Bivši ministar uprave Lovro Kuščević radio je s 20 sumnjivih off-shore tvrtki osnovanih u karipskim državicma te na Malti, a općina Nerežišće, kojoj je bio na čelu, izmijenila je prostorni plan za gradnju tzv. Brač Medical Cityja, a da nije provjerila investitore, piše u srijedu Večernji list.

Donoseći nove detalje Kušćevićeve afere s prenamjenom zemljišta Večernji list piše kako na službenoj web stranici općine Nerežišća još stoji tekst iz 2015. pod naslovom "Brač Medical City” u kojem se navodi kako projekt gradnje medicinsko-turističkog centra na jugozapadnoj strani otoka Brača "polako ulazi u završnu fazu, barem što se tiče dokumentacije".

No, iako je Kuščević i osobno nagovarao vijećnike da usvoje izmjene Prostornog plana, što su oni uz njegovu pasku i učinili, investitori nisu još nijednu lopatu donijeli na Vidovu goru, piše Večernji list. 

Očekuju da općina i država ulože još desetke milijuna kuna u infrastrukturu, što će uz već odrađenu prenamjenu višestruko povećati vrijednost zemljišta u vlasništvu tko zna koga, možda i vlasnika sumnjivog kapitala, koji su zasad uložili samo u otkup 60 hektara zemljišta od Kuščevićevih mještana, koji nisu znali da će njihovi "pašnjaci" postati tako vrijedni.

Da je Kuščević prije nego što se upustio u političko-poslovnu avanturu napravio samo elementarne provjere, mogao je otkriti ne sve, ali dosta važnih informacija o investitorima i ljudima koji ih zastupaju pa se tada možda ne bi 'polomio' kako bi za tajne investitore odradio političke poslove oko prenamjene zemljišta, ističe dnevnik.

Večernji podsjeća da je i prije sastanka s predstavnicima investitora na Vidovoj gori, još u studenome 2013., vijećnik Ivica Franulić pitao Kuščevića može li se utvrditi ozbiljnost i sposobnost ulaganja tvrtke “Medis Investments” u razvoj zdravstvenog turizma.

Samo u dostupnim sudskim registrima i poslovnim servisima te guglanjem Kuščević je tada mogao doći do zaključka kako je Franulićevo pitanje i te kako na mjestu, navodi dnevnik, dodajući da povijest nastanka Medis Investmentsa te povezanih osoba i tvrtki ukazuje na "niz bizarnih pravilnosti".

To je mreža od dvadesetak tvrtki, kojima su osnivači off-shore tvrtke iz Svetog Kristofora i Nevisa, Svetog Vincenta i Grenadinija te Malte. Jedino je nekima (su)osnivač bio I. Ž. državljanin Slovenije i UAR-a.

Prvotne tvrtke, njih 15, imale su sjedište u Zvonimirovoj 36, pa njih 18 u Mihovilovoj širini 3, a posljednje u Mihovilovoj širini 13, sve u Splitu. Zastupali su ih u određenim vremenskim razdobljima uvijek isti ljudi, prvo Marko Jug Dujaković, Nenad i Zoran Šaljić, Vernon S. Veira, Željko Holik, Hermina Krivić Mimica te Wilhelmus Adrianus Woestenburg i Ivan Krželj, pretežno odvjetnici.

Neki su zastupali i po 12, a neki čak 25 tvrtki. Neki se spominju i na Paradise Papers, gdje se recimo Woestenburga povezuje sa 150 entiteta. Za odvjetnika Vernona S. Veiru The St. Kitts-Nevis Times objavio je, pozivajući se na policijske podatke, da je uhićen 3. lipnja 2011. pod optužbom za nepošteno raspolaganje s 1,5 milijuna USD, piše Večernji list, navodeći još nekoliko presuda protiv spomenutih osoba.