Dugogodišnji kaos pokušava riješiti utvrđivanjem invalidnosti, ali neuspješno. Osječki Područni ured HZZO-a na temelju nalaza ovlaštenog vještaka utvrdio je u svibnju 2009. da nije nastupila invalidnost. MORH-ova Uprava za ljudske resurse Uprava za obranu Osijek odbija zahtjev Lazara (Vinko) Raguža za izdavanje potvrde o statusu hrvatskog branitelja dragovoljca jer "nije proveo 5 mjeseci u naoružanim odredima NZ"... Može li itko pomoći nesretnom čovjeku, žrtvi zakonskih izmjena i bolesti?
'Sve što imam su ranjena duša i film mog ratnog puta'
Raguž je bez adrese jer, kaže, u Osijeku živi devet godina neprijavljen i s nevjenčanom ženom bez posla.
"Nemam za kruh, a kamoli za odvjetnika koji bi, možda, pomogao. Žena je radila u pekari i, nakon otkaza, tri mjeseca primala naknadu s biroa. Živimo u tuđoj kući. Čime ćemo platiti 1.000 kuna režija!? Trpio sam, ne mogu više... Ne stidim se što sam od kraja lipnja 1991. bio pripadnik Narodne zaštite MO u Čepinu i s inženjerijom kopao rovove oko Osijeka sve do 11. studenoga kada sam, vraćajući se s položaja, zbog detonacija granata ranjen gelerom u glavu.
Geler su mi 2007. izvadili. Ostala mi je ranjena duša i 'film' mog ratnog puta kojim sam prošao ratišta od Tenje do Gradiške i Bosne sve do kraja 1995. Sada nikome ne trebam. Kažu, zakoni nisu na mojoj strani jer Narodna zaštita ne vrijedi kao vojna postrojba, nemam opskrbninu, odbili su me na komisiji za invalidsku mirovinu, zakasnio sam za priznavanje PTSP-a koji su doktori trebali utvrditi do 2005.
Neće me poslati ni na bolničko liječenje, nego me kljukaju tabletama. Kraj 'balade' je Xanax za košmarne snove i prazine u glavi, Tegretol, Normabel... Radio bih pa ih ne pijem, makar mi je bez njih loše. Poslije demobilizacije radio sam u više firmi, ali i sad čekam nikad isplaćene plaće”, priznaje Raguž koji je Glasu Slavonije pokazao vojnu medalju s hrpom dokumentacije o ratnom putu u postrojbama i rješenja o nepriznavanju statusa HRVI.
