Bivši vlasnik građevinske tvrtke Projektgradnja Željko Čugura prvi je poduzetnik koji je imenom i prezimenom javno progovorio o svojoj dugogodišnjoj suradnji s Ivicom Todorićem.
Čugura je 2013. izgubio svoju tvrtku te danas tvrdi da je žrtva Agrokora i s obzirom na to, a u slučaju da se ne postigne nikakav dogovor, već priprema tužbu, jer Agrokor, prema njegovim riječima, nije ispoštovao dogovore s Projetkgradnjom te je u postupku predstečajne nagodbe tražio 120 milijuna kuna.
S Todorićevom tvrtkom Čugura je surađivao od 2006. Za njih je gradio i farme Belja, a koncern je sve uredno plaćao do 2009. kada su im odlučili plaćati polovicu u kompenzaciji, a polovicu virmanima. Budući da je započela kriza, a oni su tada bili dobrostojeća tvrtka na to su pristali. Nakon negog vremena ipak su, kaže, zbog kompenzacija počele teškoće. Godine 2009. pozvan je na sastanak kod Todrića. Vlasnik Agrokora tada im je, kaže, priopćio kako zatvara sva gradilišta jer gradnju ne može platiti, a kako ga je direktor Belja upozorio da je Projektgradnja pred krajem granje, a na terenu ima 500 radnika, Todorić je predložio da grade do kraja i kreditiraju tako Agrokor na tri godine uz jednu godinu počeka od trenutka završenih radova.
Dogovori s Todorićem
"Dotad smo svladavali sve prepreke, činilo mi se da možemo i ovu. Sagradili smo do kraja 2010. godine 15-ak farmi, sve to stajalo je 79 milijuna eura. Podigao sam kredite u više od 15 banaka. Redovito je Agrokor otplaćivao rate kredita. Postupak kreditiranja obavljao se na način da je Projektgradnja ispostavljala račune za izvedene radove. Za ovjerene račune potpisivali smo cesije prema bankama s rokovima dospijeća naplate po cesiji koji su odgovarali ugovoru o kreditiranju plaćanja za sagrađene farme. Na bazi tih cesija, u bankama su Projektgradnji odobravali kredit, koji je Agrokor otplaćivao kroz tri godine. Najveći iznos kredita koji smo nosili za svog investitora bio je iznos od ukupno 79 milijuna eura. U konačnici, kad sam s Agrokorom uskladio rezultate kreditiranja, utvrdili smo da je Projektgradnja na kreditiranju Agrokora izgubila 16 milijuna kuna na razlici u kamatama koje je plaćala bankama u odnosu na kamate koje je Agrokor priznavao Projektgradnji. Tvrtka je pod teretom tolikih kredita sve teže nosila kreditiranje objekata koje je gradila za koncern Agrokor", priča poduzetnik za Jutarnji list dodajući kako suradnju nije zaustavio jer se svjetska kriza produbljavala, a posla bilo sve manje. Početak njegova kraja, kaže, bio je kad je pristao graditi vinariju Belja, opet pod daleko lošijim uvijetima, s 54 milijuna kuna. Zauzvrat im je Todorić obećao gradnju klaonice od 120 milijuna kuna.
Potom Čugura čini još jednu pogrešku. Ivan Todorić mu nudi prodaju Belja TOS, a on pristaje pod uvjetom da Agrokor potpiše s Projektgradnjom ugovor da će nam osigurati poslove u vrijednosti od 25 milijuna eura u trogodišnjem razdoblju. Belje TOS je kupio za 40 milijuna kuna.
Početak kraja
U međuvremenu je Čugura uz kredite gradio svoj poslovni centar u Đakovu težak 11,9 milijuna kuna. Za to je dizao kredite, a jedan kod Hypo banke. "Ivan Todorić me zamolio da im (Agrokoru) taj novac damo kao pozajmicu na nekoliko dana, jer je rekao da im taj novac treba samo da im se provuče kroz račun preko novogodišnjih blagdana, potkraj godine, te da će mi ga vratiti za nekoliko dana. Isplatio sam im tu pozajmicu bez unaprijed potpisanog ugovora, bez ičega, (pokazuje uplatnicu) 29. prosinca 2011. godine. Novac je vraćen na rate, cesijama, ali direktno u Hypo banku, kroz narednih godinu dana, a ne Projektgradnji. Mislim da je to bio početak moje eliminacije iz vlasništva kompanije, iako tada toga još nisam bio svjestan", priča Čugura koji je u međuvremenu došao do kraja gradnje Vinarije, a o klaonici nije bilo ni riječi.
Ivica Todorić
"Ubrzo kreće blokada računa, prvo za 500 tisuća kuna, pa milijun... Blokirale su nas uglavnom banke, blokada računa se stabilizirala na iznosu od oko šest milijuna kuna. Taj vikend me nazvao Ivica Todorić, bila je nedjelja. Ljutito me pitao zašto sam blokiran, jer njemu nije bilo svejedno u tom trenutku, jer je imao još oko 30 milijuna eura za otplatiti bakama po cesijama za gradnju farmi, koje smo mi gradili i kreditirali. Rekao sam mu da nemam posla te da nije krenula gradnja klaonice koju je obećao i da oni ne poštuju dogovor. I tada smo se dogovorili sljedeće: da će nam platiti 10 milijuna kuna duga za farmu Karanac što su nam dugovali te 16 milijuna kuna za kamate, te da ćemo raskinuti Sporazumom o uređenju međusobnih odnosa po kojem su nam trebali osigurati poslove u vrijednosti 25 milijuna eura, a mi ćemo im vratiti tvrtku Belje TOS", priča Čugura dodajući da je ugovor bio usmeni. On je svoj dio ispoštovao i potpisao raskid ugovora koji je Todorić sastavio, no kaže kako vlasnik Koncerna svoj dio dogovora nije ispoštovao.
Ostao i bez privatne imovine
"Sve to dogodilo se u ljeto, a do kraja godine Agrokor je otkupio dugovanja Projektgradnje prema bankama za one kredite od 30 milijuna eura. Projektgradnja potkraj godine ulazi u predstečajnu nagodbu, pisali smo dva plana, ali svaki put bi se Agrokor žalio. Prvi put sam prijavio osobna jamstva dana bankama s kojima sam imao većinu za glasanje, ali je Agrokor bio protiv predloženog plana restrukturiranja. Na drugom ročištu također je Agrokor odbio predloženi, izmijenjeni plan. Treći plan su sami napisali, ne uzimajući u obzir raskid Sporazuma koji su također sami napisali i dostavili javnom bilježniku, a mi s naše strane potpisali. Prijavili su 120 milijuna kuna potraživanja, među kojima i potraživanje 40 milijuna kuna za kupnju Belje TOS-a (nevrijedna imovina) koji sam im vratio i za što smo raskinuli sporazum, prije zaključenja Rješenja o sklopljenoj predstečajnoj nagodbi. Na temelju tog potraživanja za kupnju Belje TOS-a Agrokor je postao većinski vlasnik Projektgradnje", kaže poduzetnik dodajući da je 60 posto duga bio nepostojeći.
"Zanimljivo je, nadalje, da su u postupku predstečajne nagodbe Belje TOS prepustili tvrtki PetProm u zamjenu za potraživanje PetProma spram Projektgradnje u iznosu od 10 milijuna kuna. Dakle, oni su tvrtku koju su meni prodali za 40 milijuna kuna u predstečajnoj nagodbi zamijenili za potraživanje od 10 milijuna kuna", pojašnjava dodajući da bi tvrtka da nije pristao na takvu predstečajnu nagodbu otišla u stečaj. Todorić mu je obećao da će ga zadržati kao člana Nadzornog odbora, no ni to se nije dogodilo.
"Danas je moj najveći problem gubitak Projektgradnje, a ona je bila veliki dio mog životnog stvaranja. Oni nisu poštovali ni dogovor da će s privatne imovine skinuti hipoteke za kredite Projektgradnje, ako povučem prijave kao jamac iz predstečajne. Pa sam lani ostao bez vinograda, privatne imovine, a hipoteka još stoji upisana na obiteljskom stanu", zaključuje Čugura dodajući ipak da je svjestan vlastite krivnje, ali da želi upoznati ljude kako su njegovu tvrtku preuzeli njegovim novcem.
