Jednoj bjelovarskoj školi račun za plin skočio je sa 140 tisuća kuna na 1,4 milijuna kuna, upozorio je bjelovarski gradonačelnik Dario Hrebak u srijedu i izazvao tako novu lavinu zabrinutosti oko plinske slike u Hrvatskoj tijekom predstojeće zime, a to je samo jedan od primjera poskupljenja plina za krajnje potrošače koja su dugo najavljivana, a ovih dana postaju stvarnost.
O tome što nam ti novi vrtoglavi računi otkrivaju o opskrbi plina i energetskoj slici Hrvatske razgovarali smo s dekanom Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, profesorom sa Zavoda za naftno-plinsko inženjerstvo i energetiku, dr.sc. Vladislavom Brkićem.
NET.HR: Jesu li ove dramatično više cijene plina pokazatelj ozbiljnih problema u nabavi i distribuciji plinom u Hrvatskoj ili se radi o nečem drugom? Koji su ključni uzroci?
BRKIĆ: Na današnji dan prije samo godinu dana cijena plina na europskom tržištu bila je oko 28 eura/MWh dok je danas, godinu dana kasnije čak 270 eura. Lako je izračunati da se radi o skoro deset puta većoj cijeni. Porast cijene plina krenuo je i prije rusko-ukrajinskog rata nakon što su zemlje poput Kine, Japana i Indije prve izlazile iz tzv. lockdown perioda te je gospodarstvo trebalo plin, prije svega ukapljeni LNG, te ugljen. U to vrijeme plin je postizao veću cijenu na istočnoj hemisferi, tako da je većina LNG-a išla u tom smjeru. Međutim, početkom rata u Ukrajini te uvođenjem sankcija EU-a prema Rusiji, Europa je trebala biti svjesna da se njena ovisnost o ruskim energentima ne može riješiti preko noći. Osim toga, tu je i zelena tranzicija – a ona je dugotrajni proces koji dijelom također utječe na cijenu fosilnih goriva kroz nove namete, npr. naknada za ispuštanje CO2. Dodatno, ruski energetski div Gazprom često kalkulira s isporukom plina putem Sjevernog toka-1 prema Europi (smanjuje isporuke) i najavljuje dodatne radove na održavanju, te se na taj način aktivira tržište povećanjem cijene plina, naročito sada kad se nalazimo pri kraju faze punjenja podzemnih skladišta plina prije početka ogrjevne sezone koja počinje 1. listopada. Sve to dodatno stvara paniku vezano za sigurnost opskrbe i podiže cijene jer manja ponuda nosi veću potražnju, a veća potražnja – veće cijene.
Što se tiče Hrvatske, sigurnost opskrbe plinom je neupitna, samo je pitanje po kojoj cijeni i tko će u konačnici to platiti. Sigurnost možemo prikazati kao tronožac gdje jednu nogu čini domaća proizvodnja koja je najveći jamac sigurnosti, no ona čini manje od 30 posto potreba Hrvatske. Stoga je potrebno ubrzati priključenje novih bušotina, već istraženih kapaciteta u transportni sustav Hrvatske i to ubrzavanjem propisanih procedura izdavanja dozvola. Drugu nogu čini podzemno skladište plina koje će se prvi put oko 50 posto napuniti tzv. strateškim plinom, te je na taj način konačno prepoznata važnost skladišta koje može pokriti oko 15 posto naših potreba. Punjenje tog skladišta je dužnost HEP-a, na zahtjev Vlade RH. I treća noga je LNG terminal gdje RH mora preuzeti, odnosno kupiti, preostalu potrebnu količinu plinu, više nego što ima zakupljeno s ovih oko 25 posto kapaciteta. Naravno, opet se postavlja pitanja po kojoj cijeni.
Energetska sigurnost u Hrvatskoj mora se oslanjati na sve tri noge "tronošca": na domaću proizvodnju, skladište Okoli, te LNG terminal
NET.HR: Vi ste još u ožujku upozorili da vas brine hoćemo li imati dovoljno plina, odnosno, da je problem popunjenosti podzemnog skladišta plina (PSP) Okoli, te da bi dio kapaciteta trebala kontrolirati država, proglasiti ga strateškim. Kakva je u ovom trenutku situacija oko zaliha plina?
BRKIĆ: Točno tako. Do sada je PSP Okoli kao državno skladište služilo prije svega za kupnju-prodaju plina tj. trgovinu, a nije se razmišljalo o sigurnosti opskrbe u izvanrednim situacijama kao što je ova danas. Državno skladište svakako mora imati državne zalihe koje se kupuje kod povoljnijih uvjeta na tržištu što je sada i teško predvidjeti, a ne služiti samo za trgovinu. Nakon što je Vlada RH zadužila HEP d.d. tj. dala jamstvo za kredit za kupnju plina, naše skladište se počelo intenzivnije puniti. I prema planu bi trebalo biti puno 90 posto do početka ogrjevne sezone. Kao što sam naglasio, to je oko 15 posto naših potreba, a i samo skladište ima svoja ograničenja što se tiče izlaznog kapaciteta tako da kod ekstremno niskih temperatura vjerojatno će morati doći do isključenja nekih industrijskih potrošača što se već događalo u prošlosti i protokoli su definirani kako bi građanstvo bilo sigurno.
NET.HR: Je li Vlada na vrijeme prepoznala problem, je li učinila dovoljno...? Jasno je da je problem opskrbe plinom zbog rata u Ukrajini u ovom trenutku globalni problem, europski, a i šire - no postoje i neke hrvatske specifičnosti?
BRKIĆ: Već sam projekt LNG terminala, a i sadašnje proširenje kapaciteta za duplo, pokazuju da je Vlada napravila priličan iskorak, a to je da Hrvatska nije samo energetski objekt već i subjekt. Naravno, LNG terminal je hrvatski, ali zakupljeni kapacitet je manjinsko hrvatski. Ipak, u svakom slučaju država može ispregovarati više i kontrolirati u slučaju za većim domaćim potrebama za plin. Ali nemojmo zaboraviti: i tu je bitna cijena.
No, nemojmo zaboraviti da treba poticati domaće istraživanje i proizvodnju, jer taj plin je najjeftiniji. Osim toga, domaće istraživanje i proizvodnja pridonosi razvoju lokalne zajednice, zapošljavaju se hrvatski ljudi i tvrtke i država te lokalna zajednica dobiva naknadu za svoj razvoj. A i kompanije plaćaju porez na dobit koji ostaje u RH.
NET.HR: Mnogo toga je oko energetske krize u ovom trenutku nepredvidljivo, ali struka sigurno "vidi" mnogo više od nas laika - kakve su procjene za Hrvatsku do kraja godine: prijeti li nam kolaps u opskrbi plinom ili "samo" dramatično poskupljenje? Koja su moguća rješenja?
BRKIĆ: Brzi otklon od ruskih energenata je neostvariv, prije svega se to odnosi na Njemačku, a o njenom gospodarstvu direktno ovise i mnoge članice EU-a, pa tako i Hrvatska. Lako je sada pričati o greškama iz prošlosti, zatvaranju termoelektrana na ugljen i nuklearnih elektrana, no činjenica je da je već tada bilo razvidno da je Europski zeleni plan na staklenim nogama. Hrvatska je tu u prednosti jer nam sigurno ne prijeti nestašica plina, već je samo pitanje po kojoj će se cijeni on prodavati krajnjem korisniku i jesu li oni u mogućnosti plaćati visoku cijenu plina. Jer plin nije samo energent već i sirovina, npr. za proizvodnju umjetnih gnojiva, pa je na taj način ugrožena i poljoprivredna proizvodnja. Nadalje, povećanje cijene inputa u proizvodnji, neminovno uzrokuje veću cijenu proizvoda (inflaciju), pa se s opravdanjem može postaviti pitanje kolika je cijena ruske agresije na Ukrajinu, i koliku cijenu plaća Europa, a koliku Amerika, koja je postala strateška zemlja za uvoz ukapljenog prirodnog plina. Rješenja mogu biti samo dugoročna, a to je da nijedan oblik energije ne treba isključiti onaj drugi. Znači, Hrvatska, uz zelenu energetsku tranziciju (vjetar, sunce, vodik) i dalje treba potencirati istraživanje i proizvodnju ugljikovodika kao trenutno jedini stalni izvor energije, intenzivno iskorištavati svoj veliki geotermalni potencijal za proizvodnju električne i toplinske energije, definirati nova potencijalna skladišta plina kao što je započeta izgradnja u Grubišnom Polju, zatim koristiti geološki potencijal za skladištenje ugljikova dioksida i skladištenje vodika itd. Prirodni geopotencijal postoji, kao i visoka razina znanja znanstvenika i stručnjaka na Sveučilištu u Zagrebu.
NET.HR: Rekli ste da su sada cijene plina oko deset puta više nego lani u isto vrijeme, a što kazuju projekcije: do kojih bi se brojki mogla penjati cijena plina sa sadašnjih 270 Eura/MWh – recimo do kraja godine?
BRKIĆ: Problem opskrbe plinom treba se rješavati već pri kraju razdoblja ogrjevne sezone za iduću sezonu, znači već od 1. travnja. Tada na tržištu ima najviše plina i cijena je niža. Za pretpostaviti je da je Hrvatska osigurala dovoljne količine plina za nadolazeću zimu stoga ne očekujem veće cijene plina od postojećih do kraja ove godine. Neke zemlje EU-a su u težoj situaciji kao npr. Mađarska jer im opskrba zimi najviše ovisi o popunjenosti njihovih podzemnih skladišta plina i o hrvatskom LNG terminalu gdje imaju najveći zakupljeni kapacitet. A i ovisno o temperaturama u zimskim mjesecima, cijena se može povećati kao prije dvije godine za vrijeme oštre zime u SAD-u, ali imali smo u prošlosti i periode blagih zima, punih skladišta plina i viška plina općenito, te su cijene padale. Moramo svi zajedno biti svjesni, prije svega oni koji donose odluke, da se nalazimo u izvanrednoj situaciji gdje su narušena načela tržišta i stoga država mora i može uvijek reagirati jer je vlasnik značajne energetske infrastrukture, skladišta plina, LNG terminala i dodatno kontrolira eksploataciju plina s kopna i mora.
