U povodu blagdana Božića svim vjernicima i ljudima dobre volje
božićnu čestitku u ime Zagrebačke nadbiskupije uputio je
zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.
"Draga braćo i sestre!
Bog nas u blagdanu rođenja svojega Sina Isusa od Djevice
Marije pohađa baš na izmaku godine. Doba je to kada su dani
kratki, a noći duge. Doba je to kada čovjekov hod nerijetko
oteža; doba kada čovjek, usred iscrpljenosti od svakodnevnih
nastojanja i životnih borba često pita: kako dalje? I kao da to
nije dovoljno, jer i ovih nas dana potresaju vijesti o strašnim
ratovima te nasilju koje svijetom širi zloguki osjećaj zebnje.
Kako se u takvom ozračju istinski raspoložiti za slavlje Božića?
Molim vas da nikada ne posumnjamo u ovo što ću sada reći: Bog se
nije rodio zato da bi čovjeka obvezao slaviti Božić. Upravo
suprotno. Bog se rođenjem svojega Sina nastanio među nama, da bi
nas spasio unatoč svim našim slabostima. To je bezuvjetna Božja
ljubav. Na Božić slavimo Božju ljubav, utjelovljenu u Isusu
Kristu.
O Božjoj bi se ljubavi prema čovjeku, o njegovu odnosu prema
svakome od nas moglo govoriti na onoliko načina koliko je i ljudi
na svijetu. Postavši čovjekom, Isus je postao jedan od nas, u
svemu nama sličan osim u grijehu. Svakoga je od nas Bog drukčije
dotaknuo, a taj je dodir samo nama poznat. »Naime, svojim se
utjelovljenjem Sin Božji na neki način sjedinio sa svakim
čovjekom. Radio je ljudskim rukama, razmišljao ljudskim umom,
odlučivao ljudskom voljom, ljubio ljudskim srcem« (GS, 22).
Otajstvo utjelovljene Riječi, što ga slavimo na Božić,
najpotpunije tumači čovjeku tko je čovjek. Po Isusu rođenom u
Betlehemu svatko je od nas otajstveno povezan s Bogom. Božić nam
govori o Bogu, o Božjim osobinama, o Božjem odnosu prema nama, o
Božjoj blizini, o Božjoj nenametljivosti, o Božjoj obazrivosti. O
tome nam govori i biblijska predaja o Isusovu rođenju. Isus je
došao na svijet, a da nije poremetio mir nijedne ljudske kuće.
Rodio se u štalici. Nebeski Otac za rođenje svojega Sina nije
organizirao kraljevski doček. Prvi su mu se poklonili siromašni
pastiri. Mudrace, pak, s istoka sjaj jedne zvijezde dopratio je
do Isusa u Betlehemu. On je zato Emanuel – s nama Bog!
Zagledani u božićno otajstvo upitajmo se kako bi izgledali
odnosi među ljudima: u obitelji, među prijateljima, na radnom
mjestu, u školi, znanosti, kulturi, medijima i uopće u društvu,
kada bi svakoga vodila božićna obazrivost, nenametljivost, ta
osobina po kojoj se nikada osobni ili grupni interesi ne
stavljaju ispred dobra drugih? Imajmo hrabrosti postaviti
pitanje: kako bi se razvijali odnosi u svijetu, u kojem vlada
sveprisutnija napetost, kad ne bi bilo nametljivosti i sebičnosti
koja ugrožava slobodu drugih ljudi, naroda i država? Nismo li i u
našem hrvatskom društvu tako često žrtve nametnutih i
proizvedenih sukoba? Pitanja je mnogo, no sada valja stati jer,
siguran sam, postoji način da se, baš u svjetlu Božića, procijeni
svaki osobni i društveni odnos. Gdje god je prisutna
nametljivost, sebičnost, nepoštivanje drugoga u njegovu ljudskom
dostojanstvu, trpi i čovjek i društvo; gdje god se rađa božićno
poštivanje ljudskog dostojanstva, svi su na dobitku.
Papa Franjo u netom završenoj Godini milosrđa prizvao je u
svijest ljudima današnjice da je Božje ime milosrđe - a milosrđe
je uvijek posve nenametljivo. Ono je, rekli bismo, Božji model
djelovanja. Na Božić, kada slavimo svetkovinu Isusova rođenja,
smijemo ustvrditi da je Isusovo rođenje u Betlehemu, rođenje
istinskoga milosrđa koje jedino spašava čovjeka. Stoga i za ove
božićne dane vrijede Papine riječi koje rado prenosim:
»Ovo je vrijeme milosrđa. Svaki je dan našega hoda prožet
Božjom prisutnošću koja vodi naše korake snagom milosti koju Duh
ulijeva u srce, kako bi ga oblikovao i učinio sposobnim
ljubiti.
Vrijeme je milosrđa za sve i za svakoga, kako nitko ne bi
pomislio da je izuzet iz Božje blizine i snage njegove
nježnosti.
Vrijeme je milosrđa kako bi oni što su slabi i nezaštićeni,
daleki i sami, uzmogli primijetiti prisutnost braće i sestara
koji ih pridižu u njihovim potrebama.
Vrijeme je milosrđa kako bi siromasi na sebi osjetili pogled
poštovanja, ali i pozornosti onih koji, nakon što su pobijedili
ravnodušnost, otkrivaju bitno u životu…« (Papa Franjo, Apostolsko
pismo Misericordia et misera, 21).
Dragi prijatelji, Bog nam je u Isusu rođenom u Betlehemu
došao milosrdno, nježno i nenametljivo, a nastanit će se u nama u
onoj mjeri u kojoj mu dopustimo.
Čestitajući svima Božić, od srca želim i Boga usrdno molim,
da se to milosrđe novorođenoga Sina Božjega, koji je ljubav sama,
nastani u svakome od nas, i trajno prožme sve naše osobne i
društvene odnose: u našim obiteljima, Crkvi, Domovini, u čitavom
svijetu koji čezne za mirom.
Svima sretan Božić!", stoji u
