D’hondtova metoda - postupak preračunavanja
glasova u mandate, nazvan prema belgijskom matematičaru,
profesoru civilnoga i poreznog prava Victoru D’Hondtu
(1841-1901). Mandati se raspodjelju tako da se ukupan broj
glasova svake stranke dijeli s nizom djelitelja 1, 2, 3, 4, 5…, a
mandat dobiva stranka s najvećim količnikom. D’Hondtova se metoda
široko primjenjuje jer je tehnički jednostavna i omogućuje
raspodjeli svih mandata u prvom postupku podjele. Pogoduje većim
strankama. Prvi je put primijenjena u Belgiji 1899, a u Hrvatskoj
se primjenjuje od 1992.
Dopunski izbori - izbori kojima se naknadno
popunjava ili mijenja sastav predstavničkih tijela. Dijele se na
naknadne, ponovljene i djelomične izbore. Naknadni izbori
obuhvaćaju ponovljeno glasovanje da bi se popunila slobodna
mjesta u kojima glasovanje nije provedeno, službeno nominirani
kandidat je umro prije izbora ili je odustao od njih zbog nekih
razloga itd. Održavaju se u zakonski propisanom roku i prema
istim pravilima kao i opći izbori. Vezani su za većinske izborne
sustave, jer u razmjernim sustavima upražnjena mjesta popunjavaju
kandidati sa izbornih lista koji nisu dobili mandat u redovitim
izborima. Ponovljeni izbori provode se ako mjerodavno
administrativno tijelo utvrdi da su izbori u nekome izbornom
okrugu bili potpuno ili djelomično nevažeći, te poništi
rezultate. Održavaju se prema istim pravilima kao redoviti izbori
i u njima mogu sudjelovati samo oni akteri koji su sudjelovali i
u redovitim izborima. Djelomični izboridio su redovitih izbora,
ali se razlikuju od općih izbora prema tome što se u njima bira
samo dio (četvrtina, trećina, polovica itd.) predstavničkog
tijela. Tipični za za izbore drugih domova parlamenata u
dvodomnim parlamentarnim sustavima. Dopunski izbori općenito se
doživljavaju kao izraz političkog pulsa javnosti, to jest
pokazatelj promjene političkog raspoloženja javnosti prema vladi
u odnosu prema prethodnim općim i redovitim izborima. Stoga se
nazivaju i barometarskim izborima.
Dvokružni većinski izbori - većinski izbori s
glasovanjem u dva kruga. Prema pravilima odlučivanja o izbornom
pobjedniku, postoje dva glavna oblika. Prvi čine dvokružni izbori
u kojima je za pobjedu i u prvome i u drugom krugu dostatna
relativna većina glasova birača; prvi se krug razlikuje od
drugoga po tome što je u njemu za pobjedu potrebno ispuniti i
glasovni cenzus: osim većine glasova, pobjednik mora dobiti i
zakonski propisani minimalan broj glasova (primjerice, 30 posto)
i/ili u izborima mora sudjelovati zakonski propisan broj birača
(primjerice, 50 posto). Drugi su oblik dvokružni izbori u kojima
je za pobjedu u prvom krugu potrebna apsolutna, a u drugome krugu
dostatna je i relativna većina glasova birača. Ako se pobjednik
ne dobije u prvom krugu, pravo sudjelovanja u drugom krugu
uređuje se zakonom tako da u njemu sudjeluju: (1) samo dva
kandidata koja su u prvom krugu dobila najviše glasova; u tom se
slučaju drugi krug naziva i užim izborima; (2) svi kandidati koji
su prešli zakonski propisani izborni prag, te osvojili najmanje
5, 7, 10 posto ili više postotaka glasova; (3) svi kandidati koji
su sudjelovali i u prvom krugu; (4) kandidati koji nisu
sudjelovali u prvom krugu, a ulaze u drugi krug kao zamjena za
kandidate koji su odstupili; (5) tri kandidata koja su u prvom
krugu osvojila najviše glasova; (6) neograničen broj kandidata
koji nisu morali sudjelovati u prvom krugu. U suvremenim državama
uglavnom se primjenjuju dva prva oblika. Suvremeni dvokružni
većinski izbori provode se u jednomandatnim okruzima, natječu se
pojedinačni kandidati, a svaki birač ima jedna glas koji daje
jednom kandidatu. Obilježuje ih stvaranje izbornih koalicija uoči
drugog kruga izbora, dvoblokovska kompeticija, bipolarizacija
stranačkog sustava, te dualizam većine i manjine u parlamentu. U
Europi su tipični za Francusku.
Postupak preračunavanja glasova u mandate, nazvan prema belgijskom matematičaru, profesoru civilnoga i poreznog prava Victoru D’Hondtu, u Hrvatskoj se primjenjuje od 1992.
