Amnesty International organizacija je koja se nije libila usred rata objavljenog terorizmu zatvor u Guantanamu nazvati gulagom našega doba. Prigovarali su Rusima i Kinezima. Jesu li i tada izvješćima te organizacije manipulirali Srbi, kao što to insinuira predsjednik hrvatskog parlamenta? Ta organizacija ima članova koliko pola Hrvatske ima stanovnika.
S Amnesty Internationalom, ne zaboravimo, surađivao je i Vladimir Šeks. Danas, kada u Amnestyju ukazuju na odgovornost potpredsjednika HDZ-a i Sabora, on tvrdi da su to ludosti i odbija komentirati svoju suradnju s tom institucijom, kao što to čini i onaj koji ga brani – Luka Bebić. Šeks se ne srami nakon svih propovijedi o nezavisnosti hrvatskog pravosuđa pritisnuti Državno odvjetništvo da se i ono izjasni o njegovoj nevinosti – slično kao što su to napravili Ministarstvo pravosuđa i Vrhovni sud, koji je iz nekog razloga osjetio potrebu Šeksovo neznanje spomenuti u presudi protiv Branimira Glavaša.
Istog onog čovjeka koji je "potukao" Isusa Krista u svom gladovanju za više od 20 dana, a čije su žrtve, po Šeksovom iskazu, suprotnom nepravomoćnoj i pravomoćnoj presudi državnih institucija, pale rukom pete kolone.
Vladimir – kancelarija do Glavaša – Šeks
"U presudi Vrhovnog suda u procesu protiv Branimira Glavaša ocjenjuje se svjedočenje Vladimira Šeksa vjerodostojnim. Stoga su posve deplasirane, proizvoljne i lišene bilo kakve osnove tvrdnje u izvješću AI-ja", navodi ministarstvo Dražena Bošnjakovića.
Njemu nije zanimljivo da je o zločinima toliko puno znao novinar Drago Hedl, koji ih je precizno secirao u svojoj knjizi Glavaš – kronika jedne destrukcije, ali i bilježio u najljućim godinama Glavaševe vladavine. Nije mu čudno da o istim zločinima ništa nije znao Šeks, inače vrlo dobro obaviješten čovjek zvan Kancelarija do Glavaševe.
Zašto je Tomislav Merčep uhićen dva dana nakon izvještaja Amnesty Internationala i zbog čega je Ministarstvo pravosuđa odlučilo da će istražiti ulogu Davora Domazeta Loše u zločinima u Medačkom džepu, ali ne i Vladimira Šeksa u Osijeku? Dvadeset godina je hrvatsko pravosuđe sustavno ignoriralo ono što je Amnesty sažeo u svom izvješću, da bi se na kraju, unatoč izvješću, nastavila borba za Šeksovu čast.
Koliko teži kredibilitet HDZ-a?
Dok Bebić novinarima dobronamjerno sugerira da proanaliziraju što će napisati o izvještaju Amnestyja, zbog njihovog navodnog provođenja inicijativa kojima upravljaju ljudi koji stoje iza agresije na Hrvatsku, ne bi bilo loše proanalizirati ni kredibilitet te organizacije, naspram kredibiliteta HDZ-a. Da postoji vaga koja bi to mogla izmjeriti, čisto sumnjamo da bi težina HDZ-ovog kredibiliteta zakucala vagu na svoju stranu.
Ljudi su to koji su nakon rata useljavali u prostrane nekretnine od nekoliko stotina kvadrata kupljene za par desetaka tisuća maraka. Činjenica da je Jadranka Kosor uselila u najmanju, sigurno joj je pomogla da se promovira kao lice novog HDZ-a koji nakon godina uživanja u blagodatima korupcije otkriva i borbu protiv nje.
Žalosno je što i pobjednički i oslobodilački ratovi na koncu služe da se promoviraju i oni sa zaslugama zbog korištenja beskrupuloznih metoda. Ako je netko počinio ratni zločin, ako je ubio civila zato što mu je smetao iz imovinskog ili bilo kakvog drugog civilnog razloga, kako možemo očekivati da će mu u cilju biti zaštita nekog drugog civila u mirnodopskim uvjetima? Ubijanje nevinih obično pokazuje opće pomanjkanje milosrđa, a štićenje ubojica nevinih baca sumnju na namjere takvih ljudi.
Ono što se događalo pod HDZ-om od rata pa nadalje, govori nam da demokracija, napredak i sloboda nisu bili jedini ciljevi ove organizacije. Inače nam se ne bi dogodilo da prva strada industrija, ali i da je prate zdravstvo i obrazovanje. Zdravstvo i obrazovanje koji godinama sve više napreduju prema skrbi i znanju dostupnom samo onima koji imaju novac, pogotovo obrazovanje koje djecu usmjerava k novcu kao temeljnoj životnoj vrijednosti, ostvarenja su tih turobnih sumnji.
