Bio je to crni dubrovački petak. Na današnji dan prije 30 godina izvršen je najveći srpskocrnogorski napad na Dubrovnik u kojem je ubijeno 19 ljudi, a 60 osoba je ranjeno. Stradala je i povijesna jezgra grada. Na prvoj liniji obrane od Belvedera preko Srđa do Sustjepana bilo je 163 branitelja zbog kojih Dubrovnik nije pao.

U 5 sati i 50 minuta iz tri smjera srpskocrnogorska vojska pokušala je probiti dubrovačku obranu. Sa Srđa se tada branila tek nekolicina hrabrih mladića kojima je oko podnevna stigla pomoć.

“Ja sam oko 11 sati ranjen. I tu je bila malo napeta situacija, dok se nisu specijalci popeli iz grada, iz grada i s pjesmom normalno koju su oni povukli mi smo nastavili i po meni bio je to ključan momenat”, kazao je Toni Grljević, branitelj Dubrovnika. Baš kao i prije 30 godina, danas se na tvrđavi Imperial vijori trobojnica. “To je davalo jedan moral svim našim borcima i u gradu i civilima u gradu da znaju da nisu ostavljeni  i da su branitelji tu”, izjavio je Riki Milun, predsjednik Udruge maloljetnih branitelja Dubrovnik.

“30 godina je vele, a kad dođeš ode imam osjećaj kao da je jučer bilo. I sad imam osjećaj kao da će sad past granata tako čovjek nekako kad dođeš ovdje vidiš svoje kolege suborce i to sve”, rekao je Vlado Žilić, branitelj Dubrovnika. Na prvoj liniji grad je branilo 163 branitelja. Tog dana poginulo je 19, a ranjeno 60 osoba. “Praktički je u Sustjepanu bilo i najteže, a ratovalo se i ginulo i na Belvederu i na svim linijama obrane grade i ne samo 6.12. nego i cijelu zimu sve do oslobođenja”, kazao nam je Đani Radovanović, branitelj Dubrovnika. Grad je gorio. Duboke rane ostale su u dubrovačkim bedemima.

Gospođa Nives tada je radila u konzulatu u Londonu, bolne vijesti iz Dubrovnika sa svojim suradnicima prenijela je na BBC. “Teško je bilo svu tu istinu reći jer takav je lobi radio da oni su smatrali da mi i dalje pripadamo toj Jugoslaviji i da nas treba uništiti, ali smo se ipak izborili, izborili smo se da to sve rečemo i da ta istina krene jedanput, izjavila je Nives Kera iz Dubrovnika. Istinu Dubrovnika zabilježio je i Pavo Urban. Dvadesetrogodišnji dubrovački ratni snimatelj čije su fotografije obišle svijet. 6. prosinca 1991. snimio je i svoju posljednju fotografiju. Tek koji trenutak nakon, izgubio je život, a sada na tom mjestu stoji uklesano njegovo ime. “Odajemo poštovanje cijeloj jednoj generaciji mladih ljudi koji su odlučili ostati u gradu”, kazao je Mato Franković (HDZ), gradonačelnik Dubrovnika. Dubrovnik u ruke neprijatelja nikada nije pao, jer iako mnogoljudniji i snažniji, agresor nije mogao probiti hrabrost i inat dubrovačkih heroja.