Bauk sekularizma kruži Hrvatskom. Sekularizam ulazi u kuće, domaćinu, domaćici i njihovoj djeci nasilno sputava ruke kad se žele prekrižiti prije jela. Začipa im usta svojom maljavom šakom kad žele izmoliti očenaš. Sekularizam zabranjuje ljudima da nedjeljom idu u crkvu, huška ih da se izruguju Crkvi, a ljudi to bez pogovora i otpora prihvaćaju, sad već bez ikakvog straha i osjećaja za odgovornost prema instituciji koja smjelo tvrdi da posreduje između boga i čovjeka. Evo, tako bi se moglo zaključiti iz propovijedi hvarskog biskupa monsinjora Petra Palića, koju je, u prisutnosti državnog vrha - predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića, dao na svečanom misnom slavlju u Dubrovniku, povodom 1047. Feste svetog Vlaha.
"Za razliku od apostolskih vremena, kad je poganstvo bilo nešto izvan i nasuprot vjerničkim zajednicama, danas nam je sekularizam ušao u kuće, postao djelom našega postojanja. Stoga je došlo vrijeme, kako ga papa Franjo naziva, obraćenja, preobrazbe: one pastoralne i misijske", rekao je biskup Palić, čija je propovijed javnosti prenesena u izvornom obliku na Informativnoj katoličkoj agenciji (IKA).
Da je biskup Palić bio samo malo budniji, odavno bi uvidio da se skularizam uvukao ne samo u kuće, nego i u hrvatski Ustav, temeljni pravni akt države. Ovaj pridjev "temeljni" hoće reći da Republika Hrvatska, između ostalog, počiva upravo na sekularizmu. To je tako kao amen nakon očenaša i bit će tako dok Crkva ne uspije sekularizam iz Ustava izbaciti, što se u ovom trenutku čini nemogućim, ali to, dakako, ne znači da se jednom neće dogoditi. Ukoliko se ikad dogodi, ukoliko Crkva u Hrvatskoj uspije pobijediti očigledno joj mrski sekularizam, živjet ćemo u vjerskoj državi, poput Iranaca, vjerske zakone stavit ćemo ispred svjetovnih, onako kako to u Afganistanu, primjerice, pokušavaju napraviti Talibani. Zato se s punim pravom može reći: monsinjor Petar Palić u nedjelju je u Dubrovniku dao propovijed u talibanskom stilu.
Paradoksalno je pritom što su tu istu propovijed - kojom biskup, svjesno ili nesvjesno, podriva same temelje Republike Hrvatske - iz prvih redova, skrušeno i ruku sklopljenih u molitvu slušali predsjednica države i prvi ministar Vlade Republike Hrvatske. Očekivano, vrh vlasti nakon nedjeljne mise nije osjetio potrebu stati u zaštitu sekularizmu ili reći bilo što o odvojenosti Crkve i države koju nalaže Ustav, temeljni pravni akt kojeg bi predsjednica i premijer morali štititi po svaku cijenu. Kažemo da je šutnja državnog vrha bila očekivana, jer kontroverzne poruke u kakve spadaju upozorenja biskupa Palića na "grijeh sekularnosti" vrlo se često odašilju iz crkava diljem ove zemlje i redovito ostaju bez odgovora svjetovne vlasti.
Visoki politički dužnosnici i dužnosnice sustavno izbjegavaju bilo kakvu kritiku na račun visokih (i niskih) dužnosnika Crkve, svjesni da im u današnjoj Hrvatskoj kritički pristup porukama s oltara može nanijeti isključivo političku štetu. (Iznimka od pravila, iznimka koja pravilo potvrđuje, od osamostaljenja države naovamo bio je samo predsjednik Stjepan Mesić.) U pitanju je, dakako, politički pragmatizam, jer svaki političar koji računa na plodnu i dugotrajnu političku karijeru svjestan je da ga poruke s oltara ne obavezuju, dok bi eventualnom kritikom samo otvorio liniju fronta koju je gotovo pa nemoguće probiti. Zato biskup Palić i brojni njegovi kolege 'palići' s oltara zapravo mogu govoriti što god hoće, a oni tu mogućnost obilato koriste. Činjenica da takve poruke državi i društvu nanose isključivo štetu pritom nikog ne zanimaju.
Rijetke oponente biskupi nađu tek među piskaralima, čija riječ im ne može bitno naštetiti, niti dovesti u pitanje njihovu slobodu podrivanja države i trovanja društva. Jednog takvog "piskarala" sjetili smo se nakon što smo pročitali dubrovačku propovijed biskupa Palića. Naime, biskup je u jednom trenutku citirao patetičnu misao kardinala Gianfranca Ravasia: "...čini se ni da zvona više ne pozivaju na misu...".
Potpisani autor tad se sjetio "najvećeg među piskaralima", "meštra sviju hulja", najvećeg hrvatskog književnika svih vremena, odnosno jednog njegovog citata iz knjige Krleža i religija, koju je uredio Ivan Cvitković.
Niti Krleži, naime, nije bilo jasno to sa zvonom pa je pisao: "Kakva je to perfidna agitacija? Hiljade godina već se tako agitira sa sviju tornjeva kugle zemaljske jedna prazna fraza i njome se pune mozgovi kretena! Zvona zvone ujutro, zvona zvone o podne i zvone navečer i kad smrt ide preko Kaptola i kad sunce gori nad meridijanom i svaku nedjelju i svaki blagdan i svaki dan sedam puta, uvijek ta prokleta zvona zvone jednu praznu frazu i ne govore ništa! Što zapravo misle ta zvona?"
Stavovi koji su izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora te ne odražavaju nužno stav redakcije portala Vijesti.hr
