Nekada su se u Hrvatskoj slali milijuni čestitki. Danas ih šalju samo posljednji romantici. Pomalo se zaboravlja kako izgleda i rukopis, ali mi ćemo ipak danas svojom rukom napisati jednu čestitku.

"Dragim ljudima u Domu umirovljenika Kantrida, sve najbolje!", namijenili smo je onima kojima najviše znači - stanarima ovog Doma za starije osobe u Rijeci. 

Kroz koju suzu Cvetka Krišković raznježila se kad smo počeli priču o čestitkama: "Kad ja počnem pričati o prošlosti, meni zatitra srce i onda tako... to je bilo meni posebno veselje. Godinama sam čuvala čestitke u jednoj kuverti i stavila sam ih u fascikl. Mislim da su moji, kad su pospremali, da su ih možda čak i našli negdje. To je bilo tako jedno veselje kad je pošta... pa si gledaš koliko si ih dobio, pa čitaš, pa ponoviš i pročitaš po drugi puta i tako... Meni je to prekrasan bio običaj, prekrasan".

Ovdje čestitke još žive. Iako ih rijetko dobivaju, njihove želje drugima zapisane su na papiru. I od svih baš smo naišli na Franu koji je nekada bio direktor pošte. Čestitki je bilo toliko da ih nisu brojali nego mjerili u metrima. 

"S ulice su se vidjele čestitke, s ulice u pošti dva, jer su ona stakla tamo. To je bilo standardno tako", govori Frano Samaržić, također stanar istoga doma. Pitamo je li napisao koju čestitku ove godine. 

(Frano kaže da su se čestitke nekada 'mjerile' u metrima)

"Jesam. A rodbini nisam, ja sam zvao njih i oni mene", kaže nam. Na čestitke kaže da je to ipak trag lijepe uspomene, u životu ih je dobio puno, kaže sigurno 500.

"Iz Italije, krcato… bile su posebno lijepe. Posebno, da. Buon Natale…", kaže nam Frano.

Torbe su prije 20-ak godina bile puno teže u blagdansko vrijeme. Baš zbog čestitki. A danas smo obišli rutu s riječkim poštarima i zavirili u pošiljke...

"Bile su danas dvije-tri. To sam već isporučila. U sandučić ili u ruke ako sretnem stranku", kaže nam riječka poštarica Davorka Kirinčić. 

Kako ljudi reagiraju?

"Vesele se, jako se vesele. Ne očekuju, baš su sretni i gledamo to isporučiti na vrijeme, jer to i je jako bitno. Najviše stižu iz drugih zemalja, ima iz Hrvatske, ali najviše iz inozemstva", otkriva nam poštarica.

Nisu nestale jedino čestitke. Izumrla je i novotarija zbog koje su izumrle čestitke - SMS poruke. Prije petnaest godina, dakle u razdoblju prije pametnih telefona, na božićne i novogodišnje SMS-ove čestitari su u Hrvatskoj trošili oko 14 milijuna kuna. Danas se dobre želje šalju WhatsAppom, Viberom, messengerom.

Sandra Bandera iz Rijeke kaže nam o čestitkama: "Primila i poslala zadnji put prošle godine, ove godine ne. A jesam, primila sam ove godine, od jedne drage gošće iz Amerike, s Floride. Čestitke, nažalost, izumiru". 

Leonora Kranjec iz Rijeke kaže da je primila jednu čestitku od tete iz Međimurja i to prije dvije godine.

A u domu s početka teksta, čestitke, pak, sami izrađuju. Za njih ne postoji tek šturi copy paste odgovor – "hvala, i tebi i tvojima" Jer ono što napišu, iskrena je želja, vrjednija od svakog poklona.