MATIJA DEDIĆ: Matija svira Arsena (Croatia Records)
Djeca poznatih glazbenika, ukoliko odluče slijediti životne puteve svojih roditelja, gotovo bez iznimke su se slamala pod teretom nerealno visokih očekivanja nametnutih tuđom ostavštinom zbog koje ih samo u rijetkim prilikama netko uopće shvati ozbiljno. Da je Matija Dedić kojim slučajem odlučio postati kantautor ili skladatelj makar donekle povezan s pop-rock nasljeđem ovih prostora, vjerojatno bi njegov proboj predstavljao nemoguću misiju usporedivu s pokušajima Jacoba Dylana ili Juliana Lennona.
Ovako, njegov se glazbeni put s onima Gabi i Arsena sretao tek povremeno, najčešće na "obiteljskim" koncertima na kojima je svojim klavirom više nego uspješno nadomjestio raskošne orkestracije originalnih studijskih snimaka najzaslužnijih glazbenih supružnika ove nesretne regije.
"Matija svira Arsena" je mnogo više od albuma, kompilacije jazz obrada najpoznatijih pjesama i "soundtrackova" velikog barda, već je u pitanju duboko emotivan oproštaj sina od oca i epitaf kakav bi poželio vjerojatno svaki glazbenik na svijetu.
Prije nekoliko mjeseci kompletna hrvatska scena doslovno se nadmetala u izljevima sućuti i oplakivanju genijalnog šibenskog poete, no Dedić jr. kao da je želio izbjeći sve kamere i mikrofone, čekajući da svoj posljednji pozdrav uputi onako kako dolikuje.
S tim je ciljem ispraznio Lisinski, točnije napunio ga samo zvukovima crno-bijelih tipki klavira, i poveo nas na nostalgičnu šetnju ključnim mjestima Arsenovog opusa. Uzmemo li u obzir kontekst i emociju čitave priče, logično je da se glazba na ovom CD-u ipak našla u drugom planu, no prekrasna jazz čitanja naslovnih tema "Glembajevih" ili "U registraturi" naprosto se moraju spomenuti, ponajprije jer spadaju među najbolje stvari koje je Matija ikad snimio.
"Moderato Cantabile" i "Kuća pored mora" također su pretvorene u ogledne primjerke piano-jazza koji, međutim, neće zvučati strano ni šansonjerskim suvremenicima "Tvojih nježnih godina" i "Sve što znaš o meni".
Ova zadnja za moj je ukus malo previše odlutala u improvizacije koje, iako nedvojbeno iskazuju sviračku virtuoznost, ipak ne mogu izdržati usporedbu s možda i najljepšom melodijom jugoslavenskog i hrvatskog popa. Ni Massimo mu, nije uspio baš najbolje parirati u "Razgovoru s konobarom", jedinoj vokalnoj pjesmi ovdje, ali sve to stvarno je manje važno u odnosu na činjenicu da je Matija uspio udahnuti novi život vječnim, bezbroj puta izvedenim i obrađivanim klasicima. Arsen bi bio ponosan.
Ocjena: 8,5/10
