Aktivistkinje Ženske mreže Hrvatske, Ženske fronte za radna i socijalna prava i ženske sindikalne grupe u subotu su, u povodu Dana žena, na zagrebačkom Trgu bana Jelačića održale prosvjednu akciju pod nazivom 8. mart – dan otpora: NE mjerama štednje!, poručujući da su mjerama štednje najviše pogođene žene.
Na transparentima koje su istaknule pisalo je: "Ne mjerama štednje na račun žena", "Umjesto cvijeća - posao i plaća", "Prezaposlene, podplaćene", "Ne štednji autonomnim skloništima za žene", "Ekonomska samostalnost = sloboda, dostojanstvo, ženska prava".
Feministička aktivistkinja, izvršna direktorica Centra za ženske studije Rada Borić novinarima je izjavila da su organizirale prosvjed kako bi poručile da je 8. mart dan i otpora, revolucionarni praznik, vezan uz ženska prava žena i radništvo te ukazale na činjenicu da su žene mjerama štednje najviše pogođene.
Budući da su žene u većem broju zaposlene u javnom sektoru i više koriste javne servise nego muškarci, tako i promjene u javnom sektoru imaju u većoj mjeri učinak na žene. Mjere štednje kojima je cilj reduciranje javnog deficita smanjuju poslove u javnom sektoru, servise i socijalne mjere te direktno pogađaju žene, upozoravaju aktivistkinje. Učinak mjera štednje na žene i rodnu jednakost očituje se na rezovima u zapošljavanju/zapošljivosti i plaćama u javnom sektoru, rezovima u javnim servisima i socijalnim davanjima te rezovima u financiranju aktivnosti namijenjenih ženskim pravima i rodnoj ravnopravnosti. Aktivistkinje smatraju i kako se "smanjivanje rodnih razlika u zapošljavanju, nezaposlenosti i plaći ne može tumačiti kao porast rodne ravnopravnosti već naprotiv, kao pogoršavanje radnih uvjeta i uvjeta života za sve" te poručuju kako je stoga osmomartovska poruka - "NE mjerama štednje na štetu žena"!
"Ovaj puta nam se čini da zbog mjera štednje koje najčešće pogađaju javni sektor, da su žene dvostruko, pa i trostruko diskriminirane. Žene su najzaposlenije u javnome sektoru i one najviše i koriste javni sektor. Tako da s jedne strane, žene gube poslove u većini toga što zovemo javnim sektorom, a ukoliko sam, na primjer, izgubila posao pa ga tražim, a nemam vrtić u koji bi smjestila dijete, još sam i dodatno diskriminirana", rekla je Borić.
Ekonomsko i institucionalno nasilje
Poručila je kako im je vrlo važno upozoriti da su žene trenutkom izlaska na tržište rada i ostankom bez posla diskriminirane jer su izložene i nasilju, ne samo nasilju u obitelji ako ekonomski nisu samostalne, već i nasilju institucija.
"Ako imam ugovor o radu na neko malo određeno vrijeme izložena sam i seksualnom uznemiravanju na poslu", rekla je Borić.
Poručila je kako je važno danas upozoriti: "Treba nam i kruh i ruže, da nam treba i dostojanstveni rad, a ne glad".
Bivša radnica Kamenskog Danica Špehar koja je u toj tvrtki radila 30 godina rekla je kako je prošlo četiri godine kako je na Zavodu za zapošljavanje i jako joj je teško, nema se kome obratiti za pomoć. Ocijenila je da su bivše radnice Kamenskog ponižene i da nikako ne mogu dobiti svojih 36 plaća. Suprug joj, dodala je, ima plaću 2.400 kuna pa kada sve režije plate, nemaju od čega živjeti.
"Trebala sam da sam znala kao ovi drugi, koji nikada nisu radili, pa beru socijalu, a sada će im sve biti oprošteno. Ja sam sve uredno platila, nisam imala što da jedem", rekla je.
Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever smatra da i u Hrvatskoj postoji stakleni strop" koji je jednako tako mjesto u koje udaraju žene glavom, kao što udaraju i negdje drugdje u svijetu te je stoga važno upozoravati i razvijati svijest o tome da ravnopravnost žena nije samo papirnata, nego da ona doista jest.
