Mnogi su u Hrvatskoj i 25 godina od rata naoružani do zuba. Prije nekoliko dana zagrebačkoj policiji obratila se obitelj sa željom da vrate 12 ručnih bombi i to sa zahrđalim sigurnosnim sistemima. Zbog takvog ilegalnog oružja u opasnosti su ne samo građani, već i oni koji ga trebaju zbrinuti. Nakon pucnjave na Markovom trgu i brojnih apela – mnogi su se ipak osvijestili.
Braniteljske udruge već su pozivale svoje suborce da vrate oružje, a Ivanu Žadi otkrivaju da će ponovno u jednu takvu akciju. Istražili smo što sve građani skrivaju po podrumima i zašto država godinama ne uspijeva riješiti problem!
25-godišnji Danijel Bezuk ispucao je dva puščana okvira na zgradu Vlade, ranio policajca, a poslije presudio sam sebi i sve to iz ilegalnog oružja. U veljači ove godine Bezukov vršnjak pucao je na ulicama Orehovice kod Čakovca.
Hrvoje Marić prije dvije godine u zagrebačkom naselju Utrine ispucavao je rafale kraj škole i vrtića. Teofil Kožul 2014. pucao je po sudskim ovršiteljima u Zagrebu. Filip Zavadlav kalašnjikovom je ubijao dilere po splitskim ulicama.
Ovo su samo neki od primjera sijanja straha ilegalnim automatskim oružjem. I nakon zadnjeg slučaja ponovno se postavilo pitanje koliko je takvog oružja još uvijek skriveno po kućama, stanovima, gospodarskim zgradama ili garažama građana. Usprkos akciji policije kojom je omogućeno vraćanje oružja i eksplozivnih sredstava.
Akcija HVIDR-e
"Od početka kampanje, od 2007. izuzeto je 343 500 komada različitog oružja, a od toga preko 5500 automatskog. I preko 5,5 milijuna komada različitog streljiva", kazao je voditelj Protueksplozijske službe MUP-a Marijan Nikolaus.
No nije samo MUP prepoznao problem ilegalnog oružja. Svoju akciju svojevremeno je organizirala i zagrebačka podružnica HVIDR-e.
"Naravno da postoji problem ilegalnog oružja i mi smo to prepoznali prije 6-7 godina gdje smo sa HVIDR-om Sesvete radili jedan projekt koji se zvao 5 do 12 gdje smo skupljali i pozivali ljude da vrate oružje i razne eksplozivne naprave zaostale iz Domovinskog rata. To smo radili s policijom iz Sesveta i vidjeli da ljudi po svojim stajama i podrumima imaju raznog oružja i eksplozivnih naprava. Mi smo dobivali granate od minobacača, tromblone, razne metke, druge eksplozivne naprave koji su ovim vremenom već oštećeni, koji su opasni za držanje i moglo je doći do samoeksplozije", kazao je predsjednik HVIDR-e grada Zagreba Ante Tandara.
Istu akciju provodit će i sljedeće godine. Ovaj nemili događaj na Markovom trgu ipak je potaknuo mnoge da vrate ilegalno oružje i naprave.
"Pa ljudi koji su očito zaboravili nekako ih to podsjeti i
svjesni su moguće opasnosti i onda nekako češće predaju to oružje
nego bi ga inače predavali", kaže Nikolaus.
Sankcija za dragovoljnu predaju nema
Sankcija za dragovoljnu predaju nema. No veći je problem što oni građani koji znaju da im susjed, rođak ili prijatelj imaju ilegalno oružje - to gotovo nikada ne prijavljuju policiji. Marijan Nikolaus ističe kako je to dužnost svakog građanina.
"Građani bi morali prijaviti osobe za koje znaju da imaju ilegalno oružje jer neprijavljivanjem prikrivaju kaznena djela", kaže Nikolaus.
12 ručnih bombi
A za to su propisane visoke novčane kazne, čak i kazne zatvora. Puno toga pronađe se nakon smrti vlasnika skrivenog oružja.
"Imali smo prije par dana na području PU Zagrebačke dragovoljnu predaju gdje je obitelj nakon smrti osobe koja je to pribavila javila da želi predati nađeno oružje. Izuzeto je 12 ručnih bombi, eksploziva, inicijalnih sredstava, ali ono što je u ovoj situaciji interesantno jest da su ručne bombe korodirale. Korodirali su sigurnosni sistemi, osigurači i takvo sredstvo je opasno za policijske službenike protueksplozijske zaštite koji postupaju prema njima, a posebno za građane i djecu koji ne znaju postupati s njima", rekao je Nikolaus.
"Građani su izgubili povjerenje u institucije"
Ante Tandara ističe još jedan od razloga zašto građani ne predaju ilegalno oružje.
"Pa nažalost, ne samo hrvatski branitelji već i ostali građani su izgubili povjerenje u sve institucije, posebno pravosudne. Usko povezuju policiju s pravosuđem. Htio bih naglasiti što je bila Hrvatska vojska devedesetih kada smo branili i štitili naše građane, danas je to policija. I ovim putem pozivam sve hrvatske branitelje koji se žele riješiti svoga naoružanja da slobodno dođu u policiju i vrate naoružanje, da se jave policiji", kaže Tandara.
Psihijatar Sven Molnar nalazi i još jedan razlog zbog kojega se, posebno razvojačeni branitelji, ne mogu odvojiti od naoružanja. Govori iz iskustva višegodišnjeg rada s tom populacijom u psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan.
"Pa kao i većina ostale populacije navode osjećaj nesigurnosti vezano uz to da im to oružje može zatrebati jednom: To nikada sa sigurnošću ne možemo znati, hoće li se opet pokazati potreba za oružjem. To oružje sam ja kupio pa kada sam ga već kupio neću ga ponovno kupovati. I zapravo nitko nema pravo uzimati nešto što je moje. Na taj se način zapravo nagomilava to oružje. Sličan profil takvih ljudi je i u svijetu takav da onda kupe jedan pištolj pa taj jedan sada nije dovoljan. Pa kupe drugi, treći, četvrti. Takav profil je u Americi da na jednog nosioca ide četiri komada vatrenog oružja", kaže Molnar.
Stradavaju policajci
Uz eksplozivna sredstva koja su korodirala, velika su opasnost i improvizirana sredstva. Ta su sredstava danas još opasnija od onih proizvedenih u pogonima vojne industrije. Nerijetko stradavaju i policajci koji izuzimaju oružje i eksplozivna sredstva.
"Bio je slučaj kada je došla dojava da je u plastu sijena skrivena ručna bomba. Prilikom pretraživanja došlo je do eksplozije i ranjavanja policajca. U pravilu ljudi koji predaju oružje ne idu s namjerom da ozlijede. Imali smo nedavno slučaj da je policijski službenik prilikom izuzimanja takvih sredstava pao i ozlijedio nogu", rekao je Nikolaus.
Od početka ove godine građani su dragovoljno vratili 2542 komada vatrenog oružja, od toga 135 komada automatskog oružja, gotovo 144 000 komada raznog streljiva i 112 kilograma eksploziva.
Zašto se oružje tako sporo vraća i kako bi se problem mogao riješiti – više u priči Ivana Žade.
