Ako je suditi po istupima premijerke Jadranke Kosor i predsjednika Ive Josipovića pitanje svih pitanja je koje od njih dvoje ima bolji tim ekonomskih savjetnika. Kurtoazno izmjenjivanje međusobnih pohvala i podrške Kosor i Josipović u svega nekoliko dana zamijenili su paljbom kritika o kvaliteti suradnika na Pantovčaku i u Banskim dvorima kao da će upravo rješenje te dileme donijeti svijetlu budućnost.
I dok se naširoko i nadugačko raspravlja zašto savjetnici predsjednika nisu prošli sigurnosne provjere i jesu li kroz te iste prošli premijerkini ministri, je li Josipović preselio pola Hrvatske udruge poslodavaca u svoj savjetnički tim i miješa li se tamo gdje predsjedniku nije mjesto, po strani je ostala činjenica da ni do sad niti jedan savjetnički tim, bez obzira tko sjedio u njemu nije pomaknuo hrvatsku ekonomiju niti milimetra naprijed.
Primjer jalova savjetničkog posla bilo je ekonomsko vijeće bivšeg premijera Ive Sanadera u kojem su, među ostalima, satima sjedili i raspravljali i neki aktualni savjetnici poput Ivice Mudrinića koji danas brani boje Pantovčaka i Sandre Švaljek koja je ostala je uz Vladin tim samo s drugom šeficom. I tada, kao i sada, oni su govorili isto, država troši previše, plaće proračunskih korisnika i mirovine omča su oko vrata, vanjski i unutarnji dug u nevjerojatnom su porastu, nezaposlenost galopira, proizvodnje nema, porezi i nameti guše gospodarstvo, vrijeme je za radikalne zaokrete i reforme. Tada se ništa nije promijenilo, a vjerojatno neće ni sada i pritom je najmanje važno tko savjetuje premijerku, a tko predsjednika.
Višesatno sastančenje iza zatvorenih vrata, mudre riječi nakon njih, pokoja čvrsto stisnuta pesnica garnirana neodređenim rečenicama o nužnom zaokretu već je predvidljivi tijek događaja. Predstava je to koja se po tko zna koji put odigrava sa manje ili više pomaka i čiji je kraj depresivno predvidljiv.
Umjesto rezanja troškova trk po kartu za Ameriku
Vlada i premijerka Kosor argumente stručnjaka stavit će na vagu kojoj će s druge strane kao uteg stajati sindikati javnih i državnih službi te vojska polugladnih umirovljenika. Uslijedit će natezanje sa sindikatima o njihovim stečenim pravima, prijetnje štrajkom i prosvjedima, teške riječi sukobljenih strana. I neće se dogoditi ništa. Neće, jer je ministar financija Ivan Šuker već kupio zrakoplovnu kartu za Ameriku kamo odlazi zadužiti još jednu generaciju Hrvata. To je, naime, jedina ekonomska strategija kojom već više od desetljeća provode sve hrvatske Vlade. Bez obzira na sve proklamirane mjere i pompozno najavljivane fondove za spas ovoga i onoga, stvarne i suvisle razvojne politike nema i nije je bilo.
Kad ponestane novca u državnoj blagajni, ministrima financija ne pada na kraj pameti stisnuti zube i ući u otvoreni sukob s onima kojima se plaće i mirovine isplaćuju iz proračuna i srezati vlastite troškove. To bi moglo dovesti u pitanje njihove ugodne živote, a to nikako nije prihvatljivo.
I dok su se njegovi prethodnici samo zaduživali, ministar Šuker tu je rabotu usavršio na način da svako novo zaduženje javnosti tumači kao nevjerojatan uspjeh državne financijske politike. Svaki put kad se iz inozemstva vrati još čvršće stegnute kamatno-kreditne omče oko vrata Šuker ne zaboravi istaknuti kako je to njegov golemi uspjeh jer da financije nisu stabilne nitko ne bi dao kredit. I nije važno što zdrav razum vrišti da nam krediti ne bi ni trebali da je istina to što on govori. Objašnjavati to ministru koji je uvjeren da je sve u najboljem redu dok uspjeva isplatiti plaće i mirovine doista ne bi imalo smisla.
Tako državi u idućim tjednima na naplatu stiže oko 7 milijardi kuna potrebnih samo da se otplate pristigli dugovi, ali nema brige! Šuker u ruci već ima putovnicu s valjanom američkom vizom. U financijskim krugovima već se najavljuje proljetno Šukerovo putovanje preko bare gdje je zadnji put bio prošle godine kada u škrabici više nije bilo novca. Tad je već osigurao teren jer je znao da će sigurno doći po još.
I tako Šuker će zadužiti još jednu generaciju unuka današnjih pubertetlija. I idemo dalje, reklo bi se.
Obzirom na to da se na ovim prostorima povijest ciklički ponavlja i sutra će se neki novi mudrinići, tedeschiji te škegre i lovrinčevići šepuriti na dva najmoćnija hrvatska brda, nabacivati se mudrim savjetima, a šefovi državnih blagajni jednako će ih kao i danas ignorirati. Jednako kao i danas i 2025. neki novi 'šuker' bit će lud od sreće kada se iz inozemstva vrati s kreditom po "ne pitamo za cijenu" uvjetima i neukom narodu tumačiti kako je to golemi dokaz odličnog smjera u kojem se kreće domaća ekonomija.
