550 dana nakon razornog zagrebačkog potresa - ruši se prva kuća u Krapinsko-zagorskoj županiji. O posljedicama potresa u Zagorju malo se priča, makar je tamo oštećeno 30 škola, i 190 kuća. Naša Darinka Trgo bila je jutros u Gornjoj Stubici s obitelji koja je prije dobila troje unuka nego što je dočekala bager. Ali evo danas je došao i bager. Ali kad će doći nova kuća, do tad bi već mogli imati i praunuke.
Dvadeset godina života sada je u dvadeset kamiona. Za obitelj Ruk danas je težak dan. Život koji su dugo gradili, nestao je u jedno poslijepodne.
Točno godinu i pol nakon potresa, u Gornjoj Stubici je počelo rušenje. I to stare kuće u kojoj su živjeli Ivanov sin i majka.
"Baka je sada u domu. Ne vjeruje da se još ništa nije napravilo. Ona misli da ne želimo da dođe tu s nama u kuću, a zapravo ne zna da nema gdje", kaže Ivan Ruk iz Gornje Stubice.
I tko zna kada će opet imati gdje. Hoće li na ovom mjestu dobiti zamjenski objekt ili će im kuću izgraditi država iz Fonda za obnovu - ne znaju. Ali sami ne mogu graditi.
"Prevelika investicija bi bila da sad s 50 i nešto godina idemo graditi kuću iz temelja. Dali smo zahtjev za zamjensku obiteljsku kuću, ali tek kad se ovo ukloni, kad se potpišu papiri, onda fond dalje rješava. Znate li hoće to biti za godinu, dvije? Ne, ne znamo ništa", govori Ivan.
Znaju samo da je ovo tek šesta kuća koju država ruši i prva koja se ruši u Krapinsko-zagorskoj županiji. Napokon se nešto pokrenulo u Zagorju, ali posla ima još.
Godinu i pol čekali su da im se kuća sruši
Ministarstvo je primilo 1012 zahtjeva za gradnju zamjenskih kuća na području 5 županija pogođenih potresom, 1483 zahtjeva za Uklanjanje oštećenih kuća, kao i 363 zahtjeva za novčanu pomoć građanima koji sami žele obnavljati.
Bageristu Dejanu ovo je bila prva gaža u Zagorju, ali nada se da će i rušenja i obnove u njegovoj županiji biti još.
"Svi su sretni da je napokon počelo. Sada smo srušili gornji dio kuće, ostaje nam još podrum, počeli smo jučer, treba nam još dan dva za kompletno rušenje", jasno će Dejan Habljak.
Dejan im je srušio staru kuću, ali za stanovanje im nije ni nova. Izgradili su je prije 10 godina, no i ona je stradala u potresu.
"Ostali smo bez svega. I bez stare i bez nove. Sad smo iseljeni, živimo u kampu Jezerčica. Ja ne mogu reći da je nama dolje loše i da nam nešto fali, ali to nije naše. To je kamp", poručuje Suzana Ruk.
U njemu žive s još 13 obitelji. Gotovo cijelo susjedstvo preselilo se u kamp, jer ovdje više ne mogu živjeti.
"Osjećamo se zapostavljeno i zaboravljeno. Kada bi se barem nešto rješavalo na papiru, ako se već ne rješava ovako konkretno. Ništa se ne zna. Hoćemo li u obnovu ili ćemo rušiti", ističe Suzana.
Godinu i pol čekali su da im se kuća sruši. U tom su razdoblju Rukovi dobili troje unučadi. Pa strahuju da će prije djeca krenuti u školu, nego oni dobiti novu kuću.
