Bio jednom jedan kamen na plaži. Nije bio ni onako plosnati, za bacati 'žabice' u more, a niti neke posebne boje, da bi ga za ukras netko ponio doma. Bio je sasvim običan, prepušten da na tom mjestu na kojem je bude situiran do kraja vremena, apokalipse kugle zemaljske ili jednostavno dok ne dočeka da ga bager kojim se vadi šoder ne premjesti na neko novo mjesto.
Kada se njih, zaljubljenih 'dvoje' pod okriljem bistre, zvjezdane (i svi ostali romantični epiteti) noći našlo u njegovoj blizini, nije se osjećao toliko sam, bilo mu je toplije. Možda i zbog činjenice što sjede na njemu, ali to nije bitno, nećemo namjerno kvariti ovaj poetski ugođaj.
Ovaj par je jedno drugo pronašao na sasvim neobičan način. Kada su se prvi put upoznali kao obični prolaznici koje je sudbina tada prikovala par sati jedno uz drugog, shvatili su da, unatoč okolnostima, ne mogu smiriti plamen koji se između njih stvorio. Situacija kao s početka neke ful napete romantične drame koju imate potrebu pogledati kada želite cmizdriti u ime ljubavi.
Sudbina ih je sasvim slučajno i drugi put spojila, i to par godina kasnije kada su svoju iskru odlučili rasplamsati. Tada su shvatili da ono što imaju jest zaista posebno. Za nju je ljubav značila mir i smirenost pored jedne osobe, budući da je imala problem s 'crvom u guzici', naravno, mislim figurativno. Inače je konstatno željela biti negdje, no tada je željela da bude samo pored njega i s njim, nije tražila razlog za pobjeći. Uvijek ju je iznova fascinirao i uzbudio, ali i umirio, na način na koji samo on to znao. U isto vrijeme osjetila je i smirenost i sigurnost, i nježnost i uzbuđenje. Strepila je nad njim. I to joj je bilo u redu, jer ga nije htjela shvaćati zdravo za gotovo i misliti da će uvijek biti tu. Znala je da i on tako misli o njoj. O, kako li se samo prevarila...
Ne znam kakve me ljubav u budućnosti čekaju, ali ja ću uvijek čekati nastavak one naše...
U jednoj od tih 'sretnih' noći u njihovom zajedničkom odlasku u prirodu, neutabanim putevima (jer su se osjećali toliko posebno, da smišljaju vlastite prečace i puteve do plaže do koje su htjeli stići), stigli su i do te uvale.
Na plaži su, radi opušteanja, otvorili vino koje su sa sobom ponijeli i polako tonuli u neki svoj svijet. Čak je ona sporije pila jer je znala da može popiti više od njega, ali nije htjela da zbog toga izgubi na ženstvenosti i da zbog opijenosti ne osjeti trenutak svakim atomom svog tijela. Bome je osjetila jednu drugu vrstu opijenosti.
Blejali su tako, jedan u drugog, smijući se bez razloga, smišljajući neke svoje igrice, glumeći uloge, zavodeći se međusobno. Sve je teklo tako prirodno i zvučalo tako erotično. Tijek misli im se jednostavno prelijevao.
Odraz njenih očiju ocrtavao je djetinjastog simpatičnog derana punog iskričavog šarma, britkog uma i nagovještaja topline koju samo treba iskopati. Mogao ju je podići u trenu u neslućene fantastične svijetove i spustiti je u najveće paklene ponore.S njim je mogla biti sve što je i sve što i nije, a mogla bi biti. Ostvarenje svih mogućnosti. Potpuna zavisnost, potpuna magija. Suviše lijepo da bi bilo stvarno.
Smišljali su način kako da zabilježe ovu prekrasnu noć i najzad ispisali svoja imena na kamenu s početka priče vodootpornim markerom (misleći da se tako njihova ljubav neće nikada isprati) te ga bacili u more i pustili ga da zaroni na dno mora. Na isto je dno nakon par prelijepih mjeseci zaronila i njihova ljubav.
Rastali su se jer su očito prestrastveno ušli u cijeli 'projekt'... Ona je uživala u hodanju po sedmom nebu, njemu je to najednom postalo previše, iako je znao da je nabasao na nešto posebno, nešto što nema svatko. Ona je njemu bila posebna, možda zato što ju je mogao imati kad god. Problem je u tome što je nije znao imati. Kada im je odnos zahtijevao rast, on se jednostavno povukao, preplašio se. U ovim krajevima to se zove problem s vezivanjem, emotivna nezrelost, nazovi to kako god.
Od zajedničkog toka misli, sada su dijelili samo svađe, koliko su se strastveno voljeli, toliko su se strastveno i mrzili. Ona je vidjela stvari bijelo, a on crno. Ili obrnuto. Nakon nekog vremena je samo iščeznuo, nestao... Povrijedio ju je k'o nitko, jedva se sastavila, ali nekako je uspjela. Tada je spoznala koliko je u svojoj biti jaka i koliko može izdržati.
Te neke čudne i intenzivne ljubavi su najgore. Imaš osjećaj da nikad nisu ni prestale, a definitivno je najgori kraj onaj kad je sve završeno, a nedorečeno, kada ne znaš ni točno kada je prestalo ni zašto je moralo prestati.
Kako god bilo, nekako je prihvatila da je on bio samo jedna njena romantična iluzija i da je sama kreirala svijetove neizmjerne ljepote u svojoj glavi, da ih nije on stvorio.
Ženi je, valjda , u prirodi da pati. Sve do jednom. Sve dok joj netko ne razbije srce toliko da ga ničija ljubav ne može sastaviti. Tada ništa ne može popuniti prazninu u njenim očima. Tad je ništa ne može smekšati. Tad je najslabija, ali i najjača. Takvih se treba čuvati.
Njena najveća neprežaljena ljubav je upravo ona sama. Nikada nije prežalila što sebe nije više voljela.
Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti
... Možda ovo nije njihov kraj, možda postoji još jedna, posljednja prilika za ovo dvoje. Možda u smjeni plime i oseke, pod utjecajem mjesečevih mijena, kamen s početka priče ponovno izroni na svoju prvotnu lokaciju i valovi ga premjeste na neko suho i sunčanije mjesto. Možda i njima sunce ponovno zasja. Možda su se tada samo pronašli u krivo vrijeme i nisu se shvaćali. Možda su bili prezeleni da bi shvatili. Tek kada izgubiš, shvatiš što si imao. Klišej života.
Često parovi tako niti ne znaju da godinama nakon prekida i dalje potajno pate jedan za drugim, ali zbog ponosa jedan drugom to ne žele priznati. Niti se potruditi vratiti ih natrag, pa makar realne šanse u početku bile vrlo male, što zbog straha od nove povrijeđenosti, što zbog narušenog povjerenja.
Svoju neprežaljenu ljubav ne trebate čekati da se smisli ili da vas sudbina ponovno nekako poveže, ali ako vam se ponudi nova prilika, odvažite isplati li vam se riskirati. Jer vas dvoje više niste osobe koje ste bili kad ste se onako strastveno zaljubili. U tom je i stvar, možda ste odrasli u još bolje individualce pune iskustva i razumijevanja pa možda vam i uspije. MOŽDA.
Ako vam se svidio ovaj tekst, pročitajte i ostale, upravo OVDJE! Možete me pratiti i na mojoj službenoj Facebook stranici 'Priče izTine'.