Opet su se sinoć Zagrepčani uzbunili, dobro se u 23 i 15 sinoć osjetio potres kojem je epicentar ponovno bio u Markuševcu. A od velikog potresa na Baniji i Banovini, prošlo je gotovo 5 mjeseci, a šef kriznog stožera Tomo Medved je najavio da za desetak dana počinje obnova oko 20 000 oštećenih kuća, krovova i dimnjaka. Tisuće ljudi tako će još neko vrijeme živjeti u kontejnerskim naseljima, kojih je niknulo već 15.
'Bogu hvala na smještaju'
U svoj treći privremeni dom u svega četiri mjeseca ušla je Petrinjka Jelka. Nakon razornog potresa koji je uništio zgradu u kojoj je živjela, spavala je u jednom zagrebačkom hotelu, potom u termama u Topuskom, a sada je u najnovijem 15. kontejnerskom naselju u Mošćenici u koji polako useljava stotinjak mještana.
''Jučer sam došla ovdje, Bogu hvala na smještaju, da znam da
premještaja više neće biti dok se zgrada ne izgradi'', rekla je
Jelka Ekert iz Mošćenice.
Sama živi više od 20 godina. Usprkos svim životnim nedaćama, sada
kaže napokon ima malo mira.
''Dobro je kad čovjek nema ništa pa onda dobije makar koliko
toliko smještaj da ima krov nad glavom, kupati, leći, jesti ima,
mogu si i skuhati. Vi ste već napravili domaću atmosferu. Da,
donekle koliko mogu'', kazala je Ekert.
A susjeda će joj u Mošćenici postati i ova majka s troje djece.
Seli se iz prvog kontejnerskog naselja u Petrinji gdje smo je
zatekli u pakiranju stvari i sklapanju kreveta na kat za
mališane.
''Djeca se osjećaju sigurnije u kontejneru nego u stanu. Zato i
jesmo u kontejnerskom naselju, radi djece'', izjavila je Martina
Radošević iz Petrinje.
''Lijepo mi je tu u kontejneru. Imamo igralište na kojem se
igramo svaki dan'', rekla je Lara Radošević iz Petrinje.
Na život u kontejneru naviknula se i Zrinka. U ovakvim uvjetima
živi gotovo dva mjeseca.
''Danas smo dobili za veš kutiju, kantu za smeće, dobivam ručak.
Ne moram još uvijek ne mogu kuhati jer imam osteoporozu kostiju,
sve mi pada. Radim u firmi samo sat vremena, za 400 kuna. U stan
se ne mogu vraćati. Na ovrhi je'', kazala je Zrinka Jakopan iz
Petrinje.
A u Glini među 38 kontejnera muk. Naizgled kao da nitko ovdje još
nije uselio, ali zato glazba se čula u jednom. Uz radio i novine
dane krati Dragica. A onda joj stiže Dragica, prijateljica i
bivša kolegica iz tvornice pamuka. Zajedno tako dvije drage
Dragice sjede i krate vrijeme.
''Mi se ovako družimo tu par nas. Ima uvijek nekih skupina tko s
kim kako. Sa svima smo dobri'', rekla je Dragica Mađarac iz
Gline.
''Meni je malo dosadno, ali ja izađem, volim hodati pa šetam. Pa
idem tamo gdje sam boravila jer imam neke stvari'', kazala je
Dragica Bajs iz Gline.
Ništa im kažu ne ne nedostaje. Samo čekaju - nadstrešnicu.
''Dobit ćemo još nadstrešnicu što nam je izuzetno drago da nam tu
ne kisne direktno i da možemo izaći. Ide ljeto pa da možemo
sjediti'', rekla je Bajs.
Skupa gledaju i tv u kontejnerskom dnevnom boravku. I da, dame
nisu same dok gledaju Ljubav je na selu.
''Evo sve su babe meni društvo, sve. Ima za mene, nema da nema
društva. Ako može fino, mogu ja s njima. Nemam se što pojadati'',
izjavio je Ante Stojić iz Gline.
U glinskom naselju imaju i kontejner koji je isključivo za pranje
veša.
''Svi nam dođu i uvijek nešto dobijemo. Ako itko ima koji bicikl
da mu ne treba. Ja imam, meni ne treba, ali ima ljudi koji su
ostali bez ičega'', kazala je Ljubica Papuča iz Gline.
Upravo u ovim naseljima postoje brojni ljudi koji nemaju gotovo
ništa i to malo znaju podijeliti s drugima.
''Dobro je jer čovjek ipak ima neku nadu, volju, ima, kako bih
rekla... nadu za bolje sutra'', komentirala je Ekert.
Bolje sutra u kojem će izaći iz kontejnera i živjeti ponovno u
svom domu sa zelenom naljepnicom.
