Bio je to crni dubrovački petak. Na današnji dan prije 30 godina izvršen je najveći srpskocrnogorski napad na Dubrovnik u kojem je ubijeno 19 ljudi, a 60 osoba je ranjeno. Stradala je i povijesna jezgra grada. Na prvoj liniji obrane od Belvedera preko Srđa do Sustjepana bilo je 163 branitelja zbog kojih Dubrovnik nije pao.
U 5 sati i 50 minuta iz tri smjera srpskocrnogorska vojska pokušala je probiti dubrovačku obranu. Sa Srđa se tada branila tek nekolicina hrabrih mladića kojima je oko podnevna stigla pomoć.
“Ja sam oko 11 sati ranjen. I tu je bila malo napeta situacija,
dok se nisu specijalci popeli iz grada, iz grada i s pjesmom
normalno koju su oni povukli mi smo nastavili i po meni bio je to
ključan momenat”, kazao je Toni Grljević,
branitelj Dubrovnika.
Baš kao i prije 30 godina, danas se na tvrđavi Imperial vijori
trobojnica.
“To je davalo jedan moral svim našim borcima i u gradu i civilima
u gradu da znaju da nisu ostavljeni i da su branitelji tu”,
izjavio je Riki Milun, predsjednik Udruge
maloljetnih branitelja Dubrovnik.
“30 godina je vele, a kad dođeš ode imam osjećaj kao da je jučer
bilo. I sad imam osjećaj kao da će sad past granata tako čovjek
nekako kad dođeš ovdje vidiš svoje kolege suborce i to sve”,
rekao je Vlado Žilić, branitelj
Dubrovnika.
Na prvoj liniji grad je branilo 163 branitelja. Tog dana poginulo
je 19, a ranjeno 60 osoba.
“Praktički je u Sustjepanu bilo i najteže, a ratovalo se i ginulo
i na Belvederu i na svim linijama obrane grade i ne samo 6.12.
nego i cijelu zimu sve do oslobođenja”, kazao nam je Đani
Radovanović, branitelj Dubrovnika.
Grad je gorio. Duboke rane ostale su u dubrovačkim bedemima.
Gospođa Nives tada je radila u konzulatu u Londonu, bolne vijesti
iz Dubrovnika sa svojim suradnicima prenijela je na BBC.
“Teško je bilo svu tu istinu reći jer takav je lobi radio da oni
su smatrali da mi i dalje pripadamo toj Jugoslaviji i da nas
treba uništiti, ali smo se ipak izborili, izborili smo se da to
sve rečemo i da ta istina krene jedanput, izjavila je
Nives Kera iz Dubrovnika.
Istinu Dubrovnika zabilježio je i Pavo Urban.
Dvadesetrogodišnji dubrovački ratni snimatelj čije su fotografije
obišle svijet. 6. prosinca 1991. snimio je i svoju posljednju
fotografiju. Tek koji trenutak nakon, izgubio je život, a sada na
tom mjestu stoji uklesano njegovo ime.
“Odajemo poštovanje cijeloj jednoj generaciji mladih ljudi koji
su odlučili ostati u gradu”, kazao je Mato
Franković (HDZ), gradonačelnik Dubrovnika.
Dubrovnik u ruke neprijatelja nikada nije pao, jer iako
mnogoljudniji i snažniji, agresor nije mogao probiti hrabrost i
inat dubrovačkih heroja.
