Tim znanstvenika Ivana Đikića od Ministarstva znanosti njemačke savezne države Hessen dobio je osam milijuna eura za projekt kojem je cilj: pronalazak lijeka protiv koronavirusa.
Što to znači, koji su rokovi, što kaže o prijetnji novog soja i mjerama u Hrvatskoj objasnio je u intervju za RTL Danas.
Dobili ste osam milijuna eura za projekt, cilj je istraživanja novih lijekova protiv koronavirusa?
To je bila jučer jedna od velikih vijesti u Frankfurtu. Država Hessen je htjela uložiti ogromne novce, oko 40 milijuna, u najkompetitivnije projekte koji imaju veliki učinak i na društvo. Među njima je izabran i naš projekt koji se zove Nabel, enable znači da želimo omogućiti puno bolji prijenos znanja od bazičnog otkrića pa do kliničke primjene. Fokusirani smo na zarazne bolesti, posebno bakterijske bolesti koje su otporne na antibiotike i na viruse te njihovu kombinaciju. Kako možemo prepoznavati imunološki odgovor kod bolesnika koji su u isto vrijeme inficirani koronavirusom i različitim bakterijama.
Što to točno znači?
Upravo jer nam je jasno da nećemo moći stvoriti lagano lijekove protiv koronavirusa nego moramo koristiti najmodernije i najinovativnije tehnologije i udružiti različite vrste disciplinarnosti, ovaj projekt ima budućnost da što prije stvorimo novi, specifični lijek na koronavirus koji još uvijek danas nemamo.
Kada se mogu očekivati rezultati?
Uvijek je rizično reći za godinu ili dvije, ali ono što vam obećajem, a to obećavaju i drugi znanstvenici diljem svijeta, radi se maksimalno brzo i radi se maksimalno udruženo da bismo stvorili lijekove koji su pristupačni što prije. Ali najvažnije je da ti lijekovi u isto vrijeme budu i neštetni za građane. U početku se najviše posla gubi da se stvori nešto što je specifično protiv virusa a u isto vrijeme nema negativne učinke na domaćina. U tom periodu nekada treba godina, a nekada deset godina i to je onda veliki rizik.
Može li u budućnosti jedan takav lijek zamijeniti cjepivo?
Ne, to nije zamjena cjepiva to je zajedno s cjepivom. Cjepiva su najuspješnija za sprječavanje ulaska virusa u naše stanice, za sprječavanje širenja infekcije. A kada virus već uđe u stanicu, lijekovi mogu pomoći da čovjek, njegova stanica i organizam, ima blaže simptome i da se u tome trenutku borimo protiv virusa. Znači, kada je već virus ušao u nas i uzrokovao bolest. Kod nekih slučajeva i kada imamo dobra cjepiva, pojedinci će biti zaraženi, pojedinci će imati simptome i tim ljudima, i pored cjepiva možemo pomoći lijekovima.
Isporuka cjepiva diljem Europe daleko je od očekivane, kada ovim tempom do 70% procijepljenih?
Problemi su se pojavili nenadano. Nitko od nas nije očekivao da ćemo imati tolike probleme s proizvodnim pogonima. Očigledno je da je sada potrebno reorganiziranje. Treba najmanje jedan do dva mjeseca da se farmaceutska industrija reorganizira. Dobri znakovi su da i druge kompanije, kao što je Novartis, Sanofi, žele pomoći Pfizeru da proizvode njihova cjepiva u pogonima drugih kompanija. To je jedno kolaboracijsko djelovanje i vjerujem da ćemo na taj način prebroditi ove nedostatke cjepiva i da ćemo do kraja godine ipak uspjeti u onome što smo željeli, a to je da kontroliramo bolest putem najmanje 70 posto procijepljenosti globalno. Ne samo u jednoj zemlji nego globalno u Europi.
U Hrvatskoj smo jučer imali prvi put nakon dugo vremena ispod 100 zaraženih i ispod 100 na respiratoru, što to govori?
To nam govori da su mjere djelovale i da ovo što je doneseno krajem studenog, a posebno početkom prosinca, s uvođenjem i kazni za one koji se ne pridržavaju, a u isto vrijeme promjena je bila i u komunikaciji Stožera - sve je to uozbiljilo građane, građani su se pridržavali distance i mjera sprječavanja širenja virusa i imamo, uistinu, jako jako dobre, pozitivne i optimistične rezultate. Brojevi od 300 do 100 su zadnji puta bili krajem rujna, prije četiri mjeseca, kada smo imali ogromni rast i sada kontinuirani pad. To je vrlo pozitivno. Vjerujem da su građani sretni, a vjerujem da je i Stožer ponosan da smo zajednički uspjeli to postići. Želim apelirati na Stožer da u komunikaciji budu malo jasniji i korektniji, a da one odluke koja donose vrijede za sve građane pravedno i podjednako - od političara pa do normalnih građana.
Mislite da se neki ne pridržavaju mjera?
Ne mislim da se netko ne pridržava. Mislim da se građani većinom pridržavaju. Imate uvijek pojedinaca koji se ne pridržavaju, to su ljudi koji su npr. radili partyje i druge događaje koje smo vidjeli. Za vrijeme Božića kada smo imali okupljanja građana u centru grada za razliku od toga, na periferiji je netko bio pod pritiskom policije. To su malo događaji koji smanjuju kredibilitet Stožera i vlasti, što je u ovoj situaciji nepotrebno. U ovoj situaciji trebamo zajedništvo, jasnu komunikaciju. Trebamo i komunikaciju prema ugostiteljima i prema ljudima iz gospodarstva koji trenutno gube, a ona mora biti takva da se njima daje šansa da ih ne samo čuje nego im se daje i podrška. Ta podrška mora biti na vrijeme, ne smije biti zaostataka u plaćanju jer njihovih životi, životi njihovih obitelji i ljudi koji rade za njih su pogođeni. I u uređenim zemljama se to moglo izbjeći. Sukobi su nepotrebni, u komunikacijskom smislu. A što se tiče zaraze i pandemije, vjerujem da bi i svi gospodarstvenici prihvatili, shvatili i podržali mjere ako im one osiguravaju normalan život i nomalno gospodarstvo unutar mjesec ili dva nakon ovih mjera.
Do kad na snazi trebaju biti stroge mjere?
Teško je govoriti kada netko definira stroge ili blage mjere. U Hrvatskoj su mjere bile primjerene i dovele su do rezultata. Sada kada imamo dobre rezultate važno je reći kada te mjere možemo popuštati i u kojem smjeru. Nepotrebno je da se to obično radi preko medija pa premijer govori da ćemo popustiti sada i otvoriti teretane i ostale stvari. I onda se dogodi da se za tjedan dana to ne dogodi i onda su ljudi razočarani. Takav dio komunikacije je nepotreban. Znači, ako imamo određene pokazatelje i vidimo što se događa, onda se i te mjere mogu dovesti na mjestima gdje se trebaju smanjiti i kada se smanje onda mora biti komunicirano. A ovo preko medija najavljivanje, politikanstvo i različite populističke najave su nepotrebne.
A što se tiče samih mjera, kada ih možemo ukinuti ili smanjiti, vjerujem da o tome odluku trebaju donijeti oni koji su odgovorni, a to je Stožer u suradnji s ljudima koji su povezani s tim. Važno je gledati i budućnost i ono što se događa oko nas, a to je mogućnost pojave novih sojeva u Hrvatskoj. O njima još uvijek vrlo malo znamo jer se još uvijek vrlo malo sekvencioniralo u Hrvatskoj. U tome trebamo biti pažljivi i oprezni i trebamo potvrditi s različim metodama postoji li opasnost razvoja. Ako ne postoji, onda su stvarno rezultati danas dobri i Hrvatska može ići sa određenim pravilnim popuštanjem mjera, ali te mjere opet moraju biti pravilno komunicirane.
U Hrvatskoj je pronađen škotski soj, koliko dnevno treba sekvencirati da bismo znali imamo li i druge opasnije sojeve?
Mi smo sekvencionirali ukupno stotinu ili malo više od stotinu osoba koje su imale viruse. To je vrlo, vrlo malo. U mnogim zemljama je trebalo biti u tisućama, ali ne treba se samo sekvencionirati. Postoji određeni oligonukleotidi koji se koriste za PCR metode koji mogu indirektno pokazati prisustvo virusa. Mislim da je to ozbiljan projekt koji se ne bi smio raditi amaterski nego treba angažirati znanstvenike. U Hrvatskoj ih imate zaista dobrih, na "Rđeru Boškoviću", PMF-u u Zagrebu. Oni taj posao mogu obaviti, samo je potrebno odluka Vlade da se uđe u to. Vjerujem da bi se trebalo najmanje nekoliko tisuća slučajeva sekvencionirati što brže da znamo postoji li bilo kakva pojava bilo kojeg soja. Vrlo je opasno, i zato se Amerika toliko boji, kada se pojave dva ili tri soja, od Južne Afrike, Brazila ili Engleske, u istoj populaciji - tada je veliki rizik da među njima ne dolazi do stvaranja novih, još opasnijih sojeva. Toga se svi užasno boje i zato trebamo biti ispred virusa u detekciji. Ali ne treba plašiti ljude s tim. Uvijek sam za to da se ljudima kaže istina i da se metodama znanosti unaprijed odredi kakvu opasnost to predstavlja i onda možemo planirati sljedećih tri ili šest tjedana da li ćemo morati biti pod ozbiljnijim mjerama, pažnjom i odgovornošću. O onda ljudima to komunicirati. Vjerujem da će Hrvatska kroz tu fazu dobro proći.
Kako komentirate istraživanje da koronavirus može potaknuti tijelo da napada samo sebe – koliko je to zabrinjavajuće?
Ta studija je zanimljiva. Ne samo zato što govori o koronavirusu nego i drugim virusima. Govori se o tome kada virus uđe u naš organizam i pomiješa naš imunološki odgovor, naš imunološki sustav krivo prepoznaje i naše vlastite antigene i počne ih napadati. I to je tijekom virusne infekcije. I tada imate znakove autoimunosti. Odnosno znakove napada imunološkog sustava na naše vlastite organe i tijelo. Vjeruje se da jedan dio tog poremećaja u imunološkom sustavu, koji je uzrokovan virusom, može ostavljati i te kronične posljedice, tzv. post-covid sindrom, koji je uzrok ne više virusa nego pristunosti našeg imunološkog odgovora koji napada naš organizam. A među njima se već dobro zna da su krvne žile, endotene stanice jedan opd glavnih točaka napada virusa, a moguće i tih autoimunih reakcija. O tome se još treba istraživati kako bi mogli više znati. Ali to je ozbiljno upozorenje da je s ovim virusom još uvijek nešto u budućnosti na što moramo gledati postoji li dio autoimunosti ili ne.
