VIDEO: / U Hrvatskoj ne postoji područje sigurno od potresa

11.3.2010.
13:57
Imaš priču? Javi nam se!Pošalji priču

Svjedoci smo 15-ak razornih potresa u svijetu u posljednje vrijeme. Možemo li, s obzirom na to, reći da se češće tresemo i koji su razlozi? Nije češće. Prosječno godišnje imamo 18 potresa magnitude (po Richteru) sedam i jedan jači od osam. Ono čime se odlikuju potresi ove godine su epicentri u naseljenim područjima. Potresi se događaju stalno, no o njima se više izvještava kada se događaju u naseljenom području. Drugi prođu manje-više nezapaženo. Dakle, ne trese se više no što je uobičajeno, to je normalna aktivnost, tektonika radi svoje, ploče se gibaju i nekad negdje pucaju. Kada se to dogodi u naseljenom dijelu, onda je to problem.

Zbog čega dolazi do potresa, što se to događa u Zemljinoj utrobi što ih uzrokuje? Svatko tko je ikada kuhao puding zna o čemu se radi. Zemlja je građena od tri osnovna sloja: kore, plašta i jezgre. Imate vrlo tanku koricu debljine od 10 do 70 kilometara. Ispod kore je plašt do dubine 2900 kilometara. Na toj dubini počinje vanjska jezgra koja je oko 1000 Celzijevih stupnjeva toplija od plašta. I onda vam se događa ono što i u loncu vode kada zavri. Donji slojevi se ugriju i počnu se dizati. To se isto događa u Zemljinu plaštu, ali puno sporije no u loncu s vodom. Materija koja se diže lomi koru u područjima koja nazivamo oceanski grebeni, stvara novu koru i pritom razmiče litosferne ploče. Pomicanje ploča uzrokuje potrese na mjestima gdje se dvije ploče dodiruju i pritom stružu jedna o drugu ili se teža zavlači pod lakšu.

HAARP ima puno važniju svrhu od toga da se Amerikanci igraju njime i stvaraju potrese. Nakon potresa su krenule različite teorije. Oni koji vjeruju u teorije zavjere u nedavnim katastrofama vide djelovanje HAARP-a (The High Frequency Active Auroral Research Program). Kako to komentirate i je li tako nešto uopće moguće? HAARP ima puno važniju svrhu od toga da se Amerikanci njime igraju i stvaraju potrese. Uostalom, potresi se ne mogu stvoriti ondje gdje ih se želi stvoriti, nego tamo gdje postoje napetosti u Zemlji, ali ni tamo ih se ne može stvoriti umjetno. Točnije, umjetno se može izazvati samo jedna vrsta potresa, ako izuzmemo snažne eksplozije. To su takozvani inducirani potresi vezani uz punjenje jezera velikih hidrocentrala. Kad se pune velika umjetna jezera, dolazi do niza slabijih potresa u tom području. No, ne možete napraviti potres, primjerice u Moskvi, jer je Moskva u sredini tektonske ploče. To je aseizmičko područje i nema tog HAARP-a koji će ondje napraviti potres. HAARP služi mjerenju polarne svjetlosti koja je u direktnoj vezi s erupcijama na Suncu. Dovoljno rano upozorenje na erupciju i pojačano zračenje omogućuju da se isključe neki sustavi kako ne bi došlo do štete koja se mjeri milijardama. Primjerice, kod posljednje jake solarne erupcije ispao je dio elektroenergetskog sustava Kanade. Ako se pokvare vojni kompjutori ili bankovni sustavi ... to može biti katastrofa svjetskih razmjera. Dakle, vezano je uz globalnu ekonomiju.

Snimio i montirao: Franjo Tot

I o Hrvatskoj govorimo kao o trusnom području, a posebno se ističe Dubrovnik, priobalje i Zagreb. Kako stoje drugi krajevi naše zemlje po tom pitanju? Ostatak Hrvatske se isto trese. Nemamo sigurnog područja. Najmanje potresa ima oko Gospića, u Lici, ali to samo znači da nismo ulovili potrese koji će se tamo dogoditi, jer ne može doći do stvaranja brda kao što je Velebit da ne postoje napetosti u zemlji. Budućnost će reći svoje. No, točno je da se najviše trese sjeverozapad i jug zemlje, južnije od Splita. S druge strane, to ne znači da u drugim krajevima nema potresa. Primjerice, kninski je potres bio 1979., u Slavoniji smo imali potres 1995. kod Požege. Prije toga je bio u Baranji, na Dilj-gori, svugdje ih ima. Samo ondje nisu toliko česti.

Dubrovačke zidine bi vjerojatno izdržale potres, ali ne bez štete. Nastali bi otvori, no to bi se moglo popraviti. Dubrovnik izdvajamo kao svoj dragulj, bi li njegove zidine i stara jezgra izdržale potres, te koliko bi taj potres mogao biti jak? Teško je to reći, jer je dubrovačko područje ugroženo potresima, ne samo sa svog područja, nego i potresima koji mogu imati epicentar u Crnoj Gori ili u Albaniji, Jadranu. Cijelo to područje je vrlo aktivno i teško je reći koja se magnituda može očekivati. Što se tiče zidina, izdržale bi više no što su izdržale 1667. Sada se te građevine održavaju drugim materijalima. Više se ne koristi samo vapnena žbuka nego se dodaje i cement, pa je vezivo čvršće. Mislim da bi šteta bila puno manja nego onda. Zidine bi vjerojatno izdržale, ali ne bez štete. Nastali bi otvori, no to bi se moglo popraviti.

Kada smo objavili informaciju da Zagreb može pogoditi potres jakosti 8 stupnjeva po Mercalliju, odnosno više od 6 po Richteru, rekli su nam da paničarimo. Vi ste s tom informacijom upoznati godinama, kolika je mogućnost da nas tako nešto zadesi? Ne znamo kada će se dogoditi sljedeći zagrebački potres. Znamo da postoji velika mogućnost da se on dogodi, ali ne znamo kada. Ne znamo koliko treba tom rasjedu da ponovno akumulira energiju, pa da lupi još jedan potres kao 1880.

Postoje u svijetu pokušaji da se predvidi i vrijeme kada će se potres dogoditi, no svi su ti pokusi manje-više dvojbeni.Prema ovome može se predvidjeti mjesto potresa, ali ne i vrijeme? Možemo predvidjeti mjesto i energiju koja će biti oslobođena, vrijeme ne. U svijetu postoje pokušaji da se predvidi i vrijeme, no svi su ti pokusi manje-više dvojbeni, od angažiranja životinja do mjerenja žive u zraku. Rezultati takvih pokušaja uglavnom nisu ponovljivi. No, i određivanje mjesta i energije je velika stvar, jer zahvaljujući tome možete graditi zgrade otporne na potres, a da nisu predimenzionirane.

Vaš kolega Vlado Kuk, voditelj Seizmološke službe, upozorava da nemate sredstava za instaliranje opreme kako biste pratili potrese. Koliko to utječe na Vaš rad? Imamo opremu kakvu koriste i svi drugi i možemo normalno obavljati posao. No, ako nestane novca za održavanje, onda imamo problem. Primjerice, postavite seizmograf negdje u Dalmaciji i nakon toga u blizini udari grom. Seizmografi su izuzetno osjetljivi i oni pregore. Tada morate poslati ekipu s novim uređajem, postaviti novi, ukloniti stari i donijeti ga kako bismo ga poslali na popravak u Englesku. Za to morate imati i ekipu i novac.

Unatoč teškoj situaciji, uspjeli ste pokrenuti Eurokod, po kojem se izrađuju nove seizmološke karte. Koliko je daleko odmakao taj proces i što će on značiti? Proces je stigao do preliminarnih karata koje je napravio doktor Herak. Čeka se računanje parametara drugim programom, uspoređivanje dobivenog, i onda ćemo krenuti dalje. Glavni izvor podataka je katalog potresa koji ažurno dopunjujemo i obrađujemo. Mislim da će karta biti gotova relativno brzo.

Kad su posljednji put napravljene te karte? U Jugoslaviji prije mnogo vremena. Ja radim od 1982., a ne sjećam se izrade.

Profesorica s Građevinskog fakulteta, koja je se bavi građevinskim konstrukcijama, Vlatka Rajčić kazala mi je da danas statičari dozvole za nove gradnje izdaju na temelju tih starih seizmičkih karata. Koliko su one precizne s obzirom na prirodne promjene i što će nove karte značiti i za njih? Nove karte će se razlikovati od starih uglavnom zbog potresa koji su se dogodili u međuvremenu. Ako su te karte izrađene negdje početkom 80-ih, u međuvremenu je bilo puno potresa koji će ući u novu, od potresa kod Slanog i Stona pa dalje. U međuvremenu smo imali i zagrebački potres koji je bio krajem osamdesetih. U svakom slučaju će građevinarima karte biti zanimljive jer se rade u manjim mjerilima od dosadašnjih. Dakle, nove karte će biti preciznije i sadržavati nove podatke. Upravo stoga te karte treba svako malo revidirati.

I sami ste komentirali gradnju u Hrvatskoj i upozorili na zgrade čije su vanjske stijene od stakla. Kako komentirate tvrdnje jednog profesora, koji ujedno ima građevinsku tvrtku, a koji je reagirao na Vašu izjavu i kazao kako su građevine opločene staklom sigurne te da su to, citiram: 'Stakla od laminiranog securit-stakla koje se raspada prilikom bilo udaraca metalom ili deformacija (potres) u milijune sićušnih komadića'? To nije laminirano staklo, nego kaljeno staklo. Laminirano staklo se ne raspada u komadiće. Od njega se rade automobilska stakla i kod udara se ne raspada već ostane sve visjeti na foliji. Teorija je jedno, a u praksi padaju balkoni, kamene ploče, pucaju dijafragme. Pa sad...

Znači, u slučaju da se dogodi potres, Vi biste ipak bježali od "staklenih zgrada"? U slučaju potresa trebate se udaljiti od svih zgrada, jer ne treba potres biti jači od intenziteta šest da počnu padati crjepovi. Ako vam padne crijep na glavu, svejedno vam je jeste li pod brdom ruševina jer ćete i zbog crijepa završiti na neurokirurgiji. Treba se udaljiti od objekata koji oko sebe mogu posijati krhotine.

Svi znaju da u slučaju potresa u objektu treba otići ispod okvira vrata nosećeg zida, no kada pogledamo Čile ili Haiti, nekako se i to čini smiješnim. Što preporučujete? Okvir vrata je savjet za stariji, klasično građeni objekt. Starije kuće se često ruše tako da nosivi zidovi ostanu stajati, ali se ljuljaju, pa se grede međukatne konstrukcije izvuku ili popucaju. Međukatna konstrukcija padne, a vi ostanete stajati u 'štoku' zida koji je čitav. Na vas nije pao strop i niste propali s podom. To znači bježati u 'štok'. No, ako je kuća napravljena pravilno, ima armiranobetonske vijence i sve što treba, možda ne dođe do kolapsa. Inače, u slučaju potresa ne možete učiniti ništa. U svojoj sam karijeri sreo nekoliko ozlijeđenih ljudi. Jedan je bježao iz montažne hale koja se ne može srušiti za vrijeme potresa i slomio je ruku jer je udario rukom o dovratak. Jedan je bježao iz ambulante, istrčao je pod auto koji ga je zgazio. Jedan je bježao iz gostionice, sapleo se na žardinijeru, pao na tucanik i sav se oderao. Njima ne bi ništa bilo da su ostali unutar zgrada. Najgora je panika. Treba se skloniti, paziti da vam nešto ne padne na glavu i čekati da prođe. Ne stignete ništa napraviti.

O izboru profesije Kada sam studirao, posljednja kap je bila kiša. Bio sam na trećoj godini i išao sam na predavanje. Još se nismo odlučili tko će seizmologiju, a tko meteorologiju. Padala je kiša, a ljudi iz Hidrometeorološkog zavoda su izlazili van i govorili: "Vidi kiša!" Nitko nije imao kišobran. Tada sam odlučio da ću biti seizmolog.

Susret s prvim potresom Šetao sam ulicom i ništa nisam osjetio. Kada sam došao doma svi su bili u panici. Mislim da je to bio 1976., furlanijski potres.

O panici Jedne godine smo bili na moru i došlo je do potresa. Moja žena je skočila iz kreveta, kao i svi u hotelu, a ja sam rekao: "Aha, potres", okrenuo se i nastavio spavati. Eto toliki sam ja paničar. Epicentar je bio u Sinju i mislim da je tamo bio intenzitet šest. U hotelu je intenzitet bio četiri ili pet stupnjeva.

O savjetima prijateljima Pitala me jedna prijateljica može li putovati u Istanbul. Rekao sam joj da putuje, ali ako ne želi da meni da kartu kako bih ja mogao otputovati.

Prethodni članci:

arti-201003080017006 arti-201003080157006 arti-201003020438006 arti-201003010342006

Možda će te zanimati

Telegram

Imaš priču? Javi nam se!
Imaš priču, ekskluzivu ili jednostavno temu za koju bi se trebalo čuti? Javi nam se, a mi ti jamčimo anonimnost.
Pošalji priču
Imaš priču? Javi nam se!
Imaš priču, ekskluzivu ili jednostavno temu za koju bi se trebalo čuti? Javi nam se, a mi ti jamčimo anonimnost.
Pošalji priču

Izdvojeno

Regionalni portali