Kako god okreneš, bit će to dan za pamćenje. Kada je posljednji put SOA, dakle, nacionalna obavještajna agencija, komunicirala na taj način s najširom hrvatskom javnošću? Ne pamtimo da je objavljivala da je nešto "lažno" ili pravo, ne pamtimo da je ikada uspostavljena praksa da mediji, novinari, ako dobiju ikakav čudan dokument ili fotografiju odluče provjeriti autentičnost materijala u SOA-i. Nismo niti znali da je to moguće. Kako to zapravo izgleda? Halo, SOA, možete li mi pogledati ovo?
Nakon što je tjednik Nacional na naslovnici objavio da je upravo SOA utvrdila da su fotografije na kojima je muškarac nalik potpredsjedniku Vlade i ministru poljoprivrede Tomislavu Tolušiću u društvu anonimne mlade žene koju je tjednik prozvao "kurvom" - falsifikat, pojavila se i informacija da su stručnjaci SOA-e "radili na fotografijama" od petka do ponedjeljka.
Da su se, dakle, eksperti hrvatske ključne obavještajne zajednice tri dana morali boriti s nečuvenim falsifikatima, a potom su nalaze objavili putem tjednika Nacional, a valjda su informirali i Vladu, i sve ministre, i ministra Tolušića osobno.
SOA nije bila tako aktivna u aferi SMS, slučaju Radeljić...
Nakon svih lavina reakcija ipak je ostalo nejasno: je li SOA dala nalaz tjedniku ili je tjednik pitao SOA-u. Nije nevažno. Do sada su ozbiljni mediji sami pokušavali utvrdili je li nešto lažno ili nije, tražili su očevice, analitičare, forenzičare, sudske vještake, preuzimali su odgovornost. Ako nije tako, ako se želi sugerirati da u Hrvatskoj jedini istinski autoritet za procjenu istinitosti ikakvog osjetljivog materijala postaje SOA, onda smo skliznuli u prostor koji nema veze s novinarstvom. A to nije dobro.
Uostalom, SOA je u Hrvatskoj zadnjih mjeseci postala nekako neugodno isturena, otvorena i upletena u sve i svašta. Nije li to protivno samoj ideji "tajnih službi"? Ima ih posvuda, ali obično u situacijama koje "pomažu" vladajućima, ili nekim frakcijama vladajućih, a nema im ni traga u situacijama kada nezavisni novinari otkrivaju i pitaju o sumnjivim poslovima u koje su upleteni predstavnici vlasti.
SOA je tako bila vidljiva u aferi SMS, u aferi Radeljić, sada u aferi lažni Tolušić, ali kad se propitivalo je li SOA možda išta činila kada je potpredsjednica Dalić putem privatnog hotmaila organizirala zajedno s premijerom ekipu koja je pisala lex Agrokor – ni traga niti glasa od SOA-e.
Ministar je vrlo brzo, ali još uvijek neodređeno, krenuo optuživati bandu koja mu smješta
Kopal je objasnio da je ovo 'deep fake'
Afera lažni Tolušić nekako se čudno poklopila s najavom Vladine borbe protiv fake newsa. Dan prije objave fotografija sa SOA-inim certifikatom da su lažne objavljen je akcijski plan, a onda se teorija nastavila dokazivati na slučaju odabranih fotografija. Poruka je bila jasna: evo što vam prijeti ako nećete pristati na "našu" borbu protiv fake newsa.
Neimenovani centri zla produciraju kojekakve gadarije a tu je jedan jedini centar koji će vas spasiti od toga. SOA, i naši "stručnjaci", eksperti za fake news. I Vlada i svi ministri osudili su fotografije, bili su spremni, očito je dan prije održan sastanak i pripremljen je zajednički komunikacijski plan.
Tko je kreator? Vjerojatno Robert Kopal, šef stranačke, HDZ-ove analitike i ujedno savjetnik za nacionalnu sigurnost u Uredu premijera, bivši obavještajac, doajen teorije o "hibridnom ratu". Na dan objave on je osobno u 'Temi dana' središnjeg dnevnika HRT-a spremno objasnio da su fotografije objavljene u Nacionalu "deep fake". Naravno, Vlada je uz Kopala angažirala i druge stručnjake za krizno komuniciranje, jer čeka ih težak posao.
Božinović o herojskim naporima
Cijeli dan na temelju fotografija dizale su se tenzije o silama zla koje su spremne na sve. Vlada je te fotografije proglasila ugrožavanjem nacionalne sigurnosti. Ministar policije, Davor Božinović, iz kojeg inače treba čupati riječi, izjavio je da unatoč pokušaju "destabilizacije pojedinca i institucije koju predstavlja" nacionalna sigurnost nije ugrožena. Drugim riječima, bilo je ozbiljnih pokušaja destabilizacije i ugrožavanja nacionalne sigurnosti, ali, eto, herojskim naporima, napad je odbijen.
Božinović je doduše govorio i o uskoj koordinaciji MUP-a, SOA-e i DORH-a, ali su izgleda zaboravili obavijestiti DORH o toj uskoj koordinaciji jer je glavni državni odvjetnik Jelenić kasnije pozvao SOA-u i sve ostale – da ga obavijeste ako imaju ikakve informacije o ugrožavanju Tolušića i Vlade i cjelokupne nacionalne sigurnosti. Ukratko, Vlada je odlučila slučaj lažnih fotografija dići na najviši nivo, kao da su otprilike otkrili opasnu terorističku ćeliju negdje u brdima hrvatske unutrašnjosti.
Neobičan osjećaj za bitno. Recimo, nisu ni zucnuli kada im je u rujnu 2017. predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik došao incognito na sastanak sa svojim prijateljem izraelskim ministrom, Avigdorom Libermanom, neposredno nakon što se ovaj sastao s hrvatskim ministrom Damirom Krstičevićem na temu sada već propale nabave borbenih aviona. Tjednima su šutjeli kada se otkrilo prave, autentične, mailove o kreiranju grupe za pisanje lex Agrokora. Nije ih brinulo kada se pokazalo da po Banskim dvorima mogu vršljati kumovi i prijatelji. Ne brine ih kada navrate svakovrsni čudni investitori iz Rusije ili Ukrajine. I tako dalje.
Sustavno stvaranje paranoje
Na dan objave lažnih Tolušićevih fotografija sustavno se dizala paranoja. O neimenovanim silama zla koje su spremne napasti potpredsjednika Vlade, a onda, možda i krenuti dalje. Slično kao i u vrijeme objave hibridnog rata, Robert Kopal je tumačio svakovrsne moguće opasnosti od lažnih vijesti, fake news, pa i deep fake – pokušavajući ostaviti dojam da su tu negdje i pouzdane službe koje će nepogrešivo reći što je deep fake, a što je valjda malo manje deep. Ostavio nas je tako u dubokom mulju u kojem je sve moguće, osobito ako se namjerno sve ostavlja tako neprecizno i nejasno.
Zašto se, recimo, nije išlo u objavu o lažnim fotografijama nakon što se nađe počinitelj, kreator? Ne bi li to tako priličilo ozbiljnoj policiji ili službama, ovisno kome je to sve prijavljeno, jer u ovom trenutku ne raspolažemo preciznim informacijama tko je kome prvi nešto prijavio. Ili, sjetite se informacije da Dinka Cvitana, bivšeg glavnog državnog odvjetnika, čuvaju tjelohranitelji 24 sata? Ali javnost ne zna tko mu je prijetio. Nije li se moglo diskretno čuvati ministra Tolušića bez cijele ove parade?
'Banda' i 'agrarna mafija'
Ovako se ostavlja prostor ministru Tolušiću da proziva "bandu" i "sve one kojima je stao na žulj u protekle dvije godine". Dan poslije piše se već i o "agrarnoj mafiji." Tomislav Tolušić je na dan objave fotografija bio baš vidno dobro raspoložen i borben i spreman na obračun sa svim i svakim. No, je li činjenica da je netko pokušao distribuirati fotografije za koje je SOA morala davati certifikat da su lažne sada amnestirala ministra Tolušića od svakog propitivanja njegova rada?
Smije li ga se, recimo, i dalje pitati je li znao da šefica Agencije za plaćanja u poljoprivredi isplaćuje poticaje OPG-u svoga oca i je li mu to ok? Smije li ga se i dalje pitati zašto je pristao preuzeti posao nagovaranja načelnika općina i gradova u kojima Agrokorove tvrtke imaju koncesije na državnu zemlju da bespogovorno potpišu anekse i omoguće novim vlasnicima Agrokorovih tvrtki da jeftino koriste tu zemlju? Smije li ga se i dalje pitati zašto se čudno raspodjeljuju kvote za drvo?
Činjenica da su se pojavile čudne fotografije koje su, prema izjavi glavnog urednika Nacionala, kolale medijskim prostorom mjesecima i nitko ih nije htio objaviti, ne smiju biti Tolušićev štit od ikakvog normalnog novinarskog propitivanja. SOA-in certifikat za fake fotografije ne smije biti njegov osobni certifikat za sveokupnu svetost i nedodirljivost.
Tolušić je nekad figurirao kao Plenkovićev oponent. Sada se situacija promijenila
Obijesne manipulacije
On sam govori da je protekle dvije godine "mnogima stao na žulj", no isto tako, mnogo je dokaza da je u te dvije godine i mnogima pomogao. Dan poslije operacije "lažni Tolušić" mediji su slabiji, javnost zbunjenija, a vladajući uvjereniji da su jači nego ikada. Ništa dobrog za krhku hrvatsku demokraciju. Prvo, pokazalo se da se u Hrvatskoj danas obavještajne službe mogu vaditi po potrebi. U pravilu za vladajuće.
Drugo, da je ova Vlada spremna na najobijesnije medijsko-komunikacijske manipulacije za prekrivanje svojih aktualnih slabosti. I da to mogu činiti, jer je sve manje punktova normalnog novinarstva. Treće, ministar Tolušić može nastaviti po starom. Naravno da je osobno, ljudski, zastrašujuće suočiti se s pokušajem da netko plasira ovakve fotografije. Ali to ne može biti štit od svih drugih pitanja. No, on će ih izgledno koristiti kao štit u slučaju svih drugih propitivanja.
Ono što je nesumnjivo sigurno jest da se i Tolušić, baš kao i Krstičević nedavno, od bivšeg pulena Milijana Brkića, pa čak i jednog od potencijalnih kandidata koji bi "nakon Plenkovića" mogao preuzeti HDZ, pretvorio u političara s biljegom, onog kojeg je "spasio" Plenković. Tolušić nakon fotografija je jedan drugi Tolušić. Plenkovićev Tolušić.
