specijal-201012070191004-Ususret europskom građanstvu je projekt Hrvatskog pravnog centra koji provodi s partnerom Adriatic Mediom d.o.o te pridruženim partnerima – lokalnim radijskim stanicama. Projekt financira Europska komisija (koja ne odgovara za sadržaj emisija i članaka).
Stoila Cicelkova iz Saveza za obranu ljudskih prava u Bugarskoj koji je nedavno gostovao u Zagrebu smatra da bi Hrvatska, kao nova članica, mogla naučiti puno na pozitivnim iskustvima njegove zemlje, ali naravno i pogreškama.
Sloboda kretanja je za sveučilišnog profesora u Sofiji Cicelkova njegova, kako kaže, prirodna tema. Rođen je u Bugarskoj, Živio je u bivšoj Jugoslaviji, potom u novonastalim državama pa u Australiji, Aziji, Središnjoj Americi i Skandinaviji.
"U samoj slobodi kretanja je osnova ideja zajedničkog posjedovanja same Zemlje. Riječ je o etici kozmopolitizma i utilitarne vjere u dobrobit kretanja, emigracije, kako za zemlje koje primaju imigrante, tako i za same imigrante. "
Sloboda kretanja je, kaže, Cicelkov, iznimno je važna za mlade ljude koji možda i nisu iskusili slobodno tržište rada, ali gotovo svi su svjesni da ulaskom zemlje u Europsku uniju njeni se građani imaju pravo kretati kroz sve zemlje članice.
Siromaštvo kao prepreka ostvarivanju prava na slobodu kretanja
Sloboda kretanja je vremenom evoluirala, no još uvijek se, napominje ovaj bugarski profesor i borac za ljudska prava, razlikuje od onoga kako je ona zamišljena na papiru. Primjerice, ona vam nije zagarantirana rođenjem u nekoj zemlji članici, ukoliko nemate važeće dokumente; putovnicu ili osobnu iskaznicu.
"U slučaju Bugarske, da biste dobili osobnu iskaznicu, morate imati dokaz da imate nekretninu u Bugarskoj. Ili morate imati ugovor s najmodavcem o plaćanju stanarine. Zbog toga mnoge siromašne i marginalizirane osobe koje žive u građevinama koje nisu pravno priznate ili nemaju ugovor o najmu ne mogu dobiti osobnu iskaznicu. A to ih onemogućava u slobodi kretanja ili nekim drugim pravima."
A upravo je nemogućnost korištenja slobode kretanja ono na što se žale. Ponekad se, kaže, žele premjestiti u drugu zemlju kako bi si osigurali bolji život, a upravo ih u tome sprečava loš život koji imaju u Bugarskoj.
Druga prepreka na putu do slobode kretanja je novac ili točnije, nedostatak novca.
"Ono što vam je zagarantirano zakonom kao pravo, ne možete uživati kao pojedinac. Podsjeća me to na moj boravak u Australiji tijekom studiranja antropologije. Naime, nekad ljudi ne koriste zakonsko pravo ulaska na neko područje zato jer se na njemu ne osjećaju ugodno zbog nekih čimbenika. Tako ćete primjerice u zgradi Opere u Sydneyu rijetko vidjeti domoroce Aboriđine jer se ne osjećaju ugodno, nemaju odjeću primjerenu tom mjestu, nemaju odgoj koji će ih uputiti u običaje, mjesta sjedenja i način na koji se cijeli događaj odvija." Kako bi se to promijenilo, dodao je, u Operi su organizirani događaji povezani s australskom domorodačkom kulturom, no u konzumaciji prava ih je sprječavala njihova kultura.
Negativan trend
U slučaju balkanskih zemalja, riječ je o ekonomskom problemu. Ulaskom u EU članice dobivaju neprijeporne takozvane benefite. To je dobar i poželjan klub, unatoč krizi. No pred države i građane stavlja i izazove, istaknuo je Cicelkov iz Saveza za obranu ljudskih prava u Bugarskoj.
A upravo je takav izazov masovno migriranje stanovništva iz jedne u drugu članicu, što može negativno utjecati na održivi razvoj obje države. U odlaznoj zemlji ostaju prazni gradovi i demografska kriza, dok u dolaznoj zemlji nastaju kulturni i politički problemi. Kao primjer profesor Cicelkov navodi njemački Offenbach u kojem je ogroman i rastući broj bugarskih imigranata. "Teško nalaze posao, većina ih ne govori njemački jezik. Stvorili su probleme gradskim vlastima. Riječ je o bugarskim Romima koji žive u vrlo zatvorenim kastinskim zajednicama. Njemačkim vlastima je uopće teško doprijeti do njih, ali čine najbolje što mogu. Pokušavaju im obrazovati djecu, stvaraju radna mjesta pogodna za ljude koji ne govore njemački jezik, kako ne bi ovisili isključivo o socijalnoj pomoći i kako bi doprinijeli zajednici."
Proaktivno građansko djelovanje
Za Cicelkova je ovo jedan od najpozitivnijih primjera proaktivnog djelovanja, umjesto restriktivnog na kakvog smo navikli. Kao drugi primjer ukazuje na Veliku Britaniju koja s najviših razina žestoko najavljuje restrikcije protiv Bugara, iako se pokazuje da oni pozitivno utječu na gospodarstvo te zemlje, ponajviše zbog toga jer se radi o mladim ljudima koji nakon fakulteta ostaju u Velikoj Britaniji. Ipak, riječ je tek o retorici, jer stvarnih restrikcija nema, a političari narodu govore ono što narod želi čuti, priča gost iz Bugarske. Političari tako često špekuliraju o pojedinim temama i zanemaruju stvarne pokazatelje, što im se ne može zamjeriti.
"Način na koji se to može prevladati jest aktivno građanstvo, udruživanje u građanske organizacije. To je izvedivo i postoje mnogi alati. Primjerice tu je Lisabonski ugovor koji regulira ovo područje i daje važnost civilnom društvu i promovira ga u sudionika aktivnog dijaloga."
Europska građanska inicijativa
Lisabonski ugovor, objašnjava Cicelkov, ohrabruje građansku društvo da bude proaktivno. Tako milijun ljudi iz sedam zemlja članica udruženih oko jedne ideje mogu utjecati na europske zakone, a njihovi će se prijedlozi razmatrati na najvišim razinama. To se zove Europska građanska inicijativa. Da pojasnimo još jednom, zahvaljujući Europskoj građanskoj inicijativi, milijun građana EU moći će zatražiti od Europske komisije da sastavi zakonski prijedlog. Prema tome, uspješna inicijativa mogla bi igrati značajnu ulogu u određivanju zakonodavnog dnevnog reda EU. Ovaj alat participativne demokracije nema presedana na transnacionalnoj razini. Ojačat će demokratske temelje Unije i približiti Europu svojim građanima tako što će omogućiti izravan kanal kojim će njihovi glasovi stizati do Bruxellesa.
A da se stvari mijenjaju i da ih upravo građani i njihove organizacije mijenjaju, navodi Cicelkov, dokazuje činjenica da su i odredbe danas puno blaže i da osobne iskaznice mogu dobiti i oni koji nemaju nekretninu na području Bugarske. Građanske su udruge ovaj problem prezentirale Europskom sudu za ljudska prava, a njegove su presude izravno pozitivno utjecale na siromašne i marginalizirane koji će tako svoju sreću moći potražiti u zemljama koje im poput Njemačke u Offenbachu mogu pružiti posao i društvenu integraciju.
