Gradovi Dubrovnik u Hrvatskoj i Trebinje u BiH, odnosno tamošnjem entitetu Republici Srpskoj, još od rata nisu uspostavili suradnju. Napretka u službenim odnosima nema, s obzirom na nezaciljene rane iz vremena agresije na Hrvatsku, no zato obični građani surađuju. I dok Dubrovčani odlaze u druge zemlje Europske unije u potrazi za boljim životom, nedostatak radne snage u Gradu nadoknađuje se dovođenjem radnika iz obližnjeg Trebinja.
Uz građevinske radnike, kuhare, konobare, čistače i vozače, u Dubrovnik stiže i sve veći broj visokoobrazovanih osoba. I to ne samo mladi, kako piše Deutsche Welle, već i ljudi svih životnih dobi, pa čak i cijele obitelji. Isplati se, kažu, jer su plaće najmanje dva puta veće nego u Trebinju.
"Želio sam raditi posao za koji sam se školovao, da budem prijavljen, da imam veću plaću i sigurnost te da radim u okruženju koje će mi omogućiti da napredujem. To sam uspio u Dubrovniku. Često čujem priču da u Trebinju ima posla, ali da ljudi neće raditi. To je smiješno, jer tko je išao na fakultet ne može se zadovoljiti plaćom od 400 do 500 maraka. Sasvim je logično da ljudi traže neki bolji život", rekao je Momir Stanković, magistar računarstva i informatike.
Slično razmišlja i turistički menadžer Aleksandar Milošević, koji je imao i dodatan motiv za odlazak iz Trebinja.
Manje plaće ipak nisu jedini razlog odlaska
"Otišao sam zbog politike koja u gradu diktira sve. Nikakvih šansi za posao nije bilo, a o poslu u struci da i ne govorim. Radio sam kao nabavljač u jednom hotelu na otoku pored Dubrovnika. Na otoku je bilo teško i naporno i pomalo monotono, ali poslodavac je ispoštovao dogovor i isplaćeno mi je sve što sam zaradio. Imao sam sređen smještaj, hranu, bonus za rad nedjeljom. Zadovoljan sam plaćom", govori Aleksandar, koji se uskoro namjerava vratiti u Dubrovnik.
Iako ima i različitih iskustava od gore navedenih, pa neki tvrde da nije bilo ispoštovano sve što su dogovorili s poslodavcem, većina ih ipak namjeru vratiti se i drugu sezonu.
S druge pak strane poslodavci u Trebinju sada su se našli u velikom problemu. Da je trend odlaska radnika u porastu potvrđuje Dragan Popović, direktor tamošnjeg Zavoda za zapošljavanje.
Manje plaće ipak nisu jedini razlog odlaska.
Analitičari tvrde kako ljudi odlaze i zbog poslovne klime, poremećenog sustava vrijednosti u Trebinju, obezvrijeđenog obrazovanja, načina dolaska do posla…
Ekonomski analitičar Zoran Pavlović naglašava da je problem odlaska radnika iz BiH višestruk te da vlasti još uvijek nisu spremne rješavati ga.
"Imamo gubitak kvalificirane radne snage. Tu štetu trpe i BiH i privrednici jer ostaju bez radnika-stručnjaka. U ovoj situaciji na dobitku su radnici i onaj tko je te radnike dobio bez da je u njih išta uložio. A još je lošija situacija kada ti radnici odluče ostati tamo živjeti", kaže Pavlović za DW.
