Kira je prije šest godina dobila dijagnozu autizma. Danas kao osmogodišnjakinja normalno ide u školu sa svojim vršnjacima. No put do toga bio je iscrpljujuć i dug. Sve je počelo s njezinih 13 mjeseci kada je viroza postala gripa, a gripa upala pluća.
"Prvo što sam primjetila je pogled. Znači, on je bio izgubljen, kao da spava, kao da je zagledana", priča nam Kirina majka Živana Škorić.
No Kiru još uvijek nije vodila liječniku zbog sumnje na autizam jer je slušala druge. A onda se sve promijenilo.
"Počela je biti i agresivna, autoagresivna. Mahala je igračkama, samo u to gledala, vrtila kotače satima", kaže Živana.
S liječenjem autizma krenuli su tek kad je Kira napunila dvije i pol godine. Uz edukacijske rehabilitatore, inače članove obitelji, Živana kaže da su joj puno pomogle stručne tete iz riječkog vrtića Maestral.
"Kira je shvatila u vrtiću da mora s njima surađivati. Da one čekaju, ako treba satima, da ona prestane vikati i bacati se po podu. Ja mislim da je pobijedila autizam. Ja to mislim na način da je izgubila većinu simptoma terapijama. To ne znači da je to iscjeljenje, a pogotovo nije čudotvorno", dodaje Živana.
Kira danas normalno pohađa osnovnu školu. "Ona je potpuno socijalizirana. Što se hrane tiče još uvijek je izbirljiva, ali ne tako kao prije, normalno žvače, verbalna je u potpunosti, odgovara, razumije. Nastavu pohađa kao sva druga redovna djeca".
I ne samo to. Kira školu obožava. "Meni je lijepo u školi i predmet koji najviše volim je talijanski. Imam i Youtube kanal", rekla nam je Kira.
I već sada zna što želi biti kada odraste. "Htjela bih biti doktorica", kaže.
"I ona je moj uzor. Zato što je uspjela, skoro pa nešto nemoguće. Tako mala kao da je razumjela da mora. I bila je jako hrabra. I za mene je ona moj heroj", kaže njena mama. A roditelji su heroji za malu Kiru. Danas s osmjehom gledaju u budućnost, jer brige koje su ih mučile sada puno blaže.
