Međunarodni je dan prava djeteta, ali i 15. obljetnica Pravobranitelja za djecu u Hrvatskoj, a tom prigodom javnosti su predstavljeni rezultati najnovijeg istraživanja 'Participacija djece u sustavu odgoja i obrazovanja', koje je Ured pravobraniteljice za djecu proveo u suradnji sa stručnjacima s Edukacijsko-rehabilitacijskog i Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Škola je važno okruženje za rast i razvoj svakog djeteta, u kojem
ono provodi znatan dio vremena te kroz učenje, igru i druženje
izgrađuje svoju socijalnu mrežu i sebe kao pojedinca, a ujedno je
i ključno mjesto na kojem se uči, promovira i ostvaruje dječja
prava. Istraživanje 'Participacija djece u sustavu odgoja i
obrazovanja' potvrdilo je važnost aktivnog uključivanja djece u
teme i rasprave koje se tiču njihovih života, međutim, sadašnji
način rada i života u školama ne potiče suštinsku participaciju
djece u odlučivanju o relevantnim temama.
Sve je podređeno ostvarivanju akademskog uspjeha što potiskuje u
drugi plan stvaranje dobrih odnosa nastavnika i djece, koji su
ključni čimbenik u poticanju participacije djece, čime su u
konačnici nezadovoljni i odrasli i djeca, važan je nalaz
istraživanja, provedenog od rujna 2017. do lipnja 2018. pod
vodstvom dr. sc. Ivane Jeđud Borić.
Podsjetimo, pravo djeteta na sudjelovanje/participaciju je
pravo iz Konvencije o pravima djeteta (čl. 12., pravo na
izražavanje mišljenja o pitanjima koja se tiču djeteta), a ujedno
i načelo koje prožima sva područja djetetovih prava.
Iako su i djeca i odrasli u pravilu zadovoljni svojim
školama, doduše odrasli čak i više od djece, i jedne i druge
nezadovoljnima čini preopterećenost nastavnim sadržajima i
obvezama - učenicima to stvara stres, a nastavnicima osjećaj da
su svedeni na administratore, pokazuje
istraživanje.
Djeca moć za odlučivanje i dalje jasno vide kao domenu odraslih: odrasli biraju one koji se dobro ponašaju - odlučuju tko će participirati i odobravaju ideje i prijedloge djece - odlučuju o sadržaju sudjelovanja). Drugim riječima, participacija većine (djece) u školi pod velikim je utjecajem manjine (odraslih) koji je gotovo potpuno uvjetuju i formiraju (kroz odnose i resurse), pokazuje istraživanje.Nastavnici i stručni suradnici upozoravaju i na nepovoljniji položaj škola u ruralnim sredinama te položaj strukovnih škola. Djeca često navode da u školi nemaju zadovoljene neke osnovne uvjete, poput toplog obroka, ali i tople vode i toaletnog papira te upozoravaju i na neka zabrinjavajuća kršenja prava djece kroz grubo ponašanje nekih nastavnika.
Također, i odrasli i djeca smatraju da je pravo djece na
sudjelovanje u školi iznimno važno, ali djeca nemaju dojam da
njihovo mišljenje može dovesti do promjena u školi ili utjecati
na ishod nekih odluka. Naime, rijetko ih se uključuje u raspravu
o relevantnim temama jer odrasli često misle da za to nisu
kompetentna. Istovremeno, odrasli smatraju da nedostaje jasna
vizija na razini obrazovnog sustava o tome što se očekuje od
participacije učenika.
Iako u školama postoje vijeća učenika, čini se da njihova uloga i
svrha nisu posve jasne ni djeci, ni odraslima, niti im pripisuju
mogućnost utjecaja na odluke koje se donose u školi te ga
doživljavaju više formalnim tijelom.
Jedinstveno je mišljenje svih sudionika u istraživanju da djeca i
odrasli u školi nisu i ne mogu biti ravnopravni. Djeca odraslima
pripisuju više znanja, više iskustva, više moći, veće percipirane
vrijednosti mišljenja pa i više prava, a ono što jako žele jest
više uvažavanja, ravnopravnosti i pravednosti u odnosu s
odraslima. Upravo to bi ih potaknulo na veće sudjelovanje u školi
gdje im je važno da se osjećaju sigurno i da ih ne bude strah
iznijeti svoje mišljenje, a pritom im je podrška odraslih važnija
od podrške vršnjaka.
Prema odgovorima učenika participacija u školama mogla bi se
povećati: povećanjem izbornosti u školi (posebno u srednjim
školama), kreiranjem atmosfere prihvaćenosti i slobode
izražavanja svih, primjenom načina rada koji potiče suradničko
učenje i rad u manjim grupama te kreiranjem djeci pristupačnih i
prilagođenih prostora za druženje i susrete u prostoru
škole.
U ovom istraživanju korištena je kombinacija kvalitativnog i
kvantitativnog pristupa te je fokusnim grupama i anketiranjem
obuhvaćeno pedesetak škola iz cijele Hrvatske pri čemu je u
anketiranju sudjelovalo 2720 učenika i 461 nastavnik ili stručni
suradnik iz 41 škole - 21 osnovna i 20 srednjih škola. Važni
konzultanti u prvoj fazi istraživanja i pripremi upitnika bila su
djeca iz Mreže mladih savjetnika pravobraniteljice za djecu, a
sudjelovat će i u formuliranju preporuka i daljnjem
predstavljanju rezultata i zaključaka. Za školu u kojoj će i
djeca i odrasli zajedničkim snagama raditi na boljoj budućnosti
cijeloga društva.
