Ok, ovu ću priču smjestiti na jedan zagrebački fakultet, nije
bitno koji, ali bi mogao biti neki humanistički jer ovi na
medicini ili pravu nemaju vremena baviti se ovakvim glupostima i
moraju učiti. Ako se pritom netko s društvenih smjerova uvrijedi,
onda je zaista osjetljiv, a ja se šalim na svoj račun
(završila sam novinarstvo, hej) i trebao bi i on to
moći.
Čestu tragikomedičnu životnu situaciju ispričat ću vam pomoću dva
glavna lika i nekoliko sporednih. Pa počnimo...
Ona je mlada, slatka, nenametljiva, duhovita i
kao takva Njemu vrlo misteriozna i zanimljiva. Tek je stigla na
fakultet, još se po njemu snalazi, uči, trudi se, pokušava naći
prijatelje i željna je pokazati što je i tko je nekome
bitnome.
On je stariji od nje i svi ga znaju. Nametljiv
je, duhovit i samopouzdan, treća godina faksa. Za sebe smatra da
je 'dobroizgledajući'. Objektivni promatrač ga ne bi
nazvao najzgodnijim muškarcem na svijetu, no svakako bi rekao da
svim ostalim kvalitetama kompenzira ostale 'nedostatke'.
Čim su je njegove antene zapazile na nekom studentskom tulumu,
počeo je brusiti svoj 'žalac' i truditi se oko nje. Ona ga je
isprve odbijala jer je bio čista 'sirovina' i prema njoj pucao
isprazne zavodničke floskule. Odbijanje mu se, pogađate, svidjelo
jer je lovina postala izazov, a nakon nekog vremena ju je počeo
gledati drugim očima i pitati se zašto se toliko trudi oko nje,
ako je samo želi 'našiljiti', kako se volio sprdati sa svojim
muškim društvom. Prolazi neko vrijeme...
Kad te neko neće, neće te. Pomiri se sa tim. Uvijek postoji onaj koji te hoće. Jest da ti njega nećeš, ali Bože moj....Ona pada na njega jer joj je dosadno i jer je šarmer. Ne podaje mu se do kraja jer je muče neke stvari iz prošlosti. Nikako da preboli činjenicu da joj je dugogodišnji bivši odlučio otići studirati u drugu državu i nije je poveo sa sobom ili je barem pitao što misli o tome. Iako joj je isprve bio odbojan, s vremenom je otkrila kako joj paše pozornost novog udvarača, no nekako se i dalje nije prepuštala. Kasnije si je pojmila u čem je bio problem. Jednostavno se iz dosade, i jer se nitko drugi nije vrtio oko nje, počela uvjeravati da osjeća kemiju, no usprkos tome što je pola žena s njenog faksa dahtalo nad njim, njoj nije bio nešto posebno privlačan, dapače, smatrala ga je ružnjikavim.
I da ga ubiješ, kako prijeći preko sebe i vlastite površnosti,
kad joj to nije bilo to. I kako mu reći - 'e micek,
jednostavno mi nisi zgodan i znam da bi vjerojatno prolazeći
ulicama grada jedva te primila za ruku jer bi te se na neki
glupavi način sramila'. Ružne je misli ona imala, reći ćete
sad, ali dam se kladiti da ste imali takvih situacija u životu,
makar one ne bile baš u skladu s 'važno je ono što je u
duši' filozofijom novog doba. Je, važno je, ali bitna je i
kemija, a ona se, jbg, stvara i na bazi fizičke
privlačnosti.
Mogla je ona neko vrijeme davati mu nade i pokušavati, to je
upravo i radila. Mislila si je, mislila, tko zna, možda joj se i
svidi s vremenom. Slijedio je period zavaravanja iliti početak
jedne neuzvraćeneljubavi.
S druge strane, On je osjećao da mu se nije prepustila i za to se
vrijeme, pa se, dok ga je držala na rezervi, družio s jednom
drugom mladom damom koja je dahtala za njime već godinama.
Obećavao joj je čuda, neko vrijeme čak i bio s njom, no nikad
čisto ekskluzivno. Znao je koliko je pala na njega, ali kada je
upoznao malu brucošicu s početka priče, shvatio je da to nije to.
Ipak, nije želio ostati sam, barem dok se mala ne odluči što
će.
Nakon pola semestra druženja i skrivanja i zavlačenja i dalje
nije bilo jasno tko i što s kim, tko tu koga i koliko često. U
međuvremenu je brucošicu posjetio njen bivši dečko, onaj s
početka priče koji je otišao studirati u inozemstvo, e baš taj.
Brucošica je sva treperila jer su je preplavili stari osjećaji.
Ona se nadala da se vratio zbog ljubavi, a njegov razlog je bio
upravo taj da se uvjeri da to više nije ljubav, da to može skroz
pustiti do kraja. To se i dogodilo. Dogodila se još jedna
neuzvraćenaljubav.
To saznanje mala brucošica nije preboljela niti u sebi, ali već
se okrenula sada već starom udvaraču koji joj je vidao rane,
duboko unutar sebe sumnjajući da to radi upravo zbog toga da
nekog ima, a ne zato što je odlučila napokon mu se prepustiti.
Znala ga je dva, tri dana držati u blizini bez prestanka i onda
samo nestati. Nestajala bi kako bi u miru plakala jer nikako da
preboli.
S druge strane, on, frajerčina, također je znao noćima plakati zbog nje jer je ćutio da je žrtva neuzvraćene ljubavi, a zbog njegove neuzvraćeneljubavi u gluho doba noći tuzi se znala prepustiti i njegova dugogodišnja 'rezerva'.
Bio je to začarani krug nesretnih duša koje nisu
shvaćale jednu stvar - što zračiš, to privlačiš.
Da će plakati onoliko dugo zbog neuzvraćenih emocija koliko će se
istima izlagati. Samo je o njima ovisilo koliko će često skidati
vlastite kraste s rana, samo je o njima ovisilo koliko će dugo
biti ovako nesretno zaljubljeni.
Ali mladi su oni, imaju još vremena naučiti. I na svojim i na
tuđim greškama.
Čudna su ta pravila privlačnosti, u svojoj čudi misteriozna i
spontana te vrlo zanimljiva za analizirati. Nekad se dvoje ljudi
kemijski povežu na prvu i to bude strast svjetskih razmjera koja
može opstati, ali može se vrlo brzo i zagasiti, onolikom brzinom
kojom se i upalila. Dobrice će često uletavati u naš život i to
će redovito biti oni koje bi upoznali s roditeljima i koji će
tetošiti vas, ali vjerojatno ih vi nećete cijeniti dovoljno. Tu i
tamo će na vaša vrata pokucati i Proljevi koji će vas toliko
forsirati da ćete iz milosrđa čak i pristati nešto imati s
njima.
Iskustvo govori da se ne mogu postaviti striktne granice između
različitih tipova jer varijacija na temu ima mali milijun.
Imaš varijantu fatalnog muškarca koji te opsjedne na prvi pogled
(zrači iz njega) do onog koji je u svemu prosječan dok ne popiješ
par kava s njim. Takav te može smotati oko malog prsta i postane
fatalan tek nakon nekog vremena. Onda imaš onog s kojim klasično
klikneš jer je privlačan, pametan, otvoren, zanimljiv... do onih
koji su nezanimljivi godinama pa postanu zanimljivi kad ih malo
dublje upoznaš i kad su okolnosti drugačije... Postoje i oni koji
su ti malo ružnjikavi (relativan pojam jer svatko ima svoj ukus i
nekome je ružnjikav zgodan i obrnuto) koji nisu baš nešto dok
imaš nekog za družiti se s njima, no postane ti napet kad
'zasvrbi'. Postoje i oni koji su zanimljivi jer su tuđi, oni koje
loviš i nikako da uloviš...
Poanta je - ne valja se zaje*avati s kemijom... ako se njome u
nekontroliranim uvjetima bave nestručne osobe, cijeli spoj može
eksplodirati!
Ako vam se svidio ovaj tekst, pročitajte i ostale, upravo OVDJE! Možete me pratiti i na mojoj službenoj Facebook stranici 'Priče izTine'.