Sjećate li se devedesetih godina i onog nacionalnog zanosa i riječi koje sad zvuče nestvarno? Kako će Hrvatska biti kao Švicarska, pa i više, mala zemlja koja ima takve prirodne potencijale, koja može hraniti 30 milijuna ljudi. Zemlja u kojoj će svatko poželjeti živjeti. E pa to se, nažalost nije ostvarilo. Dapače….
Nestašica
U Europi je zavladala velika nestašica, a time i veliko poskupljenje povrća. Zbog pretoplog početka zime i vremenskih neprilika, u Španjolskoj i Maroku propalo je povrće u plastenicima. Cijene divljaju u Nizozemskoj i Velikoj Britaniji gdje se u nekim trgovačkim lancima rajčica prodaje na komad.
U Hrvatskoj zasad toga nema, ali neki zbog visokih cijena upravo tako kupuju - na komad. A povrća ne prozvodimo dovoljno ni za dvije trećine vlastitih potreba.
'Mi povećamo proizvodnju, a oni puste uvoz'
Marina Galović, predsjednica Udruge zagrebačkih povrćara, za RTL Danas kaže da se smanjila proizvodnja.
''Tijekom pandemije covida rekli su nam da povećamo proizvodnju jer moramo biti samodostatni, granice su se zatvorile. I što? Mi povećamo proizvodnju, a oni puste uvoz iz trećih zemalja i ja bacam dva hektara povrća jer nemam kamo tim'', kaže ona.
Sličnu situaciju proizvođači će imati za Uskrs kada krene prodaja rotkvica, salate i mladog luka.
'Kupaca jednostavno nema'
''Doći ću u noćnu smjenu na Zelenu tržnicu, kao domaći opskrbni lanac i tamo ćemo stajati i gledati jedni druge jer jednostavno kupaca nema. Kad ga nazoveš i pitaš ga zašto te nema, zašto ne kupuješ kod nas, reći će da je došlo puno salate u hladnjači iz uvoza, iz Italije, rotkvice, makedonskog luka, koji je povoljniji, cijenom niži od naše proizvodnje čak u prodaji i tako onda smanjuješ kapacitet dok ne dođeš do točke da više nisi rentabilan'', objašnjava Galović.
A kad proizvođači više ne mogu plaćati račune, zatvaraju proizvodnju. Samo u Zagrebu u posljednje dvije godine nestala je četvrtina OPG-ova.
