Hrane ne proizvodimo ni približno onoliko koliko nam treba, a stalno se kao potencijalni spasitelj spominje Slavonija.
VEZANE VIJESTI
Više od sto vrsta akvarijskog bilja u klimakomori uzgaja se
na hranjivim podlogama. Biotehnologijom pogonjene biljke izvoze
se prema akvarijima diljem svijeta. Od Hong Konga do Ujedinjenih
Arapskih Emirata.
''Neke prednosti in vitro tehnike je to što se dobije biljka koja
je čista od patogenih klica, a tu prvenstveno mislim na viruse.
Dakle, dobivamo virus free sadnice. Ono što je također prednost
in vitro tehnike je što na relativno malom prostoru možemo dobiti
veliki broj sadnica'', objašnjava Katarina
Broz, voditeljica proizvodnje u laboratoriju.
Uzgaja se i nešto voća. Malina, kupina, lješnjak, sibirksa
borovnica i kivi čekaju bolja vremena jer koronakriza pogodila je
izvoz, na kojega se tvrtka Hortilab orjentirala. No,odlučili su
reagirati brzo. Promijenili su planove i usmjerili se na nešto
potpuno novo.
Kako objašnjava Vilim Elez, direktor i vlasnik
Hortilaba: ''Procijenili smo da će povrća faliti jer će
vjerojatno i drugim zemljama faliti pa će uvoz biti otežan.
Stoga smo odlučili investirati u povrće. Malo kasnimo, ali kroz
neka dva mjeseca, možda i malo prije, krenut će prva berba i
prodaja povrća. Od povrća ćemo u dva plastenika od 1500
kvadrata posaditi rajčicu, krastavac i papriku, a vani na
površini od 20.000 kvadrata sadimo salatu, blitvu, špinat i
peršin''.
Domaćeg se u ova krizna vremena kupuje više nego ikad. Samo,
koliko ima tog domaćeg i koliko smo kao zemlja samodostatni -
pitanje je na koje odgovor glasi da su brojke prilično
loše.
Kada je riječ o povrću, Hrvatska kupusa proizvodi prilično
visokih 90 posto. Sami namirujemo i više od tri
četvrtine potreba za lubenicama i dinjama, koje spadaju pod
kategoriju povrća, a ne voća. No, kod cvjetače i brokule smo,
primjerice, iznimno ovisni o uvozu. Ukupno proizvedemo 60
posto povrća koje pojedemo.
Kod voća je stanje još gore, naime, mandarina, trešanja i
višanja, doduše, imamo čak i za nešto izvoza. Kod jabuka smo
blizu samodostatnosti, no kod bresaka i nektarina ne proizvodimo
ni četvrtinu potreba. A tek svaki 50. limun rastao je u
Hrvatskoj. Ukupno ne proizvedemo ni upola voća od onoga koliko
pojedemo.
Problema u proizvodnji svjesna je i ministrica poljoprivrede
Marija Vučković: ''Što s tiče rajčice,
primjerice, koja je jako važna kultura, tu smo na 70 posto, ali
što se tiče prerađene rajčice smo na 18 posto. One kulture u
kojima smo najbolji, ali ni blizu dovoljno su kupus
pa salata s kojom smo na 70 posto. Imamo zemlju s kojom
možemo učiniti mnogo više i uskoro ćemo s promjenana ruralnog
razvoja''.
Promjene bi se prije svih krajeva trebale ticati Slavonije. Tamo
se proizvodi i više nego dovoljno žitarica i uljarica, pa toga
imamo i za izvoz. Ali kod mesa je druga priča. Petar
Dobrovac,vlasnik OPG-a iz
Kneževih Vinograda, svoje delicije radi samo od domaćih svinja
jer to je jedini način da može garantirati za kvalitetu
proizvoda. Ljuti ga što trećinu svinjskog mesa Hrvatska mora
uvoziti izvana: ''Moramo se orijentirati na domaću proizvodnju, a
ne da uvozni lobiji naše uništavaju, a tuđe potiču''.
Dok svi zazivaju Slavoniju, oni koji tamo rade znaju da nije
lako. Proizvodnja u Zmajevcu zasad ne stoji, zahvaljujući i
mjerama Vlade, ali bez sezone mnogim vinarima pad prodaje mogao
bi premašiti i 60 posto. Slavonce ljuti što se potencijal njihova
kraja ozbiljno spominje tek kad nastane kriza, a jedan od njih,
Damir Josić, vlasnik Vinarije Josić, kaže:
''Izvjesno vrijeme sam živio u Italji. Na policama velikih
trgovačkih lanaca, ali i malih trgovina nećete naći ili ćete vrlo
teško naći uvozne proizvode. Talijani što god mogu i proizvedu na
selu prodaju kod sebe, uvoza praktički nema. To je ono što nama
treba. Uvozimo jabuku, uvozimo mrkvu, uvozimo luk. Dokle?''
Globalna korona kriza samo je maknula smokvin list kojim smo
prikrivali nedostatke domaće poljoprivrede. Tek sada doista
vidimo koliko je loše biti ovisan o drugima.