PRIZOR KOJI ZAUSTAVLJA DAH ALI UBRZAVA RAZMIŠLJANJA
Stoga ceremoniju spaljivanja treba izvesti po strogo određenim pravilima.
Na gat pokojnika donosi rodbina. Prekriveno tkaninama zlaćanih boja, tijelo se posljednji put kupa u svetoj rijeci, te se nakon toga odnosi na pažljivo posložene drvene trupce i posipa cvijećem.
Plamen koji će ljudske ostatke pretvoriti u prah i pepeo, na svežnju riječne trske, donosi se iz obližnjeg hrama gdje vječna vatra gori od pamtivjeka.
Plamen potpaljuje član obitelji koji je prethodno, na nekom od obližnjih gatova, kod uličnih brijača obredno obrijao glavu te na potiljku ostavio samo mali čuperak - chotti.
Odjeven u bijelo i bos, u smjeru kazaljke na satu običi će pet krugova oko lomače prije nego joj prinese plamen. Ubrzo nakon potpaljivanja platno u koje je pokojnik umotan izgori, pa ako stojite u blizini jasno razaznajete plamteće ljudske udove, koji namazani eteričnim uljima, izgaraju jarko žutim plamenom. Prizor je ovo od kojeg zastaje dah, i trenutak najdubljih metafizičkih pitanja promatrača, pogotovo stranaca zgranutih gorućom kosom i cvrčećim očima.
Nakon što oganj učini svoje, pepeo i ostaci predaju se rijeci, bez i jedne suze, i tako već tisućama godina.
U OČEKIVANJU REINKARNACIJE
U blizini gata nalazi se hram u kojem bolesni, nemoćni i siromašni čekaju na svoj red. Mnogi dobrovoljci ili državni namještenici ovdje rade i za njih kuhaju hranu.
Vanjština, ali i unutrašnjost hrama potpuno je crna od čađe i dima koji već stoljećima nosi miris obližnjih lomača.
Najveći problem siromašnima su drva. Da bi se u potpunosti spalilo ljudsko tijelo, potrebno je 200 kilograma drveta, za što treba izdvojiti i nekoliko indijskih prosječnih plaća. U protivnom, tijelo će tek djelomično izgorjeti, pa nespaljen ostaje uglavnom prsni koš, gdje je u čovjekovom tijelu smješteno najviše organa i vode.
Trgovina drvom odvija se na licu mjesta, tik uz lomače, a mnogi stranci ih ovdje kupuju i doniraju u hram za siromašne, čineći tako dobro djelo.
KOGA SPALJUJU A KOGA NE?
Na lomačama hindusi ne spaljuju sve pokojnike. Spaljuje se radi pročišćenja duše. Stoga su plamena pošteđena mala djeca, jer su još neokaljana, invalidi jer pate pa ih je patnja već pročistila, te asketi i jogiji, jer žive pročišćeno. Ne spaljuju se ni pokojnici koje je ugrizla kobra, jer kobra je sveta životinja boga Šive, kao ni trudnice jer "cvijet" koji nose pripada Bogu. Tako kažu hindusi. Njihova tijela pričvrste za kameni uteg i uz kratak obred spuste na dno rijeke. Nakon kratkog vremena slab indijski konop istrune i pukne, pa tijelo ubrzo ispliva na površinu rijeke i postane korisno onima živima, na primjer kao hrana pticama.
