B kao bandwagon, birač, birački popis...

Bandwagon-učinak - pojam kojim se označuje sklonost birača da glasuju za pretpostavljenoga izbornog pobjednika. Terminološki je skovan od ozraza bandwagon  kojim su se nazivala otvorena kola s glazbom na čelu povorke kojima se priključivalo mnoštvo suputnika dok su prolazila selima svirajući. Izrazom jumping on the bandwagon slikovito se opisuje pridruživanje neodlučnih ili proračunatih birača pretpostavljenome izbornom pobjedniku. Bandwagon-učinak nastaje uglavnom pod utjecajem rezultata ispitivanja javnog mnijenja i na njima zasnovane prognoze rezultata izbora. Suprotan utjecaj ispiti vanja javnog mnijenja, underdog-effect,  posljeduje priklanjanjem neodlučnih ili “sućutnih” birača političkim opcijama kojima se prognozira gubitak izbora.      

Birač - državljanin s biračkim pravom na temelju kojega može birati I biti biran u sva predstavnička tijela i na ostale javne izborne položaje. Državljanin postaje biračem kad ispuni zakonom propisane uvjete za stjecanje → BIRAČKOG PRAVA. Skup svih državljana s biračkim pravo čini nacionalno biračko tijelo. S obzirom na ponašanje u izborima, razvijeno je više tipologija birača. Jednu od najstarijih i najutjecajnijih izradio je američki sociolog V. O Key, koji je sve birače podijelio na stalne (višekratno glasuju za istu stranku), promjenljive (mijenjaju stranke za koje glasuju pod utjecajem različitih osobnih i društvenih čimbenika) i nove (prvi put glasuju na izborima). Druga tipologija dijeli sve birače na stalne (sudjeluju u svim izborima) i povremene (sudjeluju samo u najvažnijim izborima). Konzervativno mišljenje dugo je glorificiralo stalne, a diskreditiralo promjenljive birače kao nestabilan, prevrtljiv i politički nepismen dio biračkog tijela. U suvremenim interpretacijama na njih se, pak, gleda kao na politički obaviještene i racionalne birače koji imaju prvorazrednu demokratsku funkciju jer svojim “promjenljivim glasovima” omogućuju smjene stranaka na vlasti.

Biračka utvrda - izborni okrug, grad, regija ili bilo koji drugi dio zemlje u kojemu jedna stranka ima izrazitu premoć među biračima te godinama i desetljećima uvjerljivo pobjeđuje svoje protivnike na izborima. Na nastanak utvrda presudno je utjecalo oblikovanje društvenih rascjepa u modernim industrijskim društvima, koji su nacionalna biračka tijela podijelili duž četiriju “klasičnih” crta podjele: crkva-država, centar-periferija, selo-grad i rad-kapital. Kad su se ti društveni rascjepi preoblikovali u političke podjele, nastale su utvrde socijalističkih i socijaldemokratskih stranaka u industrijskim srediištima, agrarnih stranaka u seoskim sredinama itd. Biračke utvrde tipične su za većinske izbore, osobito u SAD i Velikoj Britaniji. Negativna im je strana smanjenje kompetitivnosti izbora, jer neke stranke odustaju od natjecanja u njima znajući da nemaju izgleda pobijediti. Pozitivno je to što omogućuju parlamentarizaciju jakih regionalnih stranaka.

Birački popis - pravni dokument koji sadržava imena svih državljana s biračkim pravom. Zasniva se na registracijskom pravu, to jest pravu svih državljana da budu upisani na birački popis kad steknu biračko pravo. Upis u birački popis pravni je i “tehnički” uvjet glasovanja na izborima: svaka osoba koja je upisana u birački popis ima pravo glasovati, a nijedna osoba koja nije upisana u nj nema pravo glasovati makar ispunjavala uvjete za posjedovanje biračkog prava. Birački popisi razlikuju se prema tome je li registracija prisilna ili dragovoljna, stalna ili periodična, državna ili osobna, opća ili zasebna. U većini suvremenih demokracija upis u birački popis je automatski, što znači da državljanin biva upisan u njega čim navrši zakonsku dob za stjecanje biračkog prava i ako za to nema nekih drugih zakonskih prepreka. Neke države propisuju zakonski rok u kojemu državljanin mora biti uveden na birački popis da bi mogao glasovati: negdje to mora učiniti nekolio mjeseci ili dana prije glasovanja, a negdje i na sam dan izbora. Birački popisi većinom su trajni dokumenti koji se stalno dopunjavaju novim podacima: neki se birači brišu (zbog smrti, iseljenja, privremenog gubitka biračkog prava itd.), a drugi upisuju (zbog stjecanja punoljetnosti, doseljavanja, prestanka razloga za privremeno oduzimanje biračkog prava itd.). Osim nacionalnoga, postoje i posebni birački popisi izbornih okruga, općina, gradova i drugih teritorijalno-upravnih jedinica.

Biračko pravo - temeljno, ustavom zajamčeno političko pravo državljana u modernim demokracijama, koje se sastoji od prava da biraju (aktivno biračko pravo) i da budu birani (pasivno biračko pravo) u sva predstavnička tijela i na ostale javne položaje. Demokratsko biračko pravo jest opće, jednako, izravno i tajno. Opće pravo znači da svi državljani imaju pravo birati i biti birani neovisno o spolu, vjeri, nacionalnosti, rasi, naobrazbi, zanimanju, društvenom podrijetlu i statusu, imovini, prihodima, svjetonazoru ili bilo kojemu drugome osobnom obilježju. Općenitost biračkog prava ograničuje se samo državljanstvom, prebivalištem u određenoj zajednici, dobnom granicom, duševnim zdravljem, građanskom čašću i upisom u birački popis. Početkom 21. tisuljeća aktivno biračko pravo u oko 90 posto zemalja stjecalo se s navršenih 18 godina života, dok se pasivno pravo katkad uvjetuje višom životnom dobi za izbor na najvažnije položaje (primjerice, predsjednika države) i nespojivošću s obavljanjem određenih vojnih, policijskih, sudačkih ili nekih drugih javnih poslova. Jednako biračko pravo znači da da svi državljani imaju jednako pravo glasa (jedan čovjek, jedan glas) i da svaki glas vrijedi jednako (jedan glasa, jednaka vrijednost). Izravno biračko pravo podrazumijeva da birači neposredno biraju svoje predstavnike, to jest da su između onih koji biraju i onih koji su izabrani ukinute posredničke instancije (primjerice, izbornička tijela). Tajno pravo jamči da će svaka odluka pojedinaca na izborima ostati nepoznata ostalima kako bi bio zaštićen od mogućih moralnih, profesionalnih ili socijalnih kazni zbog svoje političke odluke. Biračko pravo može biti slobodno i obvezatno. U većini suvremenih demokracija ono se shvaća samo kao građanska dužnost, čije se neispunjavanje ne kažnjava. U manjem broju država ono je i zakonska obveza, te se neglasovanje kažnjava.

Bojkot izbora - nekonvencionalni oblik političkog ponašanja koje se očituje u skupnome, organiziranome i politički snažno motiviranom  nesudjelovanju na izborima nekih političkih aktera. Glavni akter bojkota izbora jest legalna ili nelagalna politička opozicija vlasti ili režimu. Ona bojkotira izbore obično zato što sumnja u to da će biti slobodni i pošteni. Svoje sumnje zasniva na nedemokratskoj politici režima, sustavnom narušavanju ljudskih i građanskih prava, dugogodišnjem progonu političke opozicije I njezinih prvaka, državnom teroru nad proturežimskim snagama I civilnim stanovništvom, prethodnim iskustvima s manipulacijama i krivotvorenjima izbornih rezultata, nejednakim financijskim, medijskim i ostalim uvjetima u natjecanju s vladajućom strankom itd. No, bojkot je katkad taktički motiviran, jer opozicija procjenjuje da nema izgleda pobijediti, te bojkoto želi izbjeći izborni poraz i delegitimirati izbornog pobjednika I cijeli politički režim. Bojkot svakako dokazuje da između vlasti I opozicije nama sporazuma o temeljnim pravilima “demokratske igre”. Osim opozicije, izbore mogu bojkotirati i pojedine društvene i političke skupine – vjerske, nacionalne, rasne ili druge manjine - zbog nezadovoljstva svojim položajem u društvu. Bojkotom se želi prisiliti vlast da odustane od provedbe izbora ili da ih provede prema drukčijim pravilima i u drukčijim uvjetima. Bojkot katkad poluči uspjeh tek nakon provedenih izbora, jer zbog niskog sudjelovanja birača, unutarnjeg pritiska opozicije te međunarodnog pritiska režim se osjeća nelegitimnim, te je prisiljen raspisati prijevremene izbore u drukčijim uvjetima. Bojktoti su najčešći u autoritarnim i poluautoritarnim režimima, gdje opozicija postoji, ali joj je praktički zapriječeno osvajanje vlasti.