić je pak izjavio kako se radilo o ugovoru sklopljenom u skladu s nepristranim tržišnim uvjetima.
Problematizirana je i činjenica da Ježić još uvijek nije vratio taj novac, iako je, na upit suca Ivana Turudića, koji je vodio proces protiv Sanadera, obećao da će to učiniti u roku od trideset dana. Sam Ježić naknadno je objašnjavao kako novac nije mogao povući s računa svoje tvrtke u Švicarskoj prije nego što presuda postane pravomoćna, jer bi se na taj način izvrgnuo kaznenom progornu švicarskog pravosuđa.
Uloga Josipa Petrovića?
Zašto bi se o mitu razgovaralo pred Josipom Petrovićem, tadašnjim članom uprave Ine, koji je u međuvremenu postao lobist MOL-a, pitali su se, među ostalim arbitražni suci.
Ježić je u jednom trenutku spomenuo da je za svoju ulogu trebao dobiti 20 posto od iznosa tog mita, no to više nikada nije ponovio, pa je i to arbitrnima čudno, kao i njegova tvrdnja da se na famoznom ručku u restoranu Marcellino Hernadi pridružio Sanaderu tek iza 15 sati, dok se na snimci video nadzora iz restorana vidi da njih dvojica zajedno sjede za stolom još i prije 14 sati. U presudi su čak izrazili sumnja da je snimka montirana, što je u odgovoru na tužbu Hrvatske tvrdio i MOL. Vještak koji je za arbitražni sud pregledao snimku također je zaključio da se na nju ne treba previše oslanjati.
