Ta se njihova vizija u potpunosti iskristalizirala do objavljivanja istoimenog albuma prvijenca 3 godine kasnije, albuma koji je izašao za jednu od najznačajnijih nezavisnih etiketa danas - Matador Records.

Njihov je spoj gospel vokala i gitarističke glazbe u rasponu od post punka jednih Gang of Four ili A Certain Ratio do electropunk i industrial prizvuka kultnih Suicide, zaintrigirao glazbenu kritiku koja je u pravilu ostala zatečena originalnošću i visokom razinom kvalitete koju su već na svom prvom albumu Algiers isporučili. Kao i obično postojala je kod mnogih skepsa i strah od "ukletog" drugog albuma, koji se nerijetko događa onima koji se odlučuju implementirati nove i nekonvencionalne ideje, pa se takvi već na svom drugom pravom izdanju počinju vrtjeti u krug bezuspješno tražeći izlaz iz okova revolucionarnog im albuma prvijenca.

Na našu sreću Algiers su uvjerljivo demonstrirali kako u njihovom slučaju strahu mjesta nije bilo, jer prošle godine objavljeni "The Underside of Power" razoružao i najveće skeptike donijevši im hvalospjeve od strane većine utjecajnih glazbenih medija kao što su A.V. Club, AllMusic, Drowned In Sound, Clash, Alternative Press, The Quietus ili The Wire. Snimljen u Bristolu, a produciran od strane Adriana Utleya (Portishead) ovaj album snažno i beskompromisno progovara o sadašnjosti koju proživljava ova četvorka smještena između New Yorka, Londona i Atlante. Stvarnost je to koju podjednako diktira Trumpova Amerika kao i sve izraženija ksenofobija u Velikoj Britaniji, stvarnost kojoj se Algiers odlučno suprostavljaju svojim strastvenim spojem gospela, soula i post punka.

Algiers su Franklin James Fisher na vokalu, Ryan Mahan na bas gitari, Lee Tesche na gitari, a odnedavno je punopravni član benda i Matt Tong, nekadašnji bubnjar i suosnivač grupe Bloc Party.

Ako nakon zagrebačkog koncerta nekima nije bilo jasno da je u pitanju prvorazredan bend koji točno zna što želi i to na besprijekoran način isporučuje publici, njihov ovoljetni nastup u Primoštenu na festivalu SuperUho je potvrdio da su uistinu jedan od najinovativnijih i najboljih bendova današnjice. Sedamdeset i pet minuta koncertne eksplozije koja je preko 1000 ljudi rasplesala i dovela do ekstaze polučila je zajedničkom odlukom benda i organizatora festivala da se čim prije vrate u Hrvatsku. Ovoga je puta uz Zagreb, umjesto Rijeke, odabran Šibenik i klub Azimut, koji je već godinama jedan od nositelja kulturnog preporoda grada.

Informacije o cijenama ulaznica i početku njihove prodaje uslijedit će uskoro.