1986.
15. svibnja - Slobodan Milošević postaje predsjednikom Komunističke partije Srbije.
1987.
24. travnja - Prvi masovni prosvjedi Srba na Kosovu zbog navodne represije albanske većine. Milošević počinje svoj politički uspon braneći prosvjednike od policije. Rečenica koju je tada izrekao ("Nitko ne sme da bije ovaj narod.") tijekom skupa u Kosovu Polju, postala je njegovim zaštitnim znakom. Tijekom listopada iste godine Milošević provodi čistku u srbijanskoj Komunističkoj partiji i medijima.
1988.
U siječnju Miloševićevo krilo u srbijanskoj Komunističkoj pariji zbacuje s vlasti tadašnjeg predsjednika Srbije Ivana Stambolića, inače Miloševićevog vjenčanog kuma.
1989.
28. lipnja - Milošević govori pred oko milijun Srba na Kosovu Polju povodom obilježavanja 600 godina Kosovske bitke. U studenom je izabran za predsjednika Srbije.
1990.
Sredinom kolovoza u Hrvatskoj počinje balvan-revolucija. Srpski ekstremisti blokiraju ceste i željezničke pruge, pravdajući svoje akcije strahom od navodnog povratka ustaškog režima na vlast u Hrvatskoj.
9. prosinca - Unatoč jakom anti-komunističkom raspoloženju u Jugoslaviji, Milošević na prvim slobodnim izborima nakon Drugog svjetkog rata biva ponovo izabran za predsjednika Srbije.
1991.
25. lipnja - Hrvatska i Slovenija proglasile su nezavisnost. Tijekom kratkotrajnog rata u lipnju JNA bezuspješno pokušava slomiti Sloveniju. Hrvatska je do tada već bila zabilježila prve žrtve u sukobu sa srpskim ekstremistima.
16. prosinca - Europska Unija složila se oko priznanja bilo koje republike bivše SFRJ koja može udovoljiti demokratskim standardima zaštite ljudskih prava i manjinskih prava.
19. prosinca - Srpski pobunjenici proglašavaju Krajinu nezavisnom državom.
U Bosni i Hercegovini tijekom prosinca iste godine Srbi su održali neslužbeni referendum kojim su se usprotivili izdvajanju iz Jugoslavije. Lokalni srpski čelnici, predvođeni Radovanom Karadžićem, proglašavaju nezavisnu srpsku državu na teritoriju BiH.
1992.
15. siječnja - Vatikan, Island i zemlje Europske Unije priznaju nezavisnost Hrvatskoj i Sloveniji.
3. ožujka - Bošnjaci i Hrvati na referendumu glasuju za neovisnost BiH. Srbi su bojkotirali referendum.
6. travnja - Europska Unija priznaje BiH kao nezavisnu državu.
U svibnju Ujedinjeni narodi uvode sankcije Srbiji zbog podupiranja separatističkih srpskih pobunjenika u BiH i Hrvatskoj.
1993.
Pregovori o primirju u BiH doživjeli su neuspjeh u siječnju. Izbija rat između Hrvata i Muslimana, prijašnjih saveznika u borbi protiv srpske agresije.
1995.
U dvije akcije ograničenog razmjera - "Bljesak" u svibnju i "Oluja" u kolovozu - Hrvatska oslobađa veći dio svog teritorija. Značajni vojni uspjesi postignuti su i u BiH.
21. studenog - Nakon žestokog NATO-ovog bombardiranja bosanskih Srba Milošević pristaje potpisati, zajedno s predsjednicima BiH i Hrvatske, Alijom Izetbegovićem i Franjom Tuđmanom, Daytonske mirovne sporazume.
1996.
30. studenog - Barem 100,000 pristaša srbijanske oporbe izlazi na ulice Beograda, prosvjedujući protiv namještenih izbora, s namjerom da zbaci Miloševića s vlasti. Milošević djelomično popušta, priznajući uspjeh oporbe na lokalnim izborima.
1997.
15. srpnja - Savezna skupština bira Miloševića za predsjednika Jugoslavije.
21. listopada - Milo Đukanović pobjeđuje Miloševićevog saveznika Momira Bulatovića na izborima u Crnoj Gori.
1998.
U ožujku Milošević odbija sve pozive međunarodne zajednice da prestane s nasiljem nad Albancima na Kosovu. Istodobno poziva albanskog čelnika Ibrahima Rugovu na pregovore o primirju.
24. rujna - NATO daje ultimatum srpskom voždu: Ili će nasilje na Kosovu prestati ili će Jugoslaviju pogoditi zračni udari zapadnih saveznika.
27. listopada - Srpske snage sigurnosti povlače se s Kosova. NATO odustaje od akcije, no zadržava otvorenom mogućnost napada na vojne ciljeve u Srbiji.
1999.
18. ožujka - Kosovski Albanci potpisuju mirovni sporazum, no Jugoslavija odbija to učiniti. Idućeg dana mirovni pregovori doživljavaju potpun slom.
24. ožuka - Zrakoplovi NATO saveza počinju bombardirati vojne ciljeve u Jugoslaviji.
27. svibnja - Haaški tribunal objavljuje da postoji optužnica protiv Miloševića zbog ratnih zločina.
10. lipnja - Srpske snage povlače se s Kosova. NATO zaustavlja napade.
2000.
>i>14. travnja - Oko 100,000 građana okuplja se u središtu Beograda kako bi podržalo oporbeni zahtjev za prijevremenim općim izborima.
27. lipnja - Milošević određuje 24. rujna kao datum održavanja predsjedničkih, parlamentarnih i lokalnih izbora u SR Jugoslaviji.
26. rujna - Savezna izborna komisija objavljuje da oporbeni kandidat Vojislav Koštunica nije osvojio dovoljan broj glasova za pobjedu u prvom izbornom krugu. Koštunica odbacuje ove rezultate izbora.
29. rujna - Oporba počinje s petodnevnim štrajkom i akcijama građanskog neposluha, nastojeći natjerati Miloševića na odstup.
2. listopada - Prosvjednici blokiraju ceste, rudari zauzimaju rudnike. Milošević još uvijek odbija prepustiti vlasti. Tisuće ljudi u nekoliko idućih dana pridružuje se štrajku i prosvjedima.
5. listopada - U velikim prosvjedima u Beogradu oporba uspijeva, korak po korak, preuzeti gotovo sve važnije poluge Miloševićeve vlasti, uključujući vojsku i policiju. Vladavini balkanskog krvnika došao je, po svemu sudeći, kraj.
