Za početak, recite mi kako su Ivana i Gordana postale Auguste, odnosno kada ste i kako krenule svirati zajedno i shvatile da bi se čitava priča mogla pretvoriti u nešto ozbiljnije?
Gordana: Trenutak kad smo shvatile da bi Auguste mogle postati malo ozbiljniji projekt bio je onda kad smo s Tomislavom Šuškom dogovorili snimanje našeg debitantskog albuma. Javno smo počele nastupati kao duo 2012. (svaka solo još i ranije), ali tek kad smo počele snimati album i spotove shvatile smo da je ta Auguste priča počela poprimati ozbiljnije razmjere.
Smatraju vas dijelom akustičarske scene koja posljednjih godina privlači zavidnu pozornost medija i publike. Kako ste se vi našle u toj priči i doživljavate li se uopće dijelom neke scene?
Gordana: Puno je lakše bar započeti afirmirati se kao glazbenik kada je oko tebe prava mala scena koju čine ljudi koji isto glazbeno razmišljaju; žanrovski jesmo različiti, ali mislim da nas povezuje ta želja za stvaranjem i izvođenjem autentične, kantautorske glazbe u kojoj nema pretvaranja i podilaženja estradi.
„Sve što je nekada bilo važno“ našao se na brojnim kritičarskim listama najboljih albuma godine. Kako se takva priznanja odražavaju „na terenu“ (pozivi na svirke, posjećenost koncerata, broj intervjua…)?
Ivana: Zaista je lijepo bilo čitati svoje ime na svim tim godišnjim listama najboljih albuma. Znale smo da smo napravile sjajnu ploču i da je super nama i našim prijateljima, no srce mi je naraslo za dva broja kad sam doista shvatila da se sviđa i drugima. Svako malo nam u inbox na Facebook stranici stižu poruke nepoznatih ljudi koji nas podržavaju i govore koliko su im naše pjesme pomogle u tom nekom periodu nakon prekida veza. To mi je malo nevjerojatno, ali izgleda da ljudi vole čuti ono o čemu i sami razmišljaju. Promocija u Tvornici bit će nam prvi koncert ove godine pa se nadamo da će se ovakva priznanja odraziti i na posjeti.
U recenziji sam naveo kako su vaši utjecaji mnogo širi od većine predstavnika tog akustičnog vala. Nabrojite mi ukratko nekoliko imena koja su ostavila najdublji trag na vašu glazbu?
Ivana: Ja sam jedna od onih osoba koje samo slušaju glazbu. Ne znam što se događa u pjesmi dok mi netko ne stavi tekst pred oči. Tada se najčešće dogodi onaj ''a-haaa''! Možda je to čak i blagoslov s obzirom da pišem tekstove za Auguste. Ipak, kad slušam Letu Štuke i Dinu Šarana, Arsena Dedića, ili od nove generacije primjerice Voland Le Mata, tada obratim pažnju na njihove tekstove. Aljoša Šerić ima lijepe slike u svojim pjesmama, no često moram imati neki rječnik stranih riječi pored sebe kad slušam Pavel. Voljela bih da mi se dogodi gibonnijevski "pčela-u-žlici-čaja" moment. Trudim se učiti od najboljih, gutati gomilu knjiga, a opet pronaći neki svoj prepoznatljivi rukopis.
Gordana: Tek nakon što smo Ivana i ja počele zajednički raditi, malo sam više zagrebala u sferu folk-pop, indie glazbe, i to mi se svidjelo iako sam oduvijek voljela slušati kantautorice poput Joni Mitchell i Carole King, a sviđalo mi se i kako interpretira Eva Cassidy… U srednjoj školi sam se zaljubila u jazz i soul, a pogotovo jazz standarde, odnosno vokalni jazz. Nina Simone, Ella Fitzgerald, Diana Krall, Frank Sinatra, od novijih Katie Melua… To su imena koja bih istaknula.
Kako nastaju vaše pjesme? Postoje li možda podjele prema kojoj je jedna zadužena za muziku, a druga za tekst?
Gordana: Nema striktne podjele, jer prepravljamo jedna drugoj sve. Ja prekrajam Ivanine tekstove, ona mijenja moje melodije i to je zapravo suština zajedničkog kantautorskog rada. U cijelu tu priču zapravo smo se upustile jer želimo pjevati i nastupati, pa nas je to potaknulo da stvaramo vlastitu glazbu, a ne da čekamo da netko drugi za nas napiše pjesmu ili da samo obrađujemo već postojeće skladbe.
Prema vašoj Facebook stranici, Auguste je danas bend s pet članova, uz vas dvije tu su još i klavijaturist Tomislav Leko te ritam-sekcija Jerko Jurin (bubanj) i Marko Radić (bas). Zbog čega ste se odlučili proširiti postavu i hoće li i njih trojica u budućnosti sudjelovati u skladanju?
Gordana: Puštamo Auguste glazbi da se razvija, da raste i to je vrlo brzo preraslo samo nas dvije. Obogaćivanjem zvučne slike možemo samo dobiti iako će baza uvijek ostati ista - moja gitara i naša dvoglasja. Upravo naš aktualni singl zapravo je rezultat kreativnih trenutaka na probi, tako da uz nas dvije glazbu potpisuju i Tomislav Leko i Jerko Jurin. Svaka buduća intervencija u skladanje je dobrodošla.
Aktualni singl „Tražiš neki razlog“ prilično vuče prema jazzu i po meni predstavlja najveći odmak od akustičnog popa predstavljenog skladbama poput „Budiš more“. Radite li nove pjesme i možete li već pretpostaviti kojem će smjeru od ta dva biti bliže?
Ivana: Pjesme za prvi album nastajale su od 2008. godine, album smo snimali punih 18 mjeseci i kako je vrijeme prolazilo, tako smo postajale svjesne koliko zapravo vrijeme utječe na kreativni proces. Apsolutno smo zadovoljne svime što smo snimile na ovom albumu jer je to bio naš doseg u danom trenutku. Pjesme koje su nastale za novi album napisane su kroz šest mjeseci i iako nisu skroz dovršene, već se sada može nazrijeti smjer u kojem smjer idemo. Jako puno vježbamo s bendom i to se osjeti na novim pjesmama.
Da se malo odmaknemo od glazbe, čime se bavite kada niste na pozornici ili u studiju, u tzv. civilnom životu?
Ivana: Završila sam marketing, a zaposlena sam kao glazbeni marketing menadžer. Uvijek sam se trudila sve što radim nekako povezati s glazbom jer bi bilo žalosno da osam sati dnevno svog života ulažem u nešto što ne volim i samo stvaram teži kamen oko vrata. Drago mi je da sam uspjela povezati onu svoju umjetničku crtu s nečim od čega mogu živjeti i posebno mi je drago da sam poprilično realna u realizaciji te kreativnosti jer sam svjesna kako izgleda poslovni dio glazbe u Hrvatskoj.
Gordana: Diplomirala sam pedagogiju i povijest umjetnosti, ali glazba je moja najveća ljubav pa sam onda uz to završila i pjevanje kod prof. Mirele Brnetić i uz to školu za muzički teatar. Želja mi je što više učiti gitaru, klavir i pjevanje, usavršavati se u tom smjeru i što više nastupati.
Biste li ga, kada bi se za to stvorili uvjeti, bile spremne odbaciti u korist glazbe, posvetiti se isključivo sviranju?
Ivana: Ako bi to zaista bilo moguće, ne bih dvojila.
Gordana: To bi bilo lijepo, ali sviđa mi se ova sada situacija gdje mogu uživati u slobodi stvaranja i izvođenja onoga što volim i radije ću dio dana odvojiti za rad na nečemu što će mi biti financijski oslonac kako ne bih bila u situaciji da od glazbe baš moram živjeti.
Bliži se i promocija u Tvornici kulture, što nam pripremate i kakva su očekivanja?
Ivana: Ovo nam je prvi samostalni, veliki, pravi nastup i skroz mi je neobično vidjeti zalijepljene plakate u gradu odmah pored izvođača na čije koncerte sama idem. Trudim se ne paničariti i biti cool. Ionako će na koncert doći ljudi koji nas zaista žele čuti i poznata nasmiješena lica zbog kojih ćemo se sigurno opustiti. Odsvirat ćemo sve pjesme s našeg debitantskog albuma, izvest ćemo i pokoju novu te neke obrade koje smo toliko puta odsvirali da su poput naših vlastitih pjesama.
Gordana: Jako se veselim koncertu, dobro smo uvježbani, ali očekujem da će ovo sada biti tek početak, odnosno, sada s tim materijalom treba što više nastupati i predstaviti album i live svirkama.
Planovi za dalje, nakon tog nastupa?
Ivana: Imamo već dogovorene nastupe, zovu nas i u inozemstvo što nas posebno veseli jer se glas o nama očito proširio. Sada je plan samo puno puno svirati. Nove su pjesme u završnoj fazi i nadamo se da ćemo ih dovoljno dobro usvirati do ljeta kako bismo početkom jeseni ponovno ušli u studio.
