U pismu Filip Zavadlav priča o svom životu i što ga je ponukalo na strašan čin, a o slučaju prvi put govore Filipov otac Ante Zavadlav, otac ubijenog Marina Ožića Paića, majka ubijenog Jurice Torlaka, Filipov odvjetnik Branko Šerić te ostali najvažniji svjedoci trostrukog ubojstva iz siječnja 2020. godine koje je potreslo hrvatsku javnost.
U dokumentarnom specijalu Darija Todorovića, reportera i zamjenika urednika RTL-ove Potrage, bit će prikazano tko je mladić iz splitskog kvarta Skalice kroz razgovor s njegovim ocem, obiteljima žrtava, odvjetnikom te ostalim svjedocima slučaja koji je sablaznio Hrvatsku i otkrio brojne probleme Splita, ponajprije nepovjerenje u policiju i pravosuđe, što je dovelo do toga da velik broj Splićana suosjeća s ubojicom.
Povodom izlaska ovog specijala autor Dario Todorović u intervjuu za RTL.hr otkrio je tko su sve sugovornici koji su pristali stati pred kamere te kako se približio Filipu Zavadlavu koji mu je poslao pismo iz zatvora.
Kako se rodila ideja o dokumentarnom specijalu o Filipu Zavadlavu?
Htjeli smo za našu platformu RTL PLAY Premium napraviti sadržaj koji će biti baš to - premium i koji će na našem tržištu donijeti tu dodatnu vrijednost. Sadržaj koji je produkcijski bolji od gotovo svega što se na našem tržištu može vidjeti. Htjeli smo napraviti sadržaj o kojem će se pričati. Sadržaj koji će se gledati. U svijetu su jako popularni truecrime documentaries. Ono što smo znali je da želimo slučaj koji nije crno-bijeli. Htjeli smo slučaj koji je još uvijek nerazriješen, slučaj koji je kod ljudi izazvao emocije. Slučaj trostrukog ubojstva u Splitu je baš takav. Šokirao je i Split i Hrvatsku, ali i polarizirao ljude. Jedni Filipa Zavadlava vide kao okrutnog trostrukog ubojicu koji ne zaslužuje empatiju, drugi kao žrtvu, treći kao heroja. Ne pamtim da sam se ikad susreo s takvim slučajem.
Koliko je vremena uloženo u produkciju dokumentarnog specijala?
Utrošeno je otprilike dva i pol mjeseca. Slučaj se na prvu čini jednostavnim - neki su mladići, već dobro poznati policiji, maltretirali i reketarili drugog mladića koji to nije mogao izdržati pa ih je ubio. Ali sa svakim novim dokumentom koji sam pročitao, sa svakim novim razgovorom koji sam obavio, sa svakim novim kamenom koji sam okrenuo kako bih pokušao ustanoviti što se doista dogodilo, vidio sam da nije sve baš tako kao što se čini na prvu. Niti su svi ti mladići bili baš takvi negativci, niti je Filip Zavadlav baš takav negativac, niti se sve dogodilo baš tako kao što cijeli grad misli, niti je nepravomoćna presuda razjasnila te silne detalje. Naprotiv, čini mi se da je nakon presude još više stvari ostalo nerazjašnjeno. Na kraju je ispalo da je ovo jedan od najkompleksnijih slučajeva koje sam ikad radio i tek sad sam vidio kako vrijeme brzo leti kad ti je glava okupirana tako nečime.
Tko su sve sugovornici specijala?
U filmu sudjeluje Ante Zavadlav, otac Filipa Zavadlava. Sudjeluju majka i otac dvojice ubijenih mladića. Sudjeluje odvjetnik Filipa Zavadlava. Sudjeluje administrator Facebook grupe Pravda za Filipa Nenad Šiprak koji govori ono što mnogi Splićani misle - kako je Filip Zavadlav žrtva nesposobnih institucija. Sudjeluje Vladimir Urukalo, dugogodišnji novinar Slobodne Dalmacije koji crnu kroniku jako dobro poznaje i koji mi je u ovom slučaju bio ta hladna glava koju, za razliku od gotovo svih drugih sugovornika, ne gone emocije.
U filmu se pojavljuje i Krešo Bengalka, koja je njegova 'uloga' ?
Krešo Bengalka već godinama repa o onoj mračnijoj strani Splita. Repa baš o stvarima u kojima se u ovom dokumentarnom specijalu priča: o drogi, iznudama, reketarenju, hodanju po gradu s kalašnjikovom. Prilično proročki kad bolje razmisliš. Zanimalo me je li ga pogodilo kad se dogodilo baš to o čemu on repa. Pokazalo se da jako puno zna o gradu u kojem živi i s kojim živi i bio je odličan sugovornik.
Otkriva li ovaj specijal nešto što se dosad nije
znalo?
Otkriva mnogo toga. Doznat ćemo neke detalje iz života Filipa Zavadlava i njegova života u potpuno nesređenoj i disfunkcionalnoj obitelji. Prvi je put pred kamere stao njegov otac, prvi put pred kamerama priča majka jednog od ubijenih mladića, prvi put će se vidjeti neka dokumentacija koja nikad dosad nije objavljena. I ono najvažnije - prvi put ćemo vidjeti što sam trostruki ubojica Filip Zavadlav piše. U kakvim je groznim uvjetima odrastao, u kakvom je mentalnom stanju bio, koji su bili uzroci i povod čina trostrukog ubojstva, je li mu žao, bi li tako nešto ponovio… Moram biti iskren i priznati da su mi tijelom prolazili trnci dok sam čitao njegovu ispovijest.
Iskusan si novinar i zamjenik urednika 'Potrage', koliko je bilo drugačije raditi na jednom ovakvom projektu?
Pristup priči je uvijek isti. Iskopaš sve što možeš, nabaviš svu dokumentaciju koju možeš, nazoveš sve potencijalne sugovornike koje možeš. Zoveš i neke za koje znaš da ti neće dati intervju, ali ti mogu pomoći s vrijednim informacijama. Pokušaš si sve posložiti u glavi prije snimanja, ali si daš slobodu da te i priča vodi. Ovdje sam sve pripremio najbolje što sam mogao, ali sam pustio da me sugovornici vode jer sam sve i zamislio tako da mene 'nema'. Nisam ja kao novinar u ovoj priči uopće bitan. Bitno je što mi govore sugovornici, tako da čitav dokumentarni specijal vode oni. S te strane mi je to bio jedan drukčiji i puno izazovniji posao jer je tehnički zahtjevniji, moraš na terenu voditi računa da si baš sve što si htio pitao jer nema popravnog ispita - ne možeš samo napisati i pročitati nešto kao u televizijskoj reportaži. Puno je izazovniji i teži i proces montaže koja mi je na kraju i uzela najviše vremena i energije. Ali bez obzira na moje prilično veliko dosadašnje iskustvo i s teškim temama, najviše mentalne snage mi je oduzelo promišljanje o tome jesam li sve napravio kako treba. Jesam li pročitao sve detalje iz optužnice i presude? Jesam li iskopao i zadnji dokument koji mi može pomoći u slaganju ovako kompleksne priče? Jesam li dao dovoljno vremena svakom od sugovornika da ispriča svoju stranu priče? Uvijek sam na umu imao kako je ovdje riječ o slomljenim i ranjenim ljudima koji su ostali bez svoje djece. Ili su u grobu ili u zatvoru. Jako je važno biti fer prema njima i dati im vremena da se vide njihovi bol i patnja, a opet prikazati i one stvari koje su važne za priču, a ne idu im u prilog.
Tko je u timu koji je zaslužan za specijal?
Na projektu je radilo više ljudi. Urednik Potrage Josip Antolić s kojim se uvijek konzultiram oko teških i škakljivih tema. Producentica Lucija Mrgudić, koja je obavila puno sitnih zadataka bez kojih snimanje ne bi bilo moguće. Asistent u Splitu nam je bio Thomas Krstulović koji živi baš u kvartu u kojem su se ubojstva dogodila. Zatim tim RTL-ovih profesionalaca koji su se stvarno pokazali u najboljem svjetlu. Tonac Rudolf Sačer, snimatelj Petar Janjić. Ali najviše moram istaknuti dvije osobe. Direktor fotografije i snimatelj Lutvo Mekić s kojim radim već 14 godina i o kojem sam i dosad imao vrlo visoko mišljenje jer je nevjerojatan profesionalac opet me uspio oduševiti. To kako moderno i moćno izgleda ovaj dokumentarni specijal je stvarno nevjerojatno. U rangu s najskupljim svjetskim produkcijama. A druga osoba koju moram posebno istaknuti je montažerka Ivana Rogić koja ima nevjerojatan osjećaj za priču i za sugovornike. S njom sam na kraju u montaži i proveo najviše vremena i ona je ta koja je dala ogroman pečat ne samo tome kako je sve skupa montirano nego i ispričano.
Naposljetku, kako si se uspio 'približiti' Filipu Zavadlavu te kakav je dojam na tebe ostavilo pismo koje ti je poslao iz zatvora?
Filipu Zavadlavu sam poslao pismo u zatvor u Gospiću. Napisao sam mu da radimo poseban sadržaj vezan za čitav slučaj trostrukog ubojstva i da bih htio da mi on napiše odgovore na neka pitanja koja su me i dalje mučila. Dugo sam čekao odgovor jer je zatvorska procedura takva da sva komunikacija mora proći posebne kontrole, što usporava čitav proces. Već kad sam mislio kako pismo neću dočekati, ono je stiglo. Dugo i iscrpno. Mučno i teško za čitanje, s mnogo detalja koji su me pogodili. Nitko nije zaslužio imati djetinjstvo i život kakav je on imao, a o čemu mi je iscrpno pisao. Nitko ne zaslužuje ni biti sustavno maltretiran za nešto za što nije kriv i zbog toga je mnogo ljudi stalo na njegovu stranu. Ali osobito nitko ne može i ne smije imati pravo uzeti pušku i probleme rješavati ubijanjem drugih ljudi. Mislim da to na kraju mora biti zaključak svega i to mora biti poruka koja će ostati. Iza onoga što je on napravio ostala su ne samo tri izgubljena života već i uništene čitave obitelji, slomljeni neutješni roditelji. I u samom Splitu je ostao jedan duboki trag koji je i dvije godine nakon tragičnog događaja i dalje vidljiv. Nelagoda se i dalje osjeti na ulicama Varoša i bojim se da će ožiljke takvog masakra Split nositi još dugo, dugo vremena.
