Referendum je samo jedan od mehanizama neposredne demokracije i ne bi bilo dobro kada bi se njime zamijenila parlamentarna demokracija, a u vremenima gospodarske krize nezadovoljstvo naroda i osjećaj općeg nepovjerenja u političke elite još je većeg intenziteta što dovodi do sve učestalijih poziva za referendumom, smatraju pravnici i politolozi.
Drže i da treba mijenjati referendumsko zakonodavstvo, jer sadašnja situacija upozorava na niz nedorečenosti (ustavne, zakonske). Stoga bi najbolje bilo da se stručno i etično, uz komparativne pokazatelje i analize, priđe njegovu regulatornom oblikovanju.
"To znači definirati i to taksativno što se može, a što ne može biti referendumsko pitanje", rekao je profesor na osječkom Pravnom fakultetu Zvonimir Lauc.
S njim se slaže i predstojnica Katedre za Ustavno pravo s riječkog Pravnog fakulteta Sanja Barić.
Politolog Tihomir Cipek smatra kako nije potrebno eksplicirati koji tip pitanja se na referendumu ne mogu postaviti, jer za to postoji Ustavni sud i sudovi da to riješe.
"Ni jedan referendum ne može biti protiv temeljnih načela koja već pišu u Ustavu", kazao je.
Barić smatra da je relativno dobro riješena situacija kada referendum raspisuje parlament ili izvršna vlast dok je 'i sadržajno i proceduralno' katastrofalno regulirano pitanje referenduma koji se raspisuje kada ga zatraži narod putem građanskih inicijativa. Važnim, uz ostalo, drži rješavanje pitanja transparentnosti prikupljanja sredstava i objave izvora, prikupljanja potpisa pri uredima državne uprave i slično. Da bi se jasnije trebalo odrediti koliki je postotak građana potreban za izlazak na referendum i koji se referendum može inicirati smatra i politolog Tihomir Cipek.
Svi sugovornici slažu se da bi trebalo odrediti minimalni broj birača potrebnih za uspjeh referenduma. Cipek dobrom smatra ideju po kojom bi za uspjeh referenduma bilo potrebno da na njega izađe 40+1 posto birača.
"Načelo 50 posto+1 faktički onemogućuje referendume, jer uz takve uvjete ne bi prošao gotovo niti jedan referendum u Švicarskoj gdje na njih obično izlazi 30 do 40 posto birača", kazao je Cipek.
Hrvatski sabor je za 1. prosinca raspisao referendum na kojem će hrvatski građani odlučiti jesu li za to da se brak Ustavom definira kao životna zajednica žene i muškarca. Riječ je o trećem državnom referendumu u hrvatskoj povijesti, ali i prvom koji je raspisan na temelju građanske inicijative U ime obitelji, koja je za to prikupila više od 740 tisuća potpisa potpore hrvatskih građana.
Zahtjevi za referendumima izraz krize predstavničke demokracije
Politolog Tihomir Cipek smatra kako inzistiranje naroda za referendumskim odlučivanjem, kao i želje građanskih inicijativa za donošenjem novih zakona ili osporavanjem nekih procesa, proizlaze iz krize demokracije. Današnja demokracija ne funkcionira dovoljno dobro, jer ljudi vide da mogu promijeniti vladu ili političare ali da politika ostaje više manje ista.
"Zbog nezadovoljstva građana što se ništa ne događa i što ne mogu utjecati na političke odluke onda se ide u mehanizme referenduma i neposredne demokracije", kazao je.
Drži kako se danas pokazuje i da hrvatske političke elite ne znaju što bi s mehanizmina neposredne demokracije i referendumom kao njegovim mehanizmom. Naveo je i da sva istraživanja u državama koja imaju tradiciju neposrednog odlučivanja pokazuju kako to jača političke stranke, ali i da ne funkcionira dobro i u tiraniju većine vodi i ukoliko bi se parlament želio zamijeniti neposrednim demokratskim odlučivanjem. Stoga mora postojati sustav kočnica i ravnoteža između sudske, zakonodavne i izvršne vlasti.
"Neposredna demokracija služi isključivo kao korektiv", naglasio je.
Da je predstavnička demokracija doista izgubila na legitimitetu jer su političke stranke, koje su nositelji posebnih interesa, zaista kontaminirale prostor, smatra i profesor osječkog Pravnog fakulteta Zvonimir Lauc. No, ocjenjuje kako Hrvatskom ne kruži 'bauk' referenduma već se situacija može ocijeniti fazom otriježnjenja i sazrijevanja.
Navodeći kako su razlozi sve učestlijih poziva na referendum i to što u vrijeme gospodarske krize frustracije u narodu postaju zapaljive te postoji osjećaj općeg nepovjerenja u političke elite, Barić ističe i da se 'događanja' naroda često zbivaju kada je lijeva koalicija na vlasti. Spomenula je pritom slučajeve splitske rive nekada i sada ćirilice.
"Ne možemo se oteti dojmu da se politička desnica manje ili više prikriveno, ali učinkovito koristi potpirivanjem strasti, bilo kao izravni uzročnik, bilo - češće - propuštanjem pozivanja na mirno rješavanje problema", kazala je Barić.
Nakon uspjeha građanske inicijative "U ime obitelji" politička elita ostala u čudu
Cipek smatra i da je, nakon uspjeha građanske inicijative U ime obitelji, politička elita ostala u čudu jer je uvijek smatrala kako pred sobom ima pasivne građane.
"Prvi put se građani aktiviraju u demokratskim procesima i odjednom je politička elita u čudu, umjesto da pozdrave politički angažman građana. U čudu su jer su se prvi put susreli s nečim što nije njihova inicijativa", kazao je.
Sada imamo građanske inicijative za referendum i sami građani svojom inicijativom žele donijeti neki zakon, što im propisi i omogućuju. Drži kako i nije loše da neke zakone, uz kontrolu sudske vlasti, donose sami građani, jer to jača demokraciju. No, za to bi trebalo i regulirati koliki broj ljudi i na koji način treba potpisati građanski inicijativu za referendum, koliko ih treba izaći na referendum i treba izjednačiti kriterije za izlazak na referendum na državnoj i lokalnoj razini.
I Lauc drži da su političke elite nedorečene u kreativnom smislu i na određeni način nesigurne pa se onda i boje različitih inicijativa koje ne kontroliraju. Rekao je i da smisao referenduma i jest kontrola vlasti od strane građana i određeni veto na odlučivanje i ponašanje vlasti.
"Političke elite su začahurene unutar svojih partija i bilo kakvo učestalije dokazivanje legitimiteta im je strano", rekao je.
Iako se simptomi mogu protumačiti kao strah od građanskih incijativa, Barić smatra kako je dublji razlog strahu političke elite od raspisivanja referenduma o pitanjima koje same nisu inicirale.
"Nepoštivanje općenito pravnih procedura kao najveće vrijednosti, propuštanje propisivanja jasnih procedura, a tek kao konačna posljedica - s obzirom na objektivno postojeći ogroman prostor za manipulaciju - javlja se potpuno opravdani strah od uporabe mehanizama neposredne demokracije", kazala je.
Što je sredina manja, veći je pritisak većine nad manjinom
Upozoravajući na negativne strane referenduma Cipek je upozorio na pritisak 'tiranije većine nad manjinom' koji je to veći što je sredina manja.
"Što je sredina manja to će prava onih koji su u manjini sporije ulaziti u javni diskurs i sporije će biti prihvaćeni u političkom sustavu", istaknuo je.
Zanimljivim primjerom naveo je Švicarsku u kojoj su tek treći put na referendumu odlučili da žene imaju biračko pravo koje su dobile tek 1971. Što su kantoni bili manji to je duže trajalo, a u kantonu Appenzeler Innerrhoden, koji broji svega 16.000 stanovnika, biračko pravo za žene uvedeno je tek 1990., nakon odluke švicarskog Vrhovnog suda.
I Barić i Lauc u negativne strane referenduma stavljaju opasnosti od njegove zlouporabe, polariziranja i ostrašćivanja društva, razmahivanju populizma te nemogućnost kompromisnih rješenja koja bi zadovoljila i odgovorila na kompleksnost društvenog života. Pozitivnim stranama sudionici drže što se referendumima izgrađuje međusobno povjerenje, širi socijana kohezija, građani se uključuju u odlučivanje te kao svoje prihvaćaju donesene odluke i slično.
"Građanska inicijativa trebala bi biti korektiv za potrebe, interese i probleme koji postoje, a koje vlasti i političke stranke omalovažavaju ili namjerno ignoriraju" rekao je Lauc.
