Neposredno prije početka rata, riječki Fit u rukama je imao sve karte za uspješnu karijeru - nanizali su nekoliko hitova, punili dvorane u centru diskografske moći Beogradu i pripremali album koji je trebao potvrditi savršeni pop senzibilitet najavljen na "Daj mi ruku". Usporedo s prvim uzbunama članovi grupe razbježali su se na sve strane, ostavši bez svog kompletnog opusa objavljenog za PGP RTB.
Sedamnaest godina kasnije, albumi "Uz Rijeku" i "Daj mi ruku" postojali su još samo u kolekcijama strastvenih kolekcionara pa je i uspjeh njihovog povratničkog koncerta bio pod velikim upitnikom. Njihov rodni grad, međutim, nije ih zaboravio i prepuna Stereo dvorana čitav je repertoar otpjevala u glas sa Davorom Lukasom i danas već srednjovječnu četvorku "natjerala" da svoj comeback svhati malo ozbiljnije.
Prvi korak bio je pretvoriti spomenuti nastup u povratnički album grupe i podsjetiti publiku da je riječ o zaista dobrom bendu. Ideja je profunkcionirala i u praksi pa "Live uz Rijeku" predstavlja izvrstan vodič kroz pjesmaricu Fita i više nego korektan nadomjestak za teško nabavljiva studijska izdanja. Uvodnih nekoliko pjesama na ovom disku nije najbolje podnijelo putovanje vremenskim strojem i danas zvuči kao suvisla, ali ne baš inspirirana "light" verzija EKV-a. S druge strane, popističniji materijal skinut s "Daj mi ruku" predstavlja Zorka Opačića kao jednog od naših najtalentiranijih guitar-pop autora čiji zgodici poput "Mačka" i "Zaboravit ću sve" jednostavno nemaju rok trajanja.
Uvjerljiv povratak benda koji nam je zaista nedostajao!
