Evo nas opet na terenu vrlo skliskom, što u Hrvatskoj nije nikakva rijetkost, jer kraj toliko stvari pometenih pod tepih jedva da se po našoj kući može bezbrižno napraviti i nekoliko koraka.
Karneval je u Kaštel Sućurcu, pokladno je vrijeme. Tip ovih pokladnih zbivanja je takozvani saturnalijski, opća enciklopedija leksikografskog zavoda navodi da je taj naročito učestao u jadranskom primorskom i otočnom prostoru te da u sebi "u manjoj mjeri sadrže magijske tragove", odnosno da je više usmjeren na zabavu i društvenu kritiku. Odlika ovog tipa pokladnih zbivanja je lutka - koju u Primorju nazivaju mesopust, u Dalmaciji krnje, na Lastovu poklad, u Samoboru fašnik, u Zagrebu princ karneval - kojoj o pokladama sude i presuđuju joj kao krivcu za sve nevolje koje su zajednicu snašle u protekloj godini. Kad se postupak okonča, krnji slijedi pogubljenje, bilo spaljivanjem, utapanjem ili vješanjem.
Na lomači se ove godine našao Milorad Pupovac
U Kaštel Sućurcu presuda je - lomača, a na lomači se ove godine našao - Milorad Pupovac. Prije nego će Pupovca spaliti, narodnom veselju on je prikazan sa sviralom, dok mu pod nogama pleše lutak s likom premijera Andreja Plenkovića. Poruka je prosta i jasna: Plenković pleše onako kako Pupovac svira. Veselo društvo iz Kaštel Sućurca u povorci je uz to uprizorilo i skeč o nedavnom događaju sa splitske Rive, gdje su splitski huligani palicama nasrnuli na vaterpoliste Crvene Zvezde, koji su sate uoči utakmice s Mornarom željeli prekratiti ispijajući kavu.
VEZANA VIJEST
Progresivniji dio hrvatske javnosti, onaj koji ne želi živjeti u vječno zloj krvi sa Srbima, karneval u Kaštel Sućurcu, točnije njegov izbor krnje i uprizorenje napada na vaterpoliste beogradske Zvezde, dočekao je kao izraz kaštelanskog primitivizma, netrpeljivosti pa i mržnje prema Srbima, bilo da se radi o Srbima domaćim, hrvatskim ili onim što u Hrvatsku stižu kao gosti. Kaštelani i oni koji ih podržavaju za te optužbe ne haju, nego ističu karnevalski kontekst, u kojem je sve dozvoljeno i - mišljeno neozbiljno. Tragom ove argumentacije, reklo bi se da Kaštelani sa Srbima problema nemaju, pa čak niti sa vaterpolistima Zvezde na Rivi, nego da žele "karnevalskom karikaturom" upozoriti na pretjeranost reakcija koje su uslijedile nakon splitskog napada. Na vama ostaje samo da povjerujete.
"Izbijanje demonskih težnji"
Umjesto moralke koja bi organizatore kaštelanskog karnevala prikazala kao primitivce, a koja je - ne bez razloga - u minulih par dana producirana na više medijskih adresa, dohvatit ćemo s police Rječnik simbola (Jean Chevalier, Alain Gheerbrant / KIC, Jesenski i Turk, 2007.) pa pogledati što nam on ima za reći o maskama. Tamo, između ostalog, piše ovako: "Maska katkad eksteriorizira (izbijanje, ispoljavanje unutrašnjeg stanja, op.aut) demonske težnje (...). To je još više slučaj s karnevalskim maskama kojima se očituje isključivo niži, sotonski aspekt, koji se nastoji istjerati; maska oslobađa..., maska ne skriva, nego naprotiv otkriva niske nagone..." Maskirane svečanosti su, dodaju autori, "i pravi katarzični prizori, tijekom kojih čovjek postaje svjestan svoga mjesta u svijetu..."
Nema sumnje, u Kaštelima se dogodilo ono što u Rječniku simbola autori nazivaju "izbijanjem demonskih težnjih" i "ispoljavanjem unutrašnjeg stanja" i stoga će prije biti da je tradicionalnom karnevalskom povorkom još jednom razobličena mržnja ljudi, koja je takvog intenziteta da u stoti plan stavlja empatiju te - odsustvo građanske hrabrosti i zdravog razuma. Odsustvo bilo kakve empatije "izbija" iz skeča sa srpskim vaterpolistima", a odsustvo građanske hrabrosti i zdravog razuma iz izbora Milorada Pupovca kao glavnog krivca za kaštelanske nevolje.
Dnevnopolitički moment sadržan u kaštelanskom slavlju prisuatn je oduvijek na pokladnim slavljima, a onaj što je demonstriran u Kaštel Sućurcu na tragu je mišljenja političke ekstremne desnice, koja ne propušta priliku propagandistički koristititi Milorada Pupovca, Srbina jelte, kad se želi obračunati sa šefom HDZ-a i premijerom Andrejom Plenkovićem. Zanimljivo je, dakle, da Kaštelani za krnju nisu uzeli Plenkovića, koji u rukama ima najveću političku moć u Hrvatskoj, nego im je izbor pao na Srbina Pupovca. Logičan zaključak koji iz ovoga proizlazi jest da Kaštelani vjeruju da su za sve što se u 2018. godini dogodilo loše krivi - Srbi. U isto vrijeme, vlast u Gradu Kaštelima, pod koji spada i Kaštel Sućurac, u svojim rukama čvrsto drži Hrvatska demokratska zajednica.
Tko bi želio živjeti i odgajati djecu okružen takvim kukavičlukom i primitivizmom?
Što bi se iz svega ovog moglo zaključiti? Svako neka izvuče svoje zaključke, ali što se potpisanog autora tiče, nekoliko zaključaka kristalne su jasnoće: organizatori kaštelanske povorke imaju problem sa Srbima i s kroničnim nedostatkom hrabrosti. Čak niti pod krinkom karnevala Kaštelani nisu našli hrabrosti da sude i presude onome tko ima stvarnu političku moć, nego su ga gađali zaobilaznim putem, spaljujući Srbina Pupovca. Činjenica odsustva empatije, emitirana kroz "skeč" o napadu na vaterpoliste, svojstvena je pak primitivnim, mržnjom zadojenim zajednicama. Prepoznaju li se u tome i Kaštela?
Prepoznali se ili ne, evidentna mržnja prema Srbima i odsustvo empatije neće bitno naškoditi srpskim vaterpolistima, a Srbi u Hrvatskoj s takvim stanjem uma većinskog naroda nose se od završetka rata pa im kaštelanski slučaj neće bitno i presudno naškoditi. Punu cijenu mentalne štete, kako to već biva, platit će prije svega uža zajednica. Kaštel Sućurac je najlakše poslati u smjeru dijela tijela s kojim se ime tog naselja rimuje, ali Kaštelane ne treba osuđivati, nego ih treba žaliti. Tko bi želio živjeti i odgajati djecu okružen takvim kukavičlukom i primitivizmom?
Stavovi koji su izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora te ne odražavaju nužno stav redakcije portala Vijesti.hr
