Nije tajna da gotovo u svakoj grani hrvatskog gospodarstva nedostaje radnika, ali mnoge bi mogla iznenaditi informacija da u Hrvatskoj nedostaje ribara. Baš kao i druge tvrtke, tako i domaći ribari moraju posezati za radnicima iz inozemstva jer Hrvati više ne žele ići za ribare. Kada se razmišlja o ribarstvu, ribari su uvijek domaći ljudi s mora koji obožavaju svoj posao. Obično ih zamišljamo kao ljude koji su odrasli okruženi morem te znaju sve alate i trikove kako s ribom.
14.03.2019., Tribunj - Lijepo vrijeme i dobar ulov znak su za zadovoljstva tribunjskih ribara koji od ranoga jutra imaju pune ruke posla. Photo: Hrvoje Jelavic/PIXSELL
No, realna slika govori da će uskoro našim ribarskim brodovima ploviti stranci, bili oni Turci, Ukrajinci ili Pakistanci jer ribari postoje diljem svijeta. Ipak, jadransko ribarstvo ima svoje specifičnosti upravo zbog rada s mnoštvom raznovrsnih alata, piše Novi list. Postavlja se pitanje kako će se na koćaru ili plivaričaru snaći neki strani radnik koji primjerice nikada nije bio na ribarskom brodu ili je pak ribario na drugim morima s alatima i plovilima kakvih nema na Jadranu? Da su to strašno veliki problemi navodi Romeo Mikičić, riječki ribarski obrtnik. Kao što već znamo, u Hrvatskoj ne postoji nekakva ribarska škola gdje bi se Hrvati mogli formalno obrazovati za to zanimanje već u ribare mora prijeći čovjek nekog drugog zanimanja i s drugog posla.
Domaći ribari se okrenuli turizmu
Kako je ribar Mikičić ispričao Novom listu, ribarski poslodavci imali su velika očekivanja od scrapinga. To je program koji je država pokrenula u suradnji s Europskom unijom, a cilj programa je smanjenje ribolovne flote i ribolovnog napora. Ribari su se uz obeštećenje povlačili iz posla, dok su njihovi brodovi uništavani.
"Scrapingom je obuhvaćeno sigurno 80 koćara, očekivali smo veliki priljev ljudi koji su ostali bez posla. Dogodilo se suprotno, nitko nam se nije javio. Uglavnom, zaposlili su se u turizmu, taj je posao neusporedivo lakši, radi se četiri do pet mjeseci. Posao lako pronalaze, samo u Krilu Jesenice svake godine registrira se sedam do osam novih turističkih brodova. U takvoj situaciji nove kadrove mi naprosto nemamo odakle privući. Nema nam druge, nego tražiti ljude iz inozemstva" zaključuje ribarski obrtnik te vlasnik dva broda koćara.
Za početak će zaposliti strance sezonce
Sudeći po svemu što je ribar ispričao, ljudi ne žele raditi ribarski posao. Taj posao je težak te se radi i danju i noći te u teškim vremenskim uvjetima, često bez odmora nedjeljom i slobodnog dana, a o redovitom radnom vremenu ne treba ni pričati. Ipak, ribarstvo mora ići dalje, brodovi se moraju spuštati, a mreže povlačiti. No, tko će to raditi i znaju li to stranci, za koje se još ne zna koliko su vični ribarskom poslu?
01.11.2013., Pula - Blagdansko jutro pulski ribari iskoristili su za pripremu novih mreza i njihovo ukrcavanje na ribarice prije nocasnjeg isplovljavanja na ribarenje. Photo: Dusko Marusic/PIXSELL
"Došli smo u stanje da moramo tražiti ljude iz inozemstva. Zapošljavanje na brodu nije jednostavno, traže se papiri potrebni za plovidbu, to je neusporedivo kompliciranije nego angažiranje radnika za kopneni posao. Zato smo, za početak, dobili dozvolu da ih zaposlimo kao sezonce. Treba vidjeti kako će to funkcionirati, puno je problema sa strancima. Kakve su im životne i radne navike, prehrana… Mišljenja sam da će sporazumijevanje biti najveći problem. Pretpostavimo da oni znaju engleski, ali ga ne znaju naši ribari. Brod je mali prostor s malo ljudi, nemoguće je živjeti i raditi bez stalne komunikacije. Na baušteli, na velikom gradilištu uvijek će se naći netko da tom strancu objasni ono najvažnije, neki inženjer, šef gradilišta. Posao na ribarskom brodu nije baš jednostavan", veli Romeo Mikičić.
Vlasnici brodova pitaju se trebaju li se prije odlučiti za Ukrajince ili Indijce jer svaki od tih radnika će donijeti nešto specifično na brod i pitanje je kako će se prilagoditi životu na njemu.
Ribari odlaze u Irsku
Vjerovali ili ne, trend odlaska na rad u Irsku popularan je i među ribarima, doznaje Novi list od ribarskih poslodavaca. Plaće ribara u irskoj su neusporedive s onima u Hrvatskoj, a mjesečni iznos koji ribari dobiju u Irskoj je 4.000 eura. Međutim, nakon nekog vremena hrvatski ribari u Irskoj vide da je težak rad na sjeveru pa rijetko koji u Irskoj ostane u ribarstvu, uvjeravaju ribarski poslodavci. Kažu da su se neki vrlo brzo vratili, a većina je potražila sreću s poslovima na kopnu.
Iako se na prvu svota od 4.000 eura čini idealnom, ipak postoji "caka". Radi se o tome da je to bruto iznos, što znači da ribar sam mora plaćati sve doprinose, čak i zdravstveno i mirovinsko osiguranje. Kako navodi Novi list, Hrvati u takvim situacijama razmišljaju na način da će prestati primjerice plaćati osiguranje i to bez misli o tome što im se sutra može dogoditi. Osim toga, za tu cifru moraju odraditi 30 dana na brodu na kojem će raditi od jutra do sutra i u to vrlo teškim uvjetima uvijek nemirnog sjevernog Atlantskog oceana. Na domaćim ribarskim brodovima koji plove i rade na otvorenom moru, ribari u komadu provode tek dva do tri tjedna. K tome, rad na Jadranskom moru i sjeveru Atlantika nije isti jer su uvijeti neusporedivi. Vlasnici domaćih brodova dodaju da je na njima puno manje posla.
