Nakon nogometa - druga stvar koja je u Hrvatskoj jako popularna. Kriminal i to gospodarski. Muljanje s natječajima, preplaćivanje, podmićivanje, pogodovanje kumovima, utaje poreza, ja tebi sredim posao, ti mojoj kćeri kupiš auto ili mi urediš kuću s bazenom.
Ono za što su osuđeni i mnogi župani i gradonačelnici pročelnici gradskih ureda i vlasnici mnogih trgovačkih lanaca i poduzetnici i direktori. Ono što je hrvatski brend. Ono što se događa i u državi i u županijama i u velikim i u malim kompanijama.
I sad konačno imamo istraživanje o tome kako krademo. 124 slučaja prevare koji su se dogodili u zadnje dvije godine, i to u bankama, graditeljskim firmama, hotelima, skladištima, dućanima i poljoprivredi i u državi i u osiguranjima - sve je to proučio Marko Rakar.
Zaključio je da hrvatski prevarant ima 50 godina, muškarac je, u firmi iz koje krade ima dugi staž, i u 70% slučajeva ima suučesnika.
Prije nego se otkrije prevara traje 8 mjeseci, državna je uprava spora, treba da im malo dulje, 5 godina da se razotkrije.
Prevaranti ukradu oko 750.000 kuna prosječno, firma gubi 13% prihoda, a najveći gubitak od prevara je u ugostiteljstvu, veleprodaji i bankama i osiguranjima.
I baš to Protupravno prisvajanje imovine je najčešći oblik prijevare (52 posto slučajeva), potom mito i korupcija (31 posto), a treći najpopularniji oblik prijevare Hrvata je kibernetički kriminal (22 posto).
