Naime, čistačice zagrebačkog Poglavarstva već godinama, kako kažu, rade osmosatne smjene u zgradi Poglavarstva, no poslodavac im je naredio da i tri puta mjesečno, na trima različitim lokacijama, moraju čistiti ostale područne gradske urede.
Prekovremeni sati im, naravno, nisu plaćeni, a Grad im ne daje ni slobodan dan na koji, po kolektivnom ugovoru, imaju pravo. Priču o kršenju radničkih prava Jutarnjem listu je ispričala jedna od čistačica, pod pseudonimom Đurđa.
"Otišle smo raditi, što smo drugo mogle. Ali, novčana naknada za taj posao nije stizala. Čistile smo po svim gradskim uredima, najčešće ujutro, a nakon obavljenog posla išle smo na posao. Moj radni dan trajao je od 9 do 22 sata", ispričala je Đurđa.
Ako kojim slučajem u svoje slobodno vrijeme ne bi stigle počistiti dodijeljene im gradske urede, poslodavac bi ih kaznio radnom subotom, bez obzira na to što im je ionako jedan vikend u mjesecu radni.
"Želimo raditi, ali želimo za taj rad biti plaćeni. Ako nam ne mogu platiti, onda bih radije ta tri radna jutra u mjesecu i radne vikende posvetila svojoj obitelji", objašnjava Đurđa.
U gradskoj upravi tvrde kako sve rade po zakonu. Krešimir Ladešić, pročelnik Gradskog ureda za samoupravu, tvrdi kako se "svi poslovi koje obavljaju spremačice raspoređuju u sklopu radnog vremena i zakonski propisanog mjesečnog fonda sati".
"Eventualni prekovremeni rad je plaćen ili, po dogovoru s neposredno nadređenim službenikom, spremačice mogu iskoristiti slobodan dan", tvrdi Ladešić.
