Nicolas Beger, direktor europskog ureda Amnesty Internationala, povodom Međunarodnog dana Roma obratio se pismom u kojem upozorava na tešku diskriminaciju i segregaciju Roma u Europi, unatoč tome što se Europska unija hvali time da je utemeljena na slobodi i jednakosti svih svojih građana.
"I dok svijet 8. travnja obilježava Međunarodni dan Roma, europska najveća etnička manjina suočava se sa sve raširenijom diskriminacijom, rasno motiviranim nasiljem, prisilnim deložacijama i segregacijom. Više od desetljeća nakon što su usvojeni antidiskriminacijski zakoni, države članice EU-a ne uspijevaju nametnuti ove zakone kako bi se provela efikasna borba protiv diskriminacije nad Romima", upozorava Beger.
EU je podbacila po pitanju zaštite Roma
Naime, Direktivom Europske unije o rasnoj jednakosti iz 2000. godine, jasno se zabranjuje diskriminacija na osnovi rase i nacionalnosti na različitim područjima, uključujući pristup dobrima i uslugama, socijalnu zaštitu, zdravstvo, stanovanje, zapošljavanje i obrazovanje. No, diskriminatorna politika i praksa usmjerene protiv Roma, suprotno Direktivi, još uvijek su uobičajene u zemljama članica Europske unije. Europska komisija takvu praksu nije uspjela riješiti do danas.
Amnesty International i druge organizacije bilježe prisilne deložacije u romskim zajednicama u nekoliko zemalja Europske unije, uključujući Bugarsku, Francusku, Grčku, Italiju, Rumunjsku i Sloveniju. Prisilno istjerane romske zajednice i pojedinci često se premještaju u odvojena stambena područja, u nekim slučajevima na područja koja su zagađena i u domove koji ne pružaju osnovne uvjete za život.
Romi si uglavnom ne mogu priuštiti unajmljivanje privatnog stambenog smještaja, no stotinama tisuća Roma u Europi uskraćene su i druge opcije, kao što je primjerice socijalno stanovanje. Općinske vlasti u Rimu tako su nedavno izvijestile da Romi koji žive u kampovima neće biti bilježeni kao prioriteti prilikom pristupanja mjeri socijalnog stanovanja budući da "već žive u trajnim strukturama", nabraja Beger.
Romi u institucijama za učenike s 'blagim mentalnim invaliditetom'
Što se tiče obrazovanja, deseci tisuća romskih učenika u Češkoj, Slovačkoj i Grčkoj pohađaju odvojene, romske škole ili pak razrede i institucije za učenike s "blagim mentalnim invaliditetom", gdje ih se podučava prema manje opsežnom nastavnom planu i programu.
Suočena s takvim teškim kršenjima ljudskih prava od strane zemalja članica Europske unije, teško je shvatiti zašto Europska komisija nije djelovala brže i čvršće u smjeru rješavanja ovog problema. Naime, izvršno tijelo Europske unije zasigurno ima znatne ovlasti da to napravi – ono može pokrenuti povredu postupka protiv bilo koje od 27 država članica čije su politike ili prakse u suprotnosti s onima EU-a, uključujući i Direktivu o rasnoj jednakosti. Na nekim drugim područjima prava, Europska unija ne oklijeva baš iskoristiti ove svoje ovlasti. Naprotiv, svake godine EU otvara na stotine povreda postupaka po pitanju zaštite okoliša, oporezivanja na unutarnjem tržištu, u prometu i tako dalje. Neki od postupaka se čak i odnose na Direktivu ako ista nije prenesena u nacionalne zakone. No, na njihovu primjenu – ništa.
Prisilna deložacija Roma u Francuskoj
Sjetimo se samo Francuske 2010. godine i njezine politike prisilne deložacije Roma s ciljem njihova povratka u njihove zemlje porijekla. Europske institucije pritom nisu poduzele nikakvu snažnu akciju niti zatražile odgovornost od Francuske zbog toga kako se odnosi prema svojim Romima.
Komisija mora početi koristiti sve one instrumente koji su joj na raspolaganju kako bi se borila protiv različitih oblika diskriminacije.
Paradoksalno, Europska unija se ponosi upravo time što je "utemeljena na načelima slobode, demokracije, poštivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda", no svakodnevna diskriminacija Roma pokazuje da Europska unija tek mora provesti ove principe u stvarnost za jednu od najvećih europskih etničkih manjina.
