Nakon što je Vrhovni sud potvrdio presudu splitskog Županijskog suda za željezničku nesreću u Rudinama kada je u srpnju 2009. nagibni vlak izletio iz tračnica, pri čemu je šest putnika poginulo, a 55 je ozlijeđeno, javio se brat poginulog putnika - Marko Gaj. On do sada, kako stoji u njegovom dopisu medijima, nije davao izjave o nesreći u kojoj je ostao bez brata, no nakon potvrde presude osjetio je potrebu iznijeti zaključke do kojih je došao, srpljivo obilazeći ročišta i proučavajući hrvatske zakone.
Podsjetimo, presude su potvrđene bivšem šefu ekologije HŽ Infrastrukture Ivici Medaku kojemu je zatvorska kazna u trajanju od četiri godine sada postala pravomoćna i trogodišnju zatvorsku kaznu stručnom konzultantu iz tvrtke Intrade koji je trebao izraditi prskalicu kojom se retardant TG 300 posipao po tračnicama Ivici Bazini.
Potvrđena je i presuda prema kojoj su zbog nedostatka dokaza optužbe oslobođeni direktor tvrtke Intrade Ivan Tomašković, voditelj protupožarne zaštite HŽ- a Split Drago Rogulj i vatrogasac DVD- a Stružac Branko Tišljar.
Dopis Marka Gaja prenosimo u cijelosti:
"Ispričavam se predstavnicima medija kojima nakon izricanja presude za nesreću kod Rudina nisam dao izjavu, jer bi ona više bila odraz emocionalnog stanja, a manje potkrijepljena argumentima. Iz istih razloga nisam ih davao od trenutka nesreće, ne želeći utjecati na odluku suda, već sam strpljivo prisustvovao ročištima, prikupljao informacije preko interneta ili u direktnoj komunikaciji te slagao sliku događanja vezanih za nesreću.
Iako sam svjestan da pravo i pravda nisu ista stvar, osjećam potrebu da zbog smrtno stradalih i ozlijeđenih osoba te njihovih obitelji, dam komentar na presudu donesenu na Županijskom sudu u Splitu.
- Potvrđene presude za 'vlak smrti': Šefu u HŽ-u 4 godine zatvora, konzultantu 3 godine
- Prošle su već četiri godine od tragedije u Rudinama
Poštujući slobodno sudačko uvjerenje i „prihvaćajući“ kvalifikaciju nehaja, prelistao sam odredbe Kaznenog zakona kako bih pokušao shvatiti kolika bi kazna po tom osnovu bila adekvatna za šest smrtno stradalih, 55 teže i lakše povrijeđenih, imovinsku štetu od preko pet milijuna eura.
Dakle, u članku 222. stavak 3 piše da ako je kaznenim djelom iz nehaja protiv opće sigurnosti prouzročena teška tjelesna ozljeda neke osobe ili imovinska šteta velikih razmjera, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
U stavku 4 istog članka piše da ako je kaznenim djelom iz nehaja protiv opće sigurnosti prouzročena smrt jedne ili više osoba, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina.
Člankom 49 stavak 4 sud može ublažiti kaznu do šest mjeseci ako je za kazneno djelo propisana kao najmanja mjera kazna zatvora u trajanju od jedne godine.
Iz zadanog Kaznenim zakonom je trebalo utvrditi koliko dana ili mjeseci kazne se dobije za jednog lakše ozlijeđenog, koliko za jednog teže ozlijeđenog, koliko za jednog smrtno stradalog, koliko za milijun eura imovinske štete.
Na osnovu koje tajanstvene matematike je sudac odnosno sudsko vijeće temeljilo svoju odluku samo je njima poznato kada za ovoliku količinu posljedica nisu opredijelili najstrožu kaznu. Mogu samo pretpostavljati da je to zbog toga što je uvriježeno mišljenje da su pravnici loši matematičari, ili da je trebalo ostaviti prostora za slučaj da se dogodi nesreća s još većim posljedicama...
Određivanjem kazne manje od pet godina osuđenima je omogućeno da i dalje uživaju na slobodi do donošenja pravomoćne presude. Valja napomenuti vezano za izrečenu kaznu da će osuđeni po izdržavanju polovine kazne imati pravo na uvjetni otpust (članak 59. Kaznenog zakona ) te isti najvjerojatnije i ostvariti.
Oslobađajuća presuda za direktora Intradea Ivana Tomaškovića mi se učinila čudnom, jer je on za podizvođača za nanošenje retardanta angažirao ne nekog nepoznatog, već svoga punca, kao „iskusnu i stručnu“ osobu. Potvrdu da me intuicija nije prevarila dobio sam pronalaženjem članka u novinama da je isti presudom županijskog suda u Zagrebu 2012. godine pravomoćno osuđen za krivotvorenje dokumentacije priložene uz natječaj za nabavku retardanta i usluge prskanja. Pretpostavljam da sudac nije čitao isti članak, kao i da nije imao saznanja o tome službenim putem.
Najmanje sporan dio presude, po mom mišljenju, je onaj vezan za Dragu Rogulja i Branka Tišljara koji su bez haja i nehaja samo bili prisutni u sumnjivoj realizaciji jednog projekta koji su drugi osmislili.
Sucu, odnosno sudskom vijeću, jedina olakotna okolnost je što nijedna presuda neće vratiti naše najmilije", zaključio je Marko Gaj, brat poginulog putnika u najvećoj željezničkoj nesreći u novijoj hrvatskoj povijesti.
