Pokret Nisi sama u Srbiji, potaknuo je i hrvatsku inačicu Nisam tražila - gdje su najprije o svojim iskustvima progovorile studentice Akademije dramske umjetnosti. O spolnom nasilju i prijavama na zagrebačkim fakultetima Amela Čilić razgovarala je s dekanicom Akademije dramske umjetnosti Frankom Perković Gamulin.

Prošlo je više od dva mjeseca od početka ove afere, što je Sveučilište do sada poduzelo? Sveučilište nije poduzelo rekla bih ništa konkretno.  Smatram da je rektor odgovoran za što se događa na sastavnicama Sveučilišta i da ljudima treba pomoć. Činjenica da je mene zvalo 10 do 15 prodekana, dekana s različitih zagrebačkih fakulteta koji su svi zajedno htjeli iskreno odmah reagirati, provjeriti ima li prijava, ako ih već nisu dobili, da su zvali mene koja sam stvarno amater u tom poslu i tek učim, govori o tome da na sveučilištu, smatraju, nema adrese koja im može pomoći. Kakav ste dojam stekli, koliki su razmjeri tog problema seksualnog uznemiravanja studenata, studentica od strane profesora? Situacija je jako različita od fakulteta do fakulteta, negdje prijava nema, negdje ih ima dosta. To kada prijava nema ne znači da nema zlostavljanja. Postoji vam jedna studija koja je rađena kao diplomski rad jedne studentice s Hrvatskih studija, 2017. u suradnji sa ženskom sobom, koja je pokazala da na sastavnicama sveučilišta u Zagrebu je 40 posto studenata i studentica doživjelo neki oblik seksualnog uznemiravanja ili zlostavljanja. Na sveučilištu u Zagrebu postoji 70 000 studenata, pa ako uzmete taj postotak, evo ako ga ne uzmete za ozbiljno, ako uzmete vrlo konzervativno, pa kažete da ih je bilo deset posto, to je sedam tisuća, a sasvim sigurno ih je bitno više.

 A koliko ih je službeno prijavljenih? Ja zaista ne znam, na razini sveučilišta nemam tu informaciju. A ovdje na ADU-I? Ovdje smo mi još uvijek na razini nekih 30-ak prijava.

Gdje je ta neka granica gdje se jasno vidi što je seksualno uznemiravanje, a gdje je nekakvo pedagoško oslobađanje srama, straha od pozornice? U svakom trenutku kada se student osjeća poniženo, nastavnik je pogriješio. Nastavnik je već učinio dosta pogrešnih koraka. Evo recimo, primjer jedan nastavnik koji insistira da pokaže na studentici kako se treba ljubiti s partnerom, mislim to je... naše studentice i studenti su odrasli ljudi, oni to znaju i bez nas, može se razgovarati o nekim stvarima, može se dat neka uputa, ali to... kak da vam velim, pa ne bavimo se mi na ovoj školi time!