Zašto se strani investitori ranije odlučuju za Mađarsku i Sloveniju, pa čak i BiH? Odgovor je jednostavan - jednostavnije im je i jeftinije.
Zelena livada, greenfield investicije - da bi na jednoj takvoj livadi krenula tvornica, Hrvatska mora biti puno efikasnija i puno jeftinija od konkurencije. Hrvatska ovakve livade još ne daje svojim investitorima, a Srbija daje.
No to nije ključno - ključan je novac. Ključni su porezi i oni faktori koji su odlučujući za profit.
U Hrvatskoj davanje na plaću - poduzetnik plaća 6000 kuna na 7500 kuna, u BiH 5700 kuna, u Sloveniji 5500 kuna, a u Srbiji 5000 kuna.
Porez na dobit - možda najbitnija stavka za jednog investitora. U Hrvatskoj porez na dobit je 20 posto, dok je u Sloveniji 17, u Rumunjskoj 16, a u Srbiji 15 posto.
Ova razlika između 20 i 15 posto može biti ključna. Ipak, Hrvatska neke investitore oslobađa od poreza na dobit u nekim sredinama gdje je nezaposlenost niska, ali to je zakon o poticanju investicija.
Unatoč svemu ovome, Hrvatska je skupa, ali bilježi se pozitivan trend kod stranih investitora.
Imamo dobar zakon o poticanju investicija koji je dao dobre rezultate. Zadnje brojke za 2014. godinu prikazuju Hrvatsku kao lidera u regiji. Bila je jača od Srbije koja, realno, ima bolje uvjete (Hrvatska sa 2,8 milijardi eura, Srbija sa 1,5 milijardi eura te BiH sa 419 milijuna eura).
Kod investitora je novac najbitniji, što je rekao i vjerojatno jedan od najjačih investitora u svijetu, Warren Buffett: "Nikad ne gubi novac" i "Nikad ne zaboravi pravilo broj 1".
