Imena ulica nema, adresa je Žitomir, a ljudi, 158.
Žitomir ima novu javnu rasvjetu, novi asfalt, ali nema poštu,
trgovinu, crkvu, kafić. Doduše ima novi društveni dom čije
ključeve u ruci drži predsjednik mjesnog odbora koji se preziva
Prugovečki. Isto kao većina Žitomerčana.
Kažu, s Ukrajinom dijele samo ime.
Žitomir se prvi put spominje u 13. stoljeću, a u 19.-om stoljeću
Gjalski je pisao o kuriji grofa Žitomirskog.
Radi se o ovom tu izdanju, a s obzirom da se ne zna točno
odakle ime Žitomir, smatra se kako je dobio
upravo prema obiteljskom imenu grofova.
I bili su nepoznati sve do petka iako su od Zagreba udaljeni samo
sat vremena vožnje.
Doslovno smo prošli polja i rijeku da stignemo po životne savjete
gospođe Marice.
Ona sve radi sama, u polju, u kući i oko kuće. Kad imaš komad
zemlje, kaže, bogat si čovjek.
"Nekad su muškarci vodili glavnu riječ, ali sada je već
drugačije, vremena su se promijenila. Sad kako dolaze ove mlade
žene one rade i preuzimaju. - A znaju li te mlade žene raditi po
vrtu? Je, kak nebi znale, te si delaju nokte, niš ne znaju. Idu u
dućan i kupuju si mrkvu. Te mlade ne znaju, one bi motiku ovako
obrnula naopačke. Čuj, nisu naučile. Ima njih koje su
vrijedne, ali jako rijeko. To ti sad sve sa sela ide na nokte.
Sve, to ti sad sve sa sela ima nokte Bog te ubio, sve", govori
nam Marica Bunčić iz Žitomira.
Ipak, ovdje i bez pedikera ljudi žive od vlasitih ruku. I te kako
drukčije nego kako se živjelo prije rata u ukrajinskom
Žitomiru.
Na pitanje kakav je život ovdje, Ankica
Prugovečki odgovara.
"Pa dobar je, super. Meni se sviđa. -Čime se bavite najviše kako
provodite dane? A ja sam umirovini pa uglavnom oko vrta, tu malo
po kući, popravi, pofarbaj", kaže Ankica.
Međutim, iako njihov Žitomir nema veze s Ukrajinom, zabrinuti su.
Na vrhu brda kod, pogađate, gospodina Prugovečkog isto su
tema letjelice. Vidjeli su, kažu jednu prije 10 dana u 8
sati navečer.
"Ma ovak smo je odozgora vidjeli, tu je na pola naše sjenice bila. Bila je velika ko recimo lokomotiva", tvrdi Miljenko Prugovečki.
"Ja sam tu došla i odozgo sam je vidjela koliko je ona tu nisko
letjela", kaže Neda Španec.
"Ali unutra je bio mrak u toj kabini mi smo vidjeli neka svjetla
gore. Ma i susjedi su vidjeli, pričao sam ja kasnije s njima, svi
smo vidjeli. Išlo je niz kotlinu tu je od nas bila udaljena 5
metara. Još sam ja mislio da bude mi ovo pobralo tu", objašnjava
Prugovečki.
Nije ih to previše zabrinulo, brzo su se vratili lozi i izradi
kućica za ptice.
Na pitanje gdje mlađi idu van, gradonačelnik Svetog Ivana Zeline,
Hrvoje Košćec odgovara.
"A to je već komplicirano pitanje, najčešće u lokalnim kletima
ili idu prema Zagrebu. -Gdje se slave Božić, Nova godina? Kleti
kleti kleti, na 90% pitanja odgovor je klet.
Kad posao završi bez kupica u ruci nigdje ne idu. Kraj je plodan
i vinorodan.
"Mi se družimo tu i kad su kakve veće proslave onda
imamo tamo veći podrum pa ga ispraznimo. Inaće se tu slavi,
stavimo stolove i to. -Znači dobro se ovdje živi? A ono živi se
normalno", govori nam Ivek Prugovečki.
Prugovečki je, naučili smo danas, prezime iz Poljske. A s
istoimenim Ukrajinskim gradom od kojeg ih dijeli 1400 kilometara,
ne dijele baš ništa.