1. Priča o Jasonu McElwainu, poznatom i pod nadimkom J-Mac, zvuči kao iz filma. Ovaj autistični 17-godišnjak bio je strastveni ljubitelj košarke i oružar košarkaškog kluba škole Greece Athena. Kad je klub u veljači 2006. godine igrao važnu utakmicu za naslov u diviziji, trener Jim Johnson odlučio je u igru ubaciti i Jasona budući da je klub imao dovoljnu prednost. Kad je ušao u igru, u posljednje četiri minute, J-Mac je zabio šest trica i dvicu, te klubu donio još 20 bodova.
2. Priča o Terryju Foxu trebala bi biti poznata barem svakoj punoljetnoj osobi, ali ne škodi je ponoviti i novim, mlađim generacijama. Terry Fox je bio jedan od najpoznatijih kanadskih atletičara. Nakon što je 1977. godine u dobi od 18 godina izgubio desnu nogu zbog osteosarkoma, odlučio je otrčati Maraton nade, tj. pretrčati cijelu Kanadu od obale Atlantskog do obale Tihog oceana. Planirao je s umjetnom nogom pretrčati 42 kilometra dnevno, no nije uspio: stao je nakon 143 dana. U lipnju 1981. godine Terry Fox je dobio upalu pluća i pao u komu, te je preminuo 28. lipnja.
Njegov je maraton nade inspirirao najveću jednodnevnu akciju prikupljanja novca za borbu protiv raka Utrku Terryja Foxa, koja se održava svake godine u rujnu diljem svijeta.
3. Rick Hoyt se rodio s cerebralnom paralizom, a liječnici su roditeljima savjetovali da ga daju u dom jer će ostati 'biljka'. No, roditelji su ostali sa sinom nadajući se da će jednog dana ipak uspjeti s njim komunicirati. I doista, uz pomoć kompjutora, Rick je uspio i komunicirati i završiti srednju školu i fakultet.
No, ono posebno u ovoj priči je odnos Ricka i njegovog oca Dicka. Rick je uvijek volio sport, ali zbog fizičkih ograničenja nije mogao naći nešto u čemu može sudjelovati. Jednog je dana pročitao članak o jednoj utrci, pa je došao na ideju da njegov tata otrči utrku i gura njegova kolica. Otad su otac i sin sudjelovali u 1.032 takve utrke. U tu brojku ubraja se sudjelovanje u čak 68 maratona i, još impresivnije, sudjelovanje u šest iron man triatlona.
4. Kad je imala 13 godina, mala surferska nada Bethany Hamilton ostala je bez lijeve ruke u napadu morskog psa. No, nije odustala od svog sna da postane profesionalna surferica, te se na valove vratila samo mjesec dana nakon napada! Danas Hamilton ima 21 godinu i profesionalna je surferica. Objavila je i knjigu i dokumentarac Soul Surfer, a drži i motivacijske govore.
5. Billy Miske (1894.-1924.) bio je jedan od najpodcjenjenijih boksača svog vremena. U karijeri je imao respektabilne rezultate, no njegova je priča posebna zbog žrtvovanja za obitelj. Naime, liječnik je Miskeu dijagnosticirao smrtonosnu bolest bubrega i dao mu pet godina života, sa savjetom da se prestane baviti boksom. No, kako je Miske znao da obitelj ovisi o njegovim prihodima, nastavio je boksati ne rekavši nikome da je bolestan.
Nakon niza loših mečeva ipak je prestao igrati, da bi 11 mjeseci nakon tog 'prisilnog' umirovljenja nagovorio promotore da ga angažiraju da odigra jedan veliki meč. Već teško bolestan, nesposoban da trenira, Miske je ušao u ring i u četvrtoj rundi oborio protivnika. Zaradio je 2.400 dolara, a novcem je kupio pokućstvo koje je založio, jedan klavir za suprugu i igračke za djecu. Preminuo je tjedan dana nakon meča, u dobi od 29 godina.
6. Južnoafrička plivačica Natalie du Toit umalo je ušla u tim za odlazak na Olimpijske igre, kad je u prometnoj nesreći 2001. godine izgubila potkoljenicu. No, amputacija je nije zaustavila, štoviše – nije ju ni usporila.
Na Paraolimpijskim igrama je Natalie dominirala, osvojivši ukupno deset medalja na igrama 2004. i 2008. godine. Godine 2003. je osvojila zlatnu medalju na 800 metara slobodno na Sveafričkim igrama, plivajući 'protiv' plivačica bez invaliditeta. Svoj cilj je ispunila 2008. godine, kad se kao plivačica s invaliditetom kvalificirala na Olimpijske igre u Pekingu. Na plivačkom maratonu od 10 kilometara zauzela je 16. mjesto.
7. Na Olimpijskim igrama 1992. godine u Barceloni britanski sprinter Derek Redmond je u polufinalnoj utrci na 400 metara teško ozlijedio tetivu koljena. No, odlučan da dovrši utrku, Redmond je ustao i hopsajući, u bolovima, krenuo prema cilju. Tada se kroz osiguranje probio njegov otac, zagrlio sina te mu pomogao da stigne do ciljne linije. Redmond je zaradio ovacije prepunog stadiona.
8. Sveučilište San Francisco nikad nije imalo jaku football-momčad, pa je 1951. godine bila prava senzacija kad su sve utakmice odigrali bez poraza. Dobili su pozivnicu na Orange Bowl, ali uz jedan uvjet: da ne povedu svoja dva crna igrača. Momčad je odbila pozivnicu pokazavši što znači pravo prijateljstvo. Potez je to u koji bi se i danas mnogi trebali ugledati.
9. U doba kad žene nisu imale mnogo prilika da se profesionalno bave sportom, Jackie Mitchell je napravila nezamislivo: postala je profesionalna igračica bejzbola. Godine 1931., kada joj je bilo 17 godina, Mitchell je potpisala ugovor za Double-A Chattanooga Lookouts kao bacačica. U prvom tjednu njen klub je igrao revijalnu utakmicu protiv moćnih New York Yankeesa. Mitchell je bacala protiv legendi Loua Gehriga i Babe Rutha, te ih obojicu izbacila iz igre.
