Borovo na aparatima: Stalno se bore s dugovima i jeftinom konkurencijom, a država ih spašava

Obuću rade na strojevima starim više od 50 godina. Jedne njihove tenisice na automatskom krugu prođu kroz ruke 37 radnika. Njihova je proizvodnja skuplja od jeftine strane konkurencije. Prošli su kroz predstečaj, bezuspješno tražili investitora i dan danas s oko 400 tisuća prodanih pari cipela na godinu, bore se za opstanak. Preklani su digli čak šest milijuna eura kredita. Isti iznos sada su refinancirali, a još jednom svoje je dionice HT-a i Podravke kao osiguranje založila država koja je stopostotni vlasnik. I tako će još jednom kupiti vrijeme za traženje nekog dugoročnog rješenja.

''Cipela je dobra, no ljudi traže jeftinije''

Aleksandra je među mlađim radnicima u pogonu. Prije godinu i pol došla je u Borovo nakon što je propala tekstilna tvrtka u kojoj je radila 10 godina.

''Radili su tu i moji roditelji, sada ja. I ja se nadam da će biti sve u redu i da ćemo raditi, nadam se da Borovo ima perspektivu'', kaže Aleksandra Bogdanović, radnica Borova.

Još uvijek se bori s normama. Katkad ju dostigne, katkad ne, no kaže daje sve od sebe.

''Moj suprug također radi, gdje je jedan zaposlen teško'', dodala je Bogdanović.
Teško je jer radi za minimalac.

''Ja ne nosim cipele Borovo. Mislim da je to malo preskupo za nas. Za naša primanja. U kvalitetu vjerujem sigurno, prolazi nam kroz ruke, znam kako to izgleda i kakav je finalni proizvod'', kaže Bogdanović.

U cipelu koju zapakiraju, vjeruje i Uroš.

''Ne kupujem kupujem često ali nosim. Dobra je to cipela, ali danas ljudi traže jeftinije. Svako kupuje iz svog džepa. Nitko više ne gleda kvalitetu. Malo tko. Zavisi koliko tko novca ima'', komentira radnik Borova Uroš Stojanović.

A ovdje novca nema na pretek. Uroš je s Borovom prošao sve dobre i loše dane. Čak 39 godina staža nakupio je u tvorničkom pogonu.

''Slabo je došlo išta, a nemamo ni kvalitetne radne snage dovoljno, strojni park nam nije u najboljem stanju, a i sama branša nam nije zastupljena da možemo išta napraviti'', kaže Stojanović.

Nekad je Borovo bilo gigantsko poduzeće. Pokrenuo ga je češki industrijalac Tomaš Bata koji je ovdje na periferiji Vukovara započeo s proizvodnju obuće. Izgradio stambena naselja, školu, vrtiće, osmišljavao kulturne događaje za radnike. Godine su prolazile, a do kraja 80-tih Borovo je izraslo u najveće i ekonomski najmoćnije poduzeće u proizvodnji obuće i gume u ovom dijelu Europe. Proizvodilo se 20 milijuna pari obuće godišnje, iz pogona su izlazile čak i auto gume. Radilo je 22 000 radnika. Sve do rata. Kada proizvodnja staje. Danas nije ni blizu prijeratne.

• Što je stvarno napravljeno za Vukovar - kakav je to grad danas?

Borovo diše pomoću aparata

''Borovo zapošljava 630 radnika, najveći je poslodavac u Vukovaru, redovito isplaćujemo plaće, prošlo je kroz postupak predstečajne nagodbe i vratilo povjerenje dobavljača, borimo se sa razvojem, ali prošlost nam se u redovitom poslovanju javlja iz dana u dan'', kaže predsjednica Uprave Borova Gordana Odor.

Ratna šteta procijenjena je na milijardu i 200 milijuna kuna, kaže Odor. Problem prošlosti su i poslovni prostori u Bosni, Makedoniji, Srbiji i Sloveniji do kojih ne mogu doći. ali i radni sporovi bivših djelatnika koji nisu vraćeni na posao poslije rata, a tekao im je radni staž.

''Imovinski odnosi nisu riješeni, sudovi u BIH i Srbiji pozivaju se na sukcesiju i dogovore između država na neki način se čeka da se sa visoke razine ta priča dogodi, ali to je sporo i bojim se da kada države to između sebe riješe da će za borovo biti kasno'', kazala je Odor.

Borovo, tvrtka koja je u stopostotnom vlasništvu države, diše pomoću aparata. Zadnji kredit digli su prije dvije godine da vrate dugove. Nešto više od šest milijuna eura trebalo je vratiti nakon trinaest mjeseci s mogućnošću produžetka otplate na još toliko. I to su iskoristili. Država je ponovno založila dionice HT-a i Podravke da Borovu kupi vrijeme za izradu programa restrukturiranja.

''Pogrešna je to percepcija. Država je Borovu pomogla u nekoliko situacija, ali su to bile komplikacije izazvane ratnim događanjima, ali je sve kredite koje je Borovo dobilo ni jedan nije išao na teret poreznih obveznika, sve smo vratili državi'', objašnjava Odor.

Nadaju se da će vratiti i ovaj. Lani su prvi put poslovali s plusom, plan je da to učine i ove godine. Žana u Borovo radi 15 godina. Za radnog staža doživjela je preseljenje u novu zgradu. Objašnjava da je sada toplije, da imaju ventilaciju i da je osvjetljenje puno bolje. Radnica Žana Stanivuković ističe kako je u prijašnjem prostoru sve bilo sve izlupano i razrušeno.

• Borovo će za policiju napraviti 10.500 pari cipela i gležnjača

Vrijeme je stalo u pogonu za čizme

U pogon se pomalo ulagalo, ali posljednja velika milijuska investicija dogodila se prije desetak godina, u stroj za brizganje đonova.

''Naš stroj je prilično moderan, star je samo deset godina. Kupljen je nov. S obzirom da se strojevi koriste koji su stari 50- 60 godina'', kazala je Ivana Hajduković, tehnologinja u Borovu.

U prizemlju zgrade, u novom pogonu uvjeti su dobri i tvornica drži nivo. No, priznaju može i bolje. Postoje strojevi koji rade brže, na kojima je lakše raditi. Na odjelu gdje se proizvode gumene čizme sve je stalo prije pedeset godina. To je pogon koji je Žana spominjala.

''Jedna anegdota je vezana za gumene proizvode. Kada su u sirovom stanju svi se mogu ispravljati, ali kad ove čizme budu pečene i ako vam se dogodi greška idu u smeće i popravaka nema'', pojasnila je Svetlana Grković, tehnologinja u Borovu.

Isto vrijedi za gumene čizme i proslavljene stratasice. Nekad su bile namijenjene ping pongu, danas svima. Startasice od kad dođe gornji platneni dio tenisice pa do lijepljenja đona, baš kao nekad, na automatskom krugu, prođu kroz 37 ruku radnica.

''Svaka djelatnica ima svoju operaciju, prvo se vrši polaganje paske za startasicu, sljedeća je operacija valjanje, pa onda ide radlovanje, kako mi to zovemo. Naša tehnologija u gumenoj obući nije se puno promijenila. To je čisti ručni rad'', kazao je rukovoditelj proizvodnje gumene obuće u Borovu Miroslav Ostojić.

Brand se vratio, a startasice su postale najprodavaniji proizvod Borova u novije vrijeme. Vukovarska tvornica danas proda oko 400.000 pari cipela na godinu. Čak 70 posto cipela, proda se u maloprodaji, 30 posto je namjenska obuće, a od toga polovina odlazi za MUP i MORH. Bore se da dođu do samoodrživosti, no priznaju nije lako. Trebaju im nove investicije. Uprava tvrdi da im je jedina mogućnost okrenuti se izvozu, a konkurencija je velika.

U planu vukovarska poslovna zona

''Od tih mogućnosti da za prodaju dionicama radnicima se odustalo, ostalo je na tragu toga da se Borovo treba privatizirati, ali je raspisan natječaj na koji se nitko od investitora nije javio, koji bi bio spreman podići likvidnost Borova, stabilizirati proizvodnju i ostaviti je u Vukovaru što je jedan od glavnih uvjeta natječaja'', izjavila je predsjednica Uprave Borova.

U Vukovaru, dvije su tvrtke u stopostotnom državnom vlasništvu. Osim Borova tu je i Luka Vukovar. Penava je skeptičan prema državnom vlasništvu, tvrdi da je s tvrtkama odavno trebalo nešto učiniti.

''U današnjem svijetu gdje prometom vladaju velike logističke tvrtke koje su puno jače i iskusnije u organizaciji posla, mi smo to povjerili ministru. Oni ne mogu biti na razini zadataka, jer to nije njihov primarni posao'', kazao je gradonačelnik Vukovara Ivan Penava.

Pa se vraća na Borovo, od njih je grad nedavno kupio sportski aerodrom za 36 milijuna kuna. Na tom području planiraju graditi poslovnu zonu.

''Samo zadnjih dvadeset godina uzmite situaciju da je konstantno na infuziji, sad se sakrivamo od Bruxellesa, kako to učiniti prihvatljivim? Promislite da smo to prije dvadeset godina odlučili presjeći jer smo procijenili da je maligno. Već bi danas imali nešto zdravo jer takav je biznis'', zaključuje Penava.  

Zoran Aralica, stručnjak s Ekonomskog instituta ne gleda na situaciju crno-bijelo.

''Ako Borovo eliminiramo u Zagrebu, zaposlit će se ljudi, ali u Vukovaru to znači ubijanje tradicije, iseljavanje stanovništva i pokretanje situacije za koju nitko ne želi biti odgovoran. To je poanta te priče'', rekao je ekonomski stručnjak Zoran Aralica.

Problem sagledava šire pokušavajući objasniti zašto nema investitora. Vukovar koji je nekad bio među bogatijim sredinama, danas je, za razliku od međimurske županije, gdje postoji, kaže, pozitivna poduzetnička priča, rubno područje Europske unije i kao takvo nije perspektivno. Aralica pojašnjava kako smo za globalnog investitora mi jako usitnjeni i ''pitanje je jesu li takve veze dovoljne da se pomaknu resursi. Treba nova konceptualizacija odnosa. Napraviti reset. Svi to rade isto. To se ne prepušta slučaju, a kod nas se sve prepušta slučaju''.

Globalni trendovi danas pušu drugačije nego prije. Prije se razmišljalo, kaže, samo o privatizaciji. Posljednjih desetak godina ide se na reindustrijalizaciju i novu industrijsku politiku, da država, poslovni sektor i znanstvena zajednica sudjeluju u kreiranju novih dugoročnih ciljeva.

''Kod nas se partijska država zamjenjuje sa stranačkom državom, stranke odlučuju o nekakvoj proizvodnji i kako one djeluju bez konkretne slike i vizije što s tim - stječe se dojam 'idemo sve privatizirati'. I sve iskače kao problem. Pojavljuje se taj politički voluntarizam i gledaju se partikularni interesi, nikad ne znaš u kojem će smjeru odluka ići'', zaključuje Aralica.

Ističe i da nema kontinuiteta u upravljaju. Samo Borovo je u posljednjih deset godina promijenilo četiri Uprave. Ova posljednja ističe kako se vraćaju balistici. S MUP-om su nedavno sklopili ugovor o izradi pancirki.

''To nam znači referencu da se možemo prijaviti na strano tržište. Tri milijuna kuna uz moguće nove natječaje. To uključuje dodatno investiranje ali svako ulaganje je važno za Borovo'', rekla je Odor.

• Radnici Borova još čekaju plaće: 'Uvjeti u kojima radimo primjereniji su 17. no 21. stoljeću'

Nedostatak jasne strategije

Je li to nova šansa? Iz uprave su optimistični. Iz Cerpa koji upravlja trgovačkim društvima u državnom vlasništvu, od čega u 20 društava, udio prelazi 50 posto, poručuju tek da im je portfelj u zadnjih 5 godina smanjen s 491 na 357 društava. U posljednjih godinu dana prodali su manjinske udjele u 80 poduzeća. A prema odluci Vlade iz listopada prošle godine i Borovo i sve ostale tvrtke u većinskom vlasništvu države - moraju uvesti funkciju praćenja usklađenosti poslovanja koja podrazumijeva "procjene rizika u poslovanju Pravne osobe, brigu o provođenju dobre poslovne prakse te sprječavanju sukoba interesa i koruptivnih radnji".

Aralica objašnjava već godinama je problem državnih poduzeća nedostatak jasne strategije i kontinuiteta.

''Kod nas je problem što je sve od slučaja do slučaja. U takvim slučajevima ne možete ništa prejudicirati. Set optimalnih kriterija je smanjen, oni traže strateškog partnera. Opredijeljenost nije dovoljna informacija. Postoje slučajevi kad je unaprijeđena praksa, ali jedna društvena neizvjesnost je ono što obilježava Hrvatsku'', kazao je Aralica.

Upravo bi funkcija praćenja usklađenosti poslovanja trebala državne tvrtke učiniti uspješnijima. U Borovu kažu, riješit će to internim natječajem da uštede novac za zapošljavanje nekog izvana. Vremena imaju do kraja travnja.