Suđenje je počelo uvodnom riječi tužiteljstva u kojoj je istaknuto da je ovo zadnje suđenje pred ovim sudom, ali da su zločini počinjeni u istočnoj Slavoniji, Hrvatskoj, bili prvi zločini počinjeni na području bivše Jugoslavije te da Goran Hadžić "ne samo da ništa nije učinio da zaštiti nesrbe, a imao je ovlasti, već ih je odobrio".
"Goran Hadžić je imao ovlasti, ali nije ih spriječio....nikada nije čak ni javno progovorio protiv i osudio, što predstavlja oblik poticanja na zločine", kazao je tužitelj Douglas Stringer, opisujući kako su u Lovasu, Erdutu, Iloku, Tovarniku i drugim mjestima Hadžićevi podanici provodili "bezakonje i brutalnost u ljeto i jesen 1991. godine".
U detalje je opisao jedan od pokolja u Lovasu, 18. listopada 1991., kada je 50 hrvatskih zarobljenika odvedeno u minsko polje i na njih je otvorena paljba.
"Tada je ubijen 21 Hrvat, a još više ih je ranjeno", kazao je tužitelj i dodao da su uredi Hadžićeve vlade bili na istom mjestu gdje i centar za obuku Željka Ražnjatovića, poznatog kao Arkan.
"Goran Hadžić nije bio samo promatrač ili čovjek koji je okretao glavu. Osobno je naredio protjerivanje, slao je ljude Arkanu u ruke. Nakon pada Vukovara osobno se pobrinuo da 200 zarobljenika ostane na okupiranom teritoriju. Zločine su činile lokalne srpske snage, te snage koje su dolazile iz Srbije", istaknuo je tužitelj u svom govoru.
Podsjetio je i na listopad 1991. kada je Ilok napustilo 8.000 ljudi u konvoju koji je organizirala JNA, te na sudbinu obitelji Frane Papa i 11 Hrvata pretučenih i ubijenih u centru za obuku u Erdutu čija su tijela bačena u masovnu grobnicu u Ćelijama.
"Cilj svih tih zločina je bio da se unutar Hrvatske stvore teritoriji po strogo nacionalnim linijama. Stvaranje čistih nacionalnih područja povezano je s nasiljem, zločinima, protjerivanja....s onim što je kasnije postalo poznato kao etničko čišćenje. Etničko čišćenje je tragično povezano s kolapsom Jugoslavije i potom se nastavilo, u Sarajevu, Prijedoru, na Kosovu...Ali počelo je u Hrvatskoj, krajem ljeta i u jesen 1991., u mjestima koja nisu tako poznata svijetu", rekao je tužitelj u uvodnoj riječi.
Po njegovim riječima, dokazi će pokazati da su "ti zločini korišteni kao dio udruženog zločinačkog pothvata". U nastavku uvodne riječi tužitelj je dao povijesni pregled raspada Jugoslavije i proglašenja nezavisnosti Slovenije i Hrvatske, uz brojne zemljopisne karte i crteže.
ICTY Hadžića tereti po 14 točaka optužnice za sudjelovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem "trajnog uklanjanja većine hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva iz velikog dijela Hrvatske" kako bi ta područja postala "dio nove države pod srpskom dominacijom".
"Najkasnije od 25. lipnja 1991. do kraja prosinca 1993., Hadžić je počinio u dogovoru s drugima, planirao, poticao, naredio i pomagao i podržavao protupravno pritvaranje ili zatvaranje pod nehumanim uvjetima hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva u SAO SBZS/RSK", kaže se u optužnici.
Tužiteljstvo predložilo 85 svjedoka
Više od godinu dana nakon što je uhićen, bivši čelnik krajinskih Srba GoranHadžić ponovno je izašao pred sud. Obrana tog gospodara života i smrti - kako su ga nazivali u istočnoj Slavoniji - već je poznata.
"Izjašnjavam se da nisam kriv", rekao je pred sudom u kolovozu prošle godine.
Bivšeg skladištara iz Pačetina, koji je dogurao do predsjednika samoproglašene Srpske krajine tereti se po zapovjednoj i individualnoj odgovornosti - za najteže ratne zločine u istočnoj Slavoniji od lipnja 1991. do prosinca 1993. U 14 točaka optužen je i za udruživanje u zločinački pothvat sa SlobodanomMiloševićem, te masakr na Ovčari.
Tužiteljstvo je predložilo 85 svjedoka. PeroĆorić kaže da je jedan od njih. Bivši vukovarski općinski vijećnik kaže kako ima dokaze da je Hadžić krivac za mnoge zločine.
Hadžić je već osuđen u Hrvatskoj, no do 2004. mirno je živio u Novom Sadu. Tada je podignuta haaška optužnica i Hadžić preko noći nestaje. Sedam godina poslije uhićen je na Fruškoj gori nedaleko od obiteljske kuće u Novom Sadu. Njegovo suđenje ujedno je i zadnje Haaškog suda.
Karadžić: Trebao bih biti nagrađen za svoja djela
U utorak je s iznošenjem obrane pred Haaškim sudom počeo Radovan Karadžić, koji je je optužen za zločine protiv čovječnosti, genocid te kršenje zakona i običaja ratova u BiH od 1992. do 1995.
Na svom opširnom popisu svjedoka bivši vođa bosanskih Srba ima preko 600 imena, a za iznošenje dokaza dobio je 300 sati, koliko je prethodno imalo i tužiteljstvo. Već u uvodnim rečenicama Karadžić je govorio u svom stilu:
"Ja sam blag čovjek, tolerantan, imam puno razumijevanja za druge. Umjesto optužbe za zločine u našem građanskom ratu, trebao bih biti nagrađen zato što sam učinio sve što je u ljudskoj moći da do građanskog rata ne dođe; što sam smanjio patnje svih civila; što je broj žrtava bio tri do četiri puta manji nego što se tvrdilo; što sam potpisao i proveo brojna primirja i zaustavljao našu vojsku pred pobjedama i stalno tragao za mirom i prihvatio četiri od pet mirovnih planova", rekao je Karadžić.
Prvi Karadžićev svjedok bit će ruski pukovnik Andrej Demurenko. On će, po najavi obrane, posvjedočiti da je u istrazi koju je sam proveo utvrdio da minobacačka granata koja je 28. kolovoza 1995. ispred sarajevske tržnice Markale ubila 43, a ranila 75 osoba, nije bila ispaljena s položaja Vojske RS, čiji je vrhovni zapovjednik bio Karadžić.
